Bliži se kraj lipnja. Umjesto panihide Velebitom će nakratko odzvanjati panegirici mitovima. Jadovno je jedna od bitaka u ratu za istinu. Sabirni logor u Gospiću i podružnice u Jadovnom na Velebitu i na otoku Pagu u uvali Slana u komunističkoj propagandi pretvoreni su u mitove s desecima tisuća žrtava.

Novija istraživanja otkrivaju istinu o tim događajima. Kako su mnoge komunističke neistine i mitovi međusobno povezani, tako je moguće pronaći i veze Jadovna i Jasenovca. Jasenovac je središnja točka jedne prevare ogromnih razmjera čijim kreatorima nije bilo lako izmisliti na tisuće imena pa su prepisivali i dorađivali popise interniraca iz različitih logora i to ne samo u Hrvatskoj, već su morali posegnuti za žrtvama izvan granica nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske.

Zabrinjavajuće je da se takvo stanje i dalje održava u režiji djelatnika Javne ustanove spomen-područja Jasenovac (JUSP).

Kronologija

Različiti su datumi navedeni kao početak i kraj trajanja logora u Gospiću. Prema „hrvatskim“ izvorima logor je nastao odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske 11. travnja 1941. i trajao do 25. kolovoza 1941. [1], engleski izvori navode da je trajao 122 dana i da je rasformiran 21. kolovoza 1941. [2]. To bi značilo da je nastao 21. travanj 1941. Prema njemačkim izvorima logor je nastao u svibnju 1941. i predan je na upravu Talijanima 21. kolovoza 1941. [3]. Prema Miletiću moglo bi se zaključiti da je logor rasformiran 20. kolovoza 1941., a prema njegovoj procjeni ukupnog (30.000) i dnevnog broja žrtava (600) [4] može se zaključiti da je logor trajao 50 dana tj. od 1. srpnja 1941.

Po sličnom principu kao i za Gospić tj. Jadovno Miletić za Slano na Pagu navodi da je kroz taj logor „prošlo“ 16.000 ljudi. Na temelju tih „procjena“ navodi brojke od 30.000 do 48.000 žrtava. Nije potrebna neka dublja analiza da se vidi da u komunističkoj logici „prošli“ znači „pobijeni“, a da se pravila kao ni zakona ne treba držati kao pijan plota pa tako niti matematičkih. Zato je u tom svijetu 30+16=48 sasvim normalan rezultat. Razliku treba pripisati aktivističkom entuzijazmu i valjda tečajnoj razlici između tisuća i hiljada. Kontradikcije su vječni pratitelj neznalica i muljatora. Primjerice na jednom mjestu se tvrdi da su ustaše dnevno ubijale 600 ljudi, a onda se u istom „znanstvenom“ djelu navodi da su na dnevnoj bazi dovođene grupe od 3 do 400 ljudi [4]. Ne morate biti matematički genij da znate da je 400 manje od 600, a da 3 nije 300. Osim toga prostodušno se možemo zapitati kako to da nema dnevnih popisa s 400 ili 600 imena.

Prema kronologiji iz komunističke literature 8. srpnja 1941. je izdan nalog Ravnateljstva za javni red i sigurnost o „smještanju interniraca“ grkoistočnjaka i Židova u logor Gospić [4]. Dana 23. srpnja 1941. šalje se dopis da se Srbi trebaju popisati [4]. Prvi objavljeni popis s imenima interniranih Srba datira od 12. srpnja 1941. i odnosi se na grupu od osam četnika upućenih iz Sarajeva u logor Gospić. Njih sedam se danas nalazi na jasenovačkom popisu. Prvi popis s imenima Židova upućenih u Gospić datira od 24. srpnja 1941. U razdoblju od 24. srpnja 1941. do 5. kolovoza 1941. ukupno se poimenično navodi oko 400 imena židovskih i srpskih interniraca u razdoblju od 13 dana tj. prosječno dnevno 28 novih interniraca. Treba imati na umu da su neki od tih dokumenata već razotkriveni kao neautentični [5]. Zanimljivo je da isti autor navodi dokument navodno napisan u kotaru Visoko prema kojem je 26. kolovoza 1941. iz Velike župe Lašva i Glaž (Travnik) u Gospić upućeno 57 Židova i Srba [4], a nekoliko godina kasnije u napomenama piše da se 18. kolovoza 1941. u Gospić više nije slalo jer je logor bio u evakuaciji [6] te navodi dokumente prema kojima je logor u Gospiću raspušten tjedan dana prije 20. kolovoza 1941. [6].

