Kod Šaranove jame i spomenika u Jadovnom kod Gospića održana je, kao i svake godine, komemoracija za navodne žrtve bivšeg ustaškog koncentracijskog logora Gospić-Jadovno-Pag. Na komemoraciji je bila i predstavnica Vlade RH Vedrana Šimundža Nikolić. Srpsko Narodno vijeće kao i njegov predsjednik Milorad Pupovac tvrde da su na ovome mjestu tijekom ljeta 1941. ubijani Srbi, Židovi, Romi i hrvatski antifašisti. No znanstveni podaci tvrde da u Šaranovoj jami nije pronađen niti jedan ljudski kostur niti ima najmanjeg traga zločinu iz 1941. godine.
Komemoraciju su organizirali Srpsko narodno vijeće, Koordinacija židovskih općina i Savez antifašista.
>Za Jadovno iz proračuna 70.000 kuna: Financiranje još jedne protuhrvatske propagande
Na komemoraciji je bila i predstavnica Vlade RH iako je znanstveno potvrđeno da u jami nisu pronađeni tragovi zločina
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac na komemoraciji je rekao kako su žrtve bili civili srpske, židovske, hrvatske nacionalnosti. Oni su se, tvrdi Pupovac, od drugih, naročito od onih u vlasti, razlikovali samo po etničkoj, vjerskoj i rasnoj pripadnosti i po političkom uvjerenju.
Na komemoraciji je bila i predstavnica Vlade RH iako je znanstveno potvrđeno da u jami nisu pronađeni tragovi zločina.
”Ne smijemo se nikad prestati sjećati, niti umanjivati zločine. Jer fašizam koji je sijao mržnju, netoleranciju i nasilje predstavlja tamnu stranu povijesti čovječanstva”, rekla je izaslanica Vlade državna tajnica Vedrana Šimundža Nikolić.
U Šaranovoj jami ne nalazi se niti jedan ljudski kostur
Prema povjesničaru prof. Josipu Jurčeviću i spelologu Pavlu Vranjicanu u Šaranovoj jami ne nalazi se niti jedan ljudski kostur.
”Jedini problem u priči o Šaranovoj jami, a na sličan način i u cjelokupnoj paradigmi hrvatskog života u šaranovim jamama, jest krajnje jednostavan. Naime, speleološka i druga istraživanja – prije i nakon 1990. – utvrdila su da se u Šaranovoj jami ne nalazi niti jedan ljudski kostur. S ovom jednostavnom i lako provjerljivom činjenicom upoznati su svi zainteresirani. Naročito oni koji dižu najveću i sve učestaliju javnu dreku oko Šaranove i drugih naznačenih šaranovih jama u Hrvatskoj. Što bi to trebalo značiti? Da se radi o ludima i zbunjenima? Ne, nikako!
Radi se o svjesnoj, sustavnoj i stručnoj razgradnji hrvatskih državnih, nacionalnih i socijalnih interesa. A Šaranova jama i šaranove jame sredstva su pomoću kojih se to ostvaruje”, tvrdi Vranjican.
>Komemoracija u logoru Jadovno: što su pokazali šokantni rezultati iskapanja u Šaranovoj jami o kojima se šuti?
Iza teorije o srpskim žrtvama u Jadovnom stoje Slavko i Ivo Goldstein te Žarko Puhovski
”Krajem 90-ih surađivao sam s tadašnjom saborskom Komisijom za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. S ciljem utvrđivanja okolnosti i mjesta stradanja zarobljenika, ranjenika i civila neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Moja specijalnost je speleologija te sam u skladu s tim sačinio popis jama na teritoriju RH u kojima se nalaze posmrtni ostatci žrtava ubijenih 1945. Također sam dao nekoliko sugestija i prijedloga na koji bi način trebalo organizirati terenska istraživanja.
U isto vrijeme na Saborsku komisiju provodio se politički pritisak da se istraže neki navodni ratni zločini povezani s hrvatskim Domovinskim ratom. Nisam bio izravni sudionik tih sastanaka i razgovora, ali na tu temu imena Slavko i Ivo Goldstein te Žarko Puhovski često su se spominjala. Iz tih lobističkih krugova tada je potekla i optužba kako Šaranova jama kod Jadovnog na Velebitu krije posmrtne ostatke srpskih civila ubijenih tijekom Hrvatskog domovinskog rata.
>Prof. dr. sc. Matko Marušić: Komemoracija u Jadovnom – komu je i na osnovi čega Habulin predsjednik?
