Na to je zloglasni četnički major Jezdimir Dangić održao govor u kome je između ostalog rekao: „Mi smo se digli Srbi sa motikom i vilama u ruci, što je tko imao protiv Hrvata i Muslimana”.
Četnički koljački pohodi uz rijeku Drinu u II. svjetskom ratu, kao i posljednjem ratu, bili su jedna od najstrašnijih ratnih epizoda u Europi uopće. Ipak, četnici se i danas slave u Republici Srpskoj i Srbiji…, a vlasti BiH i Hrvatske o svemu šute.
Masovni pokolji
Od studenoga 1941. pa do veljače 1942. izvršeni su mnogi masovni pokolji Hrvata i muslimana od četnika u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini. Osobita meta bili su muslimani u području od Višegrada do Foče. Istrebljivanje muslimana i Hrvata s ovog područja bio je planski, sustavni i organizirani pohod četnika, koji su djelovali kao paravojska na području NDH, poticana od Beograda i Srbije.
O četničkim zločinima i situaciji na području opkoljenog Višegrada izvijestio je pismeno 3. studenoga 1941. Reis-ul-ulemu u Sarajevu njihov izaslanik, moleći pomoć u hrani i vojničku zaštitu.
On izjavljuje: „Četnici su uzeli u svoje ruke cijelu okolicu Višegrada osim sela Orahovica. Sve dokle dođu i što živo uhvate, i to muškarce od 12 godina pa na više (nimalo slučajno četnici su poklali sve na isti način kao i u Rami 1942. i Srebrenici 1995. op. a), na najokrutniji način ubijaju. Jednima vade grkljane, druge žive gule, trećima režu uši, nos i vade oči. Ženski svijet ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe. Mlade žene vode sebi u logore da im poslužuju i da se s njima provode. Do sada se računa da je izginulo muslimana u kotaru Višegrada na gornji način oko 2.500 računajući u ovo i obranu. Ima slučajeva, i to dosta, da i djecu kolju pa im glave peku i svojim vođama šalju…
Pošto se pučanstvo iz sela sleglo u Višegrad, sam Višegrad je pasivno mjesto, tu je zavladala neopisiva glad i siromaštvo tako, da ima dosta svijeta, koji nema niti da jede, niti da se obuče, a niti da se gdje skloni. Danas je jedino moguće hranu pribaviti preko Mostara, Kalinovika i Foče. Izlažući ovo napominjem, da su četnici sva sela popalili, pa je potrebna brza i trajna pomoć, pošto se izbjeglice ne bi imale kuda povratiti i kad se prilike srede.”