Tvrdnju da je Gospić bio logor smrti, a Jadovno stratište epskih razmjera najbolje opovrgava Miletić, jedan od stručnjaka u rangu najboljeg poznavatelja događanja u logoru Jasenovac, koji navodi da je tijekom zatvaranja logora 20. kolovoza 1941. iz Gospića prema Zagrebu poslano oko 2000 Židova, a da je sličan transport bio i u noći s 20./21. kolovoza 1941. s još oko 450 Židova [6]. Dokazi da su Srbi masovno ubijani u Gospiću tj. u Jadovnom su neuvjerljivi i temelje se na glasinama, a ne na dokumentima. Primjerice, Miletić navodi: „Govorilo se da je bilo odvođenja u Jadovno, gdje su Srbi klani kod jedne jame zvane Šaranova jama.“ [6]. Prije nekoliko godina istražena je Šaranova jama i u njoj nema nikakvih posmrtnih ostataka [7][8] i prema tim podacima radi se o najobičnijoj protuhrvatskoj propagandi [9]. Osim toga i najstariji iskazi svjedoka ne potvrđuju priče o Gospiću tj. Jadovnom kao logoru smrti. Primjerice, prema izjavi komunista Sime Đurkovića danoj 1942. u Beogradu on je nakon uhićenja u Zenici vlakom doveden u Gospić 4. kolovoza 1941., a nakon 15 dana provedenih u logoru upućen je iz Gospića vlakom s 13 vagona u kojima je prema njegovim riječima bilo oko tisuću Srba u Jastrebarsko pa u Jasenovac [4].

Pregled brojčanih podataka o žrtvama u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata napravio je Vladimir Geiger [10]. Komunistička komisija za popis žrtava rata SIV-a SFR Jugoslavije iz 1964. poimenično je za logoru Jadovno navela 1794 žrtve. Spominje se i navodni nalaz talijanske vojske iz rujna 1941. da je u logoru Slana na Pagu i okolici nađena 791 žrtva. To je vrlo diskutabilan podatak jer se uvala Slana nalazi usred kamene pustinje pa je pokapanje većeg broja žrtava tehnički teško izvedivo. Bacanje u more također nije vjerojatno jer se uvala nalazi u Paškom zaljevu nasuprot gradu Pagu pa bi sigurno bilo zabilježeno da su stotine ili tisuće leševa plutale zaljevom. Komunistički propagandisti se za Jadovno i Pag uglavnom drže brojke od oko 40.000, ponekad idu do preko 70.000, a srpski „izvori“ idu i do 120.000.

O Židovima iz Jadovnog i Paga prema zapisima u Yad Vashemovu digitalnom arhivu

U Yad Vashemovu digitalnom arhivu se nalazi 399 zapisa o stradalima u Jadovnom [11]. U 73 slučaja imena se ponavljaju, sedam žrtava su nepoznatog imena, a kod dvije su zamijenjeni ime i prezime. Sveukupno ima 317 različitih imena žrtava. Prema izvoru podataka 288 zapisa je na temelju nekakvih lista progonjenih osoba kreiranih u sličnoj, ali ne nužno i istoj radionici kao i savezni popis iz 1964. tj. beogradski „Spisak“ iz 1992. To je vjerojatno razlog da je notorni beogradski „Spisak“ izvor za samo 18 zapisa. U trećoj Miletićevoj knjizi nalazi se popis od 229 Židova za koje se tvrdi da je većina likvidirana u Jadovnom. Kad se bolje pogleda taj popis vidi se da je bar jedno ime napisano dvaput (Oskar Friedman), a kod nekih drugih duplikata dodano je pretpostavljeno ime oca. Većina imena s tog popisa osnova su liste priložene u arhiv Yad Vashema. Znakovito je da na toj listi u pravilu nedostaju imena žrtava iz Yad Vashema za koje postoje iskazi rodbine i svjedoka o stradanjima. U Yad Vashemu ima samo 93 zapisa s iskazima svjedoka o žrtvama iz Jadovnog u kojima se spominju 73 različita imena. Za logor u uvali Slana na otoku Pagu u Yad Vashemu ima 70 zapisa [11]. Kad se maknu višestruko spomenuta ista imena i žrtve bez imena ostaju 62 različita imena. Prema izvorima prevladavaju iskazi svjedoka s 42 zapisa pa 27 podataka iz beogradskog “Spiska” i samo jedna osoba s već prije spomenute liste progonjenih. U 42 zapisa temeljena na iskazima svjedoka spominje se ukupno 38 različitih imena. Sveukupno za logore Jadovno i Pag (Slana) na temelju iskaza svjedoka poznato je 111 imena židovskih žrtava.
Prema poimeničnim popisima upućenih u logor Gospić vidi se koji bi trebao biti red veličine žrtava. Dokumentacija svakako ne potvrđuje dosadašnje tvrdnje o nekoliko desetaka tisuća pa i preko sto tisuća žrtava. U Yad Vashemu koji sigurno ima najobimniji arhiv žrtava holokausta ima ukupno manje od 500 zapisa o židovskim žrtvama iz Jadovnog i Paga u kojima se spominje manje od 400 imena, a od toga 111 na temelju iskaza svjedoka. Dokumentacija pokazuje da je pri raspuštanju logora oko 2500 Židova i bar 1000 Srba vlakovima odvezeno iz Gospića.

