Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj (HSKNJ) organizirao je u više njemačkih gradova seriju predavanja u vezi suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu, na kojima su sudjelovali dr. Josip Jurčević, Dragutin Koštro i umirovljeni pukovnik Branko Lubina. U suorganizaciji i potpori ovog projekta koji je održan u Münchenu sudjelovala je Udruga Hrvatskih studenata München.
Dr. Neda Caktas voditeljica odbora za medije HSKNJ, članica Izvrsnog odbora Kongresa te urednica lista CroNews Bavarska ovom je prigodom o slučaju Perković i Mustač i njegovom značenju za Hrvatsku razgovarala s dr. sc. Josipom Jurčevićem. Prenosimo najzanimljivije djelove razgovora.
NC: Navršava se gotovo godina dana kako ste objavili svoju knjigu „Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti“. Imali ste velik broj predavanja diljem domovine i diljem dijaspore. Kakav je bio odjek na Vašu knjigu u domovini?
Knjiga sadrži cjeloviti uvid u uzroke i posljedice slučaja Perković, koji je zapravo slučaj Hrvatska.
Iz svega se potpuno jasno vidi da ista umrežena struktura i na isti način najtežim kriminalom – od golemih pljački do ubojstava – upropaštava hrvatsko društvo desetljećima. Proizlazi da se za njihovu moć i interese gotovo ništa nije promiijenilo 1990-ih godina. Štoviše, razvidno je da su im tzv. tranzicija i srbijanska agresija pružili prigodu za puno veća pustošenja hrvatskih nacionalnih vrijednosti i interesa, što su u punoj mjeri iskoristili.
Tragične posljedice svega toga danas su potpuno vidljive u bilo kojem vidu života u Hrvatskoj, od politike i gospodarstva do kulture, medija i ozračja općeg socijalnog, psihološkog i identitetskog rasula.
Lex Perković je i vlastima EU i Njemačkoj napokon razotkrio tko vlada Hrvatskom. Uostalom, potpredsjednica EU vlade jasno je rekla da najviše državne institucije RH uporno i sustavno štite najokorjelije zločince.
Međutim, sada je očigledno da suočavanje s istinom i promjene u Hrvatskoj neće ići ni lako niti brzo, jer je cjelokupnim hrvatski institucijski sustav zagađen pregolemom dubinom i širinom korupcije, međusobne ucjenjenosti i drugih vrsta kriminala i devijacija.
NC: U vašoj knjizi spominjete sustavnu pljačku kako bivšeg tako i sadašnjeg sistema nakon uspostavljanja osamostaljenja. Spominjete često Inu i Plivu.
U knjizi sam na konkretnim primjerima pokazao da svi klanovi koji su izravno ili iz pozadine vladali Hrvatskom, prije i poslije 1990. g., rukovode i sudjeluju u intenzivnoj i ogromnoj organiziranoj pljački nacionalnih bogatstava Hrvatske. Nekada su to bili komunistički moćnici u Hrvatskoj i njihova biološka djeca, a sada su to pustošenje bez prekida nastavili njihovi potomci.
Primjer Ine je najveći i najzorniji, u svakom pogledu.
Ina je osnovana 1964. te je odmah postala golemo i glavno strateško poduzeće i Hrvatske i bivše Jugoslavije. Ina se nije bavila samo prevažnom naftom i razgranatom petrokemijskom industrijom, nego se proširila i u brojne druge unosne gospodarske djelatnosti: od turizma i financija do vanjske i unutarnje trgovine svim i svačim. Ina je stoga bila jedan od najvećih bazena iz kojeg se u komunizmu i samostalnoj Hrvatskoj najviše organizirano pljačkalo. Još u vrijeme Jugoslavije u tu su pljačku bili uključeni i sinovi najmoćnijih političara – Tita i Mike Špiljka.
Dugogogdišnji komunistički moćnik Mika Špiljak bio je u prvoj polovici 1980-ih na vrhuncu moći, a Mikin sin Vanja Špiljak bio je jedan od predvodnika pljačke Ine. Kad su državna tijela počela istragu, svi putovi su vodili prema Vanji, pa je M. Špiljak i njegov klan zataškao istragu žrtvovanjem Đurekovića i smjenom Pavla Gažija, sekretara (republičkog ministra) milicije u komunističkoj Hrvatskoj.
Ono što je najstrašnije za sadašnju Hrvatsku, jest da su Vanja Špiljak, Mišo Broz i ostali postali još moćniji i bogatiji nakon 1990., surađujući u pljački sa svim „novim“ vlastima.
NC: Josip Perković i Zdravko Mustač su konačno izručeni Njemačkom pravosuđu. Prije nekoliko dana ovdje je u Münchenu započeo proces, što mislite nije li to u neku ruku sramotno za Hrvatsku da se ovo suđenje ne odvija u domovini već ovdje u Njemačkoj?
Naravno da je to sramotno za Hrvatsku kao državu i društvo, jer to znači da u Hrvatskoj ne postoji ni minimalna snaga državnih institucija da same započnu proces ozdravljenja hrvatskog društva.
Europska sramota s lex Perković, cirkus s izručenjem Perkovića pa Mustača, uporna nesuradnja i nedavanje dokumentacije njemačkom pravosuđu do kraja razobličuju katastrofu u hrvatskim institucijama.
NC: Tko je i zašto prema Vama ubio Stjepana Đurekovića i zašto se današnja vlast toliko opirala izručenju bivših šefova Udbe donošenjem zakona Lex Perković?
Najkraće rečeno, jugoslavenski partijski i državni vrh donio je odluku o likvidaciji, tajna policija je organizirala ubojstvo Đurekovića kao i ubojstva 80-ak drugih hrvatskih iseljenika.
Ovo je uglavnom utvrđeno znanstvenim istraživanjima, a potvrđeno je i pravomoćnom presudom Pratesu.
Današnja vlast se grčevito opirala izručenju ne zbog toga što voli Perkovića i Mustača ili zbog toga što bi njihova svjedočenja kompromitirala ionako već komrpomitirani režim bivše Jugoslavije.
Glavni razlog opiranja izručenju je strah da bi Perković i Mustač na neutralnom terenu u Njemačkoj mogli iz prve ruke posvjedočiti o teškom kriminalu – organiziranim pljačkama i političkim ubojstvima – koji se u Hrvatskoj događa i nakon 1990., a u svemu sudjeluje stara komunistička struktura te njihovi biološki potomci i ideološki klonovi
Naime, motive i okolnosti ubojstva Đurekovića nemoguće je utvrditi i objasniti bez razotkrivanja svega što smo naznačili. Zbog toga suđenje Đurekoviću ima veliko povijesno značenje, ali još je značajnije za suočavanje s hrvatskom stvarnošću i s time za oblikovanje hrvatske budućnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