Jurčević i Vranjican: ”Na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine”
Za vrijeme druge Jugoslavije ova je jama bila proglašena jamom grobnicom žrtava stradalih u logoru Jadovno 1941. godine. Slijedom toga odlučeno je da se poduzme terensko istraživanje kako bi se provjerile navedene optužbe. Stručni dio ekipe sačinjavali su: Davor Butković-Žu i Pavle Vranjican. Tajnik saborske Komisije bio je gospodin Florijan Boras.
Krenuli smo u Gospić gdje su nam se u policijskoj upravi pridružili djelatnici policije. Svi zajedno došli smo do ulaza u Šaranovu jamu koja se nalazi neposredno uz šumsku cestu. Upotrebljavajući uže i speleološku opremu spustili smo se do dna jame. U jami nismo našli ni najmanjeg traga bilo kakvog novijeg zločina. Ali na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine. Jednostavno – na dnu te jame nema nijednog ljudskog kostura, tj. ničeg što bi moglo na bilo koji način potvrditi tu priču”, tvde prof. Jurčević i Vranjican.
Banić i Koić: Mit o Jasenovcu i Jadovnom su međusobno povezani
Dr. Mladen Koić i dr. Nikola Banić inženjeri računalstva i istraživači, autori knjige ”Jasenovački popis”, također su potvrdili neodrživost teorije o srpskim žrtvama u Šaranovoj jami.
”Kako su mnoge komunističke neistine i mitovi međusobno povezani, tako je moguće pronaći i veze Jadovna i Jasenovca, tvrde Banić i Koić. Jasenovac je središnja točka jedne prevare ogromnih razmjera čijim kreatorima nije bilo lako izmisliti na tisuće imena. Pa su prepisivali i dorađivali popise interniraca iz različitih logora i to ne samo u Hrvatskoj. Morali su posegnuti i za žrtvama izvan granica nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske.”
>M. Koić i Nikola Banić: Jadovno u bezdanu mitova beskrajna proizvodnja laži
Banić i Koić: ”U Šaranovoj jami nisu pronađene ljudske žrtve”
Banić i Koić tvrde da prema spoznajama temeljenim na speleološkim istraživanjima u Šaranovoj jami nisu nađene ljudske žrtve. Ti navodi nikada nisu argumentirano demantirani.
”Suprotno tome na mrežnoj stranici jadovno.com navode se 223 imena navodnih žrtava bačenih u Šaranovu jamu od njih 15.000 koliko bi ih trebalo biti prema srpskoj propagandi. Kako je jednom napisao poznati hrvatski speleolog Srećko Božićević: u Šaranovoj jami nisu bili ni patolozi, niti forenzičari pa se ni jedan broj ne može smatrati utvrđenim i točnim. Od 223 imena osim dvojice svi su Srbi, od toga 32 pravoslavna popa pripadnika SPC-a”, navode Banić i Koić.
>M. Koić i Nikola Banić: Jasenovac.con – Svaka slučajnost isključena
Prema tim podatcima 14 žrtava je bačeno u jamu već u svibnju, a čak 124 u lipnju 1941. Dakle minimalno nekoliko tjedana do dva mjeseca prije uspostave logora u Gospiću.
Navedena imena ne nalaze se kontinuirano unutar popisa žrtava iz Jadovnog, već kao dijelovi sadržani u sedam nizova imena po srpskom alfabetu. Pri čemu se u jednom nizu nalazi njih 75%. U zadnjem gdje su dodani pravoslavni popovi 15 %, a ostatak od 10 % raspršen je u pet ”azbučnih” nizova tj. neformalnih podlista.
Dr. Ante Nazor: ”Nedopustivo je da se neki saborski zastupnici pozivaju na neznanstvene podatke Đure Zatezala”
Povjesničar dr. sc. Ante Nazor rekao je da je Hrvatski institut za povijest objavio knjigu o Jadovnom. Stoga je, tvrdi Nazor, nedopustivo da se neki saborski zastupnici pozivaju na neznanstvene podatke Đure Zatezala.
Naime poznato je da se Milorad Pupovac poziva na neznanstvene podatke Đure Zatezala.
Milorad Pupovac je jedne godine na komemoraciji kazao da su u neobilježene velebitske jame i u dubine Jadranskog mora pobacani pobijeni. Odnosno desetci tisuća žena, djece i muškaraca. Po njegovim riječima, nedovršeno istraživanje Đure Zatezala pokazuje da je u logoru bilo 42.000 ljudi, a 28.000 po pisanju Slavka Goldsteina.