Prema opisima užasa u do sada prevladavajućoj komunističkoj pseudoznanstvenoj historiografiji svi ti ljudi su trebali biti već davno poubijani, a svakako bi sukladno takvim interpretacijama bili smaknuti u tijeku raspuštanja logora. Ovako ispada da su oni bili internirci na prisilnom radu u izoliranim logorima. Razlozi njihove internacije su različiti, ali kod dijela njih se vidi da su bili označeni kao četnici ili komunisti.

Kod Židova je situacija nešto drugačija. Dijelom su bili internirani zbog rasnih propisa, a dio ih je bio interniran zbog toga što su bili komunisti, cionisti ili članovi nekih drugih tadašnjoj vlasti potencijalno neprijateljskih organizacija kao što je Bnai Brit. Jedan takav slučaj su neurolog dr. Rudolf Rosner i njegova žena Dora rođ. Hirsch koji su kao pripadnici Bnai Brita odvedeni iz Zagreba već 28. lipnja .1941. Pretpostavka je da su prvo odvedeni u logor Danica u Koprivnici, a tek onda kako u iskazima navode članovi obitelji na otok Pag. Iskazi o mjestu njihove smrti su nepouzdani pa članovi obitelji navode otok Pag tj. vjerojatno otok Pag i Jasenovac. U slučaju da je mjesto smrti Jasenovac, to bi značilo da su bili u logoru Gospić tj. Jadovno ili Pag do samog raspuštanja krajem kolovoza 1941.

Židovske žrtve iz Jadovnog i Paga na jasenovačkom popisu

Pri usporedbi različitih baza podataka žrtava s jasenovačkim popisom na mrežnoj stranici JUSP-a pokazalo se je da je dovoljno samo malo promijeniti jedan od parametara kao što je godina rođenja, ime oca ili jednostavno zamijeniti ime i prezime kao u slučaju Waltera Radovana i Joahima Fritza iz Jadovnog pa tako nastanu jasenovačke žrtve Radovan Walter i Fric Joasim, ali takvi slučajevi će uglavnom proći nezamijećeni kroz računalni filter. Zbog toga je primijenjen princip jednostavnijih filtera koji uzimaju u obzir samo po tri različita identifikacijska podatka u različitim međusobno usporedivim kombinacijama npr. prezime+ime+lokacija, prezime+ime_oca+lokacija, prezime+ime+godina_rođenja itd. Uglavnom, radi se o principu sita sličnom Eratostenovu situ [12].

