Ako imate problema s nošenjem maski, onda je to jednostavno zato što ste glupi! I to je sad znanstveno dokazana činjenica! Ako ne vjerujete meni, onda vjerujte hrvatskom znanstveniku Gordanu Laucu. A kako on to zna? Iz rukavica izvlači “znanstvenu” studiju koja dolazi, pa… kao naručena. Ukratko, prema autorima, dvojici kalifornijskih Kineza, oni koji imaju problema s prihvaćanjem “društvenog distanciranja” zapravo imaju – manjak radne memorije. Znanstvenik Lauc odmah to znanstveno pojednostavljuje tako da i zadnji Balkanac razumije: Glupane, stavi masku!, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Dakle, prema Laucu, tko ne nosi masku, taj je zdravoseljački – glup. Doduše, postoji i druga mogućnost, da je taj nesretni nepokornik možda samo znanstvenik koji jednostavno ne pamti što je govorio jučer, a sutra neće pamtiti što je govorio danas. Predviđanja takvih znanstvenika proteklih mjeseci smo se naslušali.
Kad se stavi na vremensku liniju, to je urnebesno štivo, nažalost, nemamo toliko prostora. Kome se dakle, s tom porukom obraća Lauc? Hrvatskoj vladi? Možda nacionalnom stožeru? Jer, ako je zaključivati prema njegovoj logici, tad čak i uzorita Alemka Markotić ima radnu memoriju na razini zlatne ribice. Ali ni sam Lauc možda nema više radne memorije od mojeg prvog računala.
(…)
OK. Ovdje zastanimo na trenutak. Ako ste među onima i dalje koji misle da je koronavirus izmišljotina, a pandemija samo svjetska urota ljudi guštera, laka vam, pardon – ravna vam zemlja. Ili ako se zovete Zoran Milanović pa smatrate da “koronu moramo prihvatiti kao karijes, a ne kao neku veliku bolest, jer to se izliječi”, onda ovaj tekst nije za vas. Kliknite mišem ili pljunite na srednjak i okrenite stranicu, pročitajte negdje dnevni horoskop. No, ako ste svjesni pandemije i spremni ste na sve razumne mjere, ali ne želite da zaraza bude zlorabljena kao izlika za ograničavanja vaših sloboda, onda nastavite čitati dalje.
(…)
No, što se to promijenilo, osim što su završeni izbori, zašto su iz Stožera tri mjeseca poručivali da ne preporučuju maske, a danas ih odjednom rigidno nameću, i to pod prijetnjom sankcija?
Nema u srpnju nikakvih novih saznanja o maskama danas koje nismo imali još prije tri mjeseca, ili prije tri godine. Ako ne govorimo o kvalitetnim maskama s nanofilterima, ove obične jednokratne maske za nas raju, prilično efikasno služe kao zaštita od katapultiranja kapljica. U oba smjera. A budući da je ovo prije svega kapljična infekcija, sasvim je razložno staviti masku gdje god nije moguće osigurati razuman razmak. Kao u prepunom autobusu. Ili na proslavi izborne pobjede.
Jedino što se s maskama zapravo promijenilo jest da ih prije tri mjeseca nije bilo ni za lijek, a danas ih već možete svugdje kupiti – imamo čak i domaću proizvodnju. Markotić razumno veli, ne možete istu nositi cijeli dan, morate promijeniti barem tri. Nastranu nezdravo nastrana pomisao da bi masku trebali nositi cijeli dan. Ništa zato što to znači da bi mjesečni trošak za najjeftinije jednokratne maske za moju peteročlanu obitelj dosezao 2700 kuna. Doduše, mogli bi Hrvatići ostati i koji dan doma. Ili sami sašiti maske, ako imaju s čim.
Naravno, tu je i ključni faktor: otvorili smo granice. U Hrvatsku možeš ući i iz nesigurnih zemalja ako imaš potvrdu da si negativan na virus, ili ako imaš potvrdu da si pozitivan na uplatu sedmodnevnog pansiona u garaži bake Mare u Podstrani. Kako bismo spasili gospodarstvo, svjesno smo se odrekli najefikasnije mjere – ograničavanja kretanja. I to je sasvim u redu. No, problem je što je Plenković, poput Busha u Iraku, već objavio pobjedu u pandemiji. Sad zato moramo naći nešto drugo s čime ćemo utjerivati strogoću i podsjećati građane da je nevidljivi neprijatelj ipak još uvijek tu: Maske. Ne one političke, već kirurške.
Prije samo neki tjedan rugao sam se kovanici “socijalna distanca”, jer mi je jezično i sadržajno mnogo prirodnije zvučalo jednostavno “razmak”, no sad mi je posve jasno – baš socijalna distanca nam je nužna kako bismo uopće bili sposobni održati fizički razmak. Maske su tu nekakav surogat. No, ne pada mi na pamet da zbog toga krenem u lov na frustrirane ljude koji pokušavajući doći do daha spuste masku ispod nosa. I unaprijed se ježim od pomisli da ću svaki put pri ulasku u tramvaj nekom bijesnom putniku morati dokazivati zašto je mojem autističnom sinu problem nositi masku. I što ću ignorirati tvrdnje da je to samo nedostatak odgoja.
Onaj koji šuti, ne kašlje, ne kiše, ne trči i samo mirno gleda kroz prozor neće nikog zaraziti, čak i ako je pozitivan. Ako virus nije poput buhe skočio s Đokovića na Plenkovića, onda neće ni na vas sa slučajnog prolaznika. Ni s vas na njega. Mnogo je, mnogo u svakom pogledu opasniji onaj koji vas lice u lice srčano pokušava uvjeriti da je baš njegov politički program spas. Za vas.
Pogotovu je opasan ako mu date glas. Takav u pet minuta uvjeravanja može na vas istresti sadržaj prljave bombe težak stotinu nezamaskiranih ZET-ovih autobusa. Moje druženje s političarima svih boja tijekom ove kampanje ima veći epidemiološki potencijal nego vožnja svih Zagrepčana ZET-ovim tramvajima i autobusima tijekom nekoliko tjedana dok maske još nisu bile obvezne. I tijekom kojih, usputbudirečeno, nije bilo nikakvog porasta broja zaraženih.
No, onima koji i dalje tvrde da je sve to samo malo jača, ili samo malo drugačija gripa, odgovaram: uplatite ljetovanje u Bergamu, ova pandemija promijenila je i moj odnos prema gripi. Prije bih svaku virozu prebolio na nogama, u životu nisam uzeo ni dan bolovanja. No, danas mislim da je to bilo neodgovorno ponašanje. Ako imate prve simptome, ostanite doma. Ako baš ne možete, nosite masku. Nije apsolutna zaštita, ali barem smanjuje rizike. Masku ćete u tijesnim prostorima nositi i kad nemate simptome, jer ne možete biti apsolutno sigurni da niste nositelj, a time ostalima ulijevate barem nekakav dojam sigurnosti.
U jednom je Zoran Milanović 100 posto u pravu: “Ljudi će poludjeti obzirom koliko ih se šopa i ubija u pojam poluinformacijama!” Doista, može li shizoidnije od čovjeka koji se sam vozi u automobilu s maskom na licu? Zamislite kako li se tek taj osjeća pametno dok se vozi pored “glupana” bez maski. Taj mora da je šampion na Mensa testovima. Ili od onoga koji s maskom usamljeno pješači parkilometara preko Mosta Slobode? Što njemu prolazi kroz glavu dok kroz masku punim plućima udiše atmosferu Prisavlja: Koje li slobode!
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