Tako se mogu dobiti klasteri imena potencijalnih podudarnosti, narodski rečeno lažnjaka. U Yad Vashemu se ukupno nalazi 379 različitih imena iz Jadovnog (317) i Paga (62). Ta imena uspoređena su s jasenovačkim popisom i u slučaju Židova 114 imena iz Jadovnog (87) i Paga (27) potencijalno su podudarna sa 145 imena iz jasenovačkog popisa. To je nešto preko 30 % od svih jedinstvenih imena iz Jadovnog i Paga koja se nalaze u Yad Vashemu. Od tih 145 imena s jasenovačkog popisa najviše ih je iz Sarajeva (25%), zatim iz Zagreba (12 %), a još se ističe i klaster četiri grada s istoka Hrvatske (Vinkovci, Vukovar, Osijek i Slavonski Brod) koji zajedno čine 15 % potencijalno podudarnih imena. Zajedno te tri lokacije predstavljaju 52% svih podudarnosti. Oko 7 % podudarnosti odnosi se na navodne žrtve iz Jadovnog rođene u Srbiji. Od imena mogu se navesti primjerice Artur Adler ili Oskar Friedman nakon što se dva puta našao na Miletićevom popisu 229 Židova iz Jadovnog, našao se i na jasenovačkom popisu, a kod njega u napomenama i piše dilema Jasenovac ili Jadovno. Umjesto te disjunkcije izabrana je konjunkcija Jadovno i Jasenovac. Ovakva dilema u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa postoji za još osam osoba i to su Franjo Blažić, Miroslav Brichta, Vladimir Fuchs, Aurel Gorjan, Fedor Häffner, Branko Kerpner, Franjo Marković i Radovan Walter. Od ostalih slučaja tu je jedan Vladimir Bauer u tri izdanja kao Vladimir i Vlatko, a vjerojatno i kao Vlado pa Leo Fischer, sin Davidov kao dvojica iz Zemuna i Novog Sada. Leontina Vadas i Leontina Vadaski rođene iste godine i stradale iste godine. Isti slučaj su i Branko (Aleksandra) i Branko (Vilka) Weiss, “oba” rođeni 1926. i stradali 1941. Za razliku od njih Aleksandar Weiss je također u dvostrukom izdanju, ali u oba slučaja je ime oca isto, kao i mjesto i godina smrti, razlika je postignuta tek u mjestu i godini rođenja.

Na jasenovačkom popisu nalaze se i osobe za koje u Yad Vashemu postoje iskazi rodbine prema kojima nisu stradali u Jasenovcu, već najvjerojatnije u Jadovnom, ali djelatnike JUSP-a to ne zanima jer se oni i dalje nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu. Primjerice, ako se gleda podudaranje imena, prezimena, imena oca, mjesta rođenja te blaga odstupanja u godini rođenja, na mrežnom jasenovačkom popisu se ne bi trebali nalaziti Franjo Blažić, Daniel Finci i Feliks Schwabenitz. Slično podudaranje je Bela Heimer za kojeg se doduše u svjedočanstvu u Yad Vashemovu arhivu ne spominje ime oca, ali se podudara mjesto rođenja, a godine rođenja se razlikuju samo za jedan.

Također potencijalna podudaranja u Yad Vashemu i mrežnom jasenovačkom popisu, a s različitim navedenim mjestima smrti su i Milan Berl i Geza Kohn pri čemu se mjesta rođenja razlikuju, ali se ime, prezime i ime oca podudaraju, a godine rođenja se ne razlikuju za više od dva. Više detalja o ovdje spomenutim osobama moguće je pronaći na stranici http://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/.

Smiljaniću, Smiljaniću, …

Iz nekih podatak može se isčitati da su internirani Srbi isto kao i internirani Židovi upućivani u nekoliko logora. To govori da u postupanju s internircima nije bilo nekog jasnog sustava i plana djelovanja. Isto se ne može reći za autore jasenovačkog popisa.

Na popisu žrtava iz Jadovnog kod Đure Preradovića (1910.) i Petra Smiljanića (1905.), obojice iz Grubišnog Polja, navodi se da su uhićeni 26. travnja 1941. i prvo sprovedeni u logor Danica u Koprivnici, da su zatim prebačeni u Gospić te da su stradali u Jadovnom [13]. Obojica se međutim nalaze na jasenovačkom popisu. Dakle, ako su stradali u Jadovnom, zašto su na jasenovačkom popisu i obratno? Naravno, kad se spominje Jasenovac, svakakva iznenađenja su moguća.

Kao žrtva u Jadovnom spominje se Petar Smiljanić, rođen 1905., iz Grubišnog Polja, otac Pavle. Kako je već prije navedeno uhićen je 26. travnja 1941. i prvo je upućen u logor Danica u Koprivnici pa zatim u Gospić i na kraju je stradao u Jadovnom. Iza ovog šturog opisa jedne sudbine krije se cijela paradigma mitomanije oko Jadovnog i Jasenovca. U jasenovačkom popisu nalazi se Danica Smiljanić, prema nepouzdanom podatku rođena 1903.*, a u napomenama piše i 1904. godine, iz Doljana kod Daruvara, navodno ubijena*, premda u napomenama piše da je nestala, u Jasenovcu 1944. U napomenama također piše da se ona prema podatku iz 1964. preziva Bogdanović.

Dakle diskutabilni su prezime, godina rođenja i je li uopće stradala u Jasenovcu. Pažljiviji čitatelji već su uočili podudarnost naziva logora u koji je deportiran “Daničin” vršnjak Petar Smiljanić i kombinacije imena Danice Smiljanić i navodnog oca joj Petra. Dakle podatak da je Petar Smiljanić upućen u logor Danicu pretvorio se u Danicu Smiljanić kći Petra. To je prava satira i nije se stalo samo na tome. Kako je već prije spomenuto u slučaju Artura Adlera i ovdje je disjunkciju Danica ili Petar vjerojatno zamijenila konjunkcija i Danica i Petar, pa su se tako uz Danicu Smiljanić u jasenovačkom popisu našli i dvojica Pera i tri Petra Smiljanića. Čini se svi iz istog laboratorija mitova.

Primjerice, Pero Smiljanić je iz Doljana kod Daruvara kao i „Danica“. Otac mu se zove Janko, koincidentno baš kao i otac Pere Smiljanića rođenog navodno 1894.*, prema podatku od autora popisa označenom kao nepouzdanom, a u napomenama piše da je rođen 1901. što je puno bliže Petru iz Danice i nestaloj Danici od Petra. Taj Pero Smiljanić je iz sela Kosovac kod Gornjih Bogičevaca između Okučana i Nove Gradiške. Sudeći prema jasenovačkom popisu prvo su mislili da je Hrvat, ali su ga onda označili kao nepouzdanog Srbina*. Preostala su još „tri“ Petra Smiljanića. Naizgled isti su im samo ime, prezime i godina smrti 1944. Ostalo je naizgled bar dijelom različito. Prema podacima s jasenovačkog popisa dvojica najstarijih stradala su u Staroj Gradiški, a najmlađi u Jasenovcu.

Rođeni su 1900. i navodno 1907.*, a prema napomenama vjerojatno 1904. godine. Obojica su vršnjaci iz istog nevelikog sela Jakupovci kod Laktaša, dakle između Bosanske Gradiške i Banja Luke. Najstarijem nije navedeno ime oca, a kod druge dvojice su to četveroslovne kombinacije u vokativu sa završetkom na -o. Najmlađi Petar Smiljanić je navodno iz okolice Hrvatske Dubice, rođen 1908.*, ali u napomenama piše i 1904., dakle isto kad i bar još jedan Petar Smiljanić. U napomenama kod sve trojice piše da je izvor podataka o njima izjava IZ=8-11/08. Za zapitati se koja je to magija korištena da se iz iste izjave o Petru Smiljaniću dobiju tri različite žrtve u Jasenovcu.

Vjerojatno crvena magija ili se ipak radi o crvenoj kugi koja čovjeku pomuti razum.

Dakle sve upućuje da od jednog Petra Smiljanića navodno stradalog u Jadovnom imamo petoricu muškaraca i jednu ženu na jasenovačkom popisu. Tako nastaju mitovi.

Jesu li to sve žrtve Jadovna koje su lažno navedene kao žrtve Jasenovca? Nisu, a nastavak slijedi.

———————————————————————————

Izvori:
[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Koncentracijski_logor_Jadovno
[2] https://en.wikipedia.org/wiki/Jadovno_concentration_camp
[3] https://de.wikipedia.org/wiki/KZ_Jadovno
[4] http://www.znaci.net/00003/510.htm
[5] http://narod.hr/kultura/m-koic-jasenovac-i-memorandumska-hrestomatija
[6] http://www.znaci.net/00003/512.htm
[7] http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/video-je-li-saranova-jama-glavno-stratiste-ustaskog-logora-jadovno-zapravo-velika-prevara-69447
[8] http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/aktualno/9118-tko-o-cemu-pupo-a-vac-o-genocidnim-hrvatima-dokle-bre-milorade
[9] http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/17001-saranova-jama-i-jadovno-su-lazna-stratista
[10] http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114002
[11] http://yvng.yadvashem.org
[12] https://hr.wikipedia.org/wiki/Eratostenovo_sito
[13] http://jadovno.com/arhiva/aprilske-zrtve-1941-godine—popis.html

Izvor: Narod.hr/Hrvatski tjednik
Photo: fah