“Najnovijim anketama kao zvuk trube bojne, urbi et orbi, maenstream mediji javili su kako je Tomašević najizgledniji kandidat za gradonačelnika Zagreba?! Po njihovim anketama, HDZ nema niti u tragovima šanse za drugi krug. Ako ništa drugo, ove njihove ankete su alarm koji se mora čuti u glavama projektora prošlih unutarstranačkih izbora, posebno u Zagrebu. Još su na kušnji ostali samo Utemeljitelji!”, upozorava akademski kipar Ivan Kujundžić, koji je bio kandidat za potpredsjednika HDZ-a. Bivši je zastupnik HDZ-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, koji je na tom mjestu dao ostavku iz moralnih razloga zbog glasovanja po savjesti o strategiji demografske politike.
> Ankete ljevice o tome što misle lijevi birači – Možemo i SDP će zajedno protiv Bandića?
Kujundžićev komentar o nedavnoj anketi ljevice, predstojećim izborima za Zagreb i stanju u HDZ-u nakon unutarstranačkih izbora prenosimo u cijelosti:
Pukovnici ili pokojnici
Najnovijim anketama kao zvuk trube bojne, urbi et orbi, maenstream mediji javili su kako je Tomašević najizgledniji kandidat za gradonačelnika Zagreba?! Po njihovim anketama, HDZ nema niti u tragovima šanse za drugi krug. Ako ništa drugo, ove njihove ankete su alarm koji se mora čuti u glavama projektora prošlih unutarstranačkih izbora, posebno u Zagrebu.
Još su na kušnji ostali samo Utemeljitelji!
No kako mi vidimo, netom završene, gotovo na svim razinama izbore u HDZ-u? Ne daj Bože da se taj proces ili akcija odvijani u zaCOVIDIačanom nevremenu dovede u pitanje?! Jer rekao bi Rojs, tko je jamio, jamio je!
Ovaj anketni tuš “Možemo”, bojim se, iznova pokazuje zakašnjelu reakciju političkog vrha i gradske organizacije HDZ-a, u pravovremonoj objavi isticanja kandidata za gradonačelnika Zagreba, i to onoga, koji bi se mogao suprotstaviti Tomaševiću i antifa ljevici. Čini se kao da su unutarstranački izbori bili svrha sami sebi te da nisu u startu polučili željeni rezultat.
Bojim se, latinske poslovice: “što je od početka loše, tijekom procesa se teško može popraviti” (Regula Catoniana). Izborna akcija, nije bila sama nužna, a ponajmanje je u takvim okolnostima korona krize mogla doživjeti svu puninu demokratske procedure i standarda. No, što je tu je! Iskrene čestitke onima koji su imali više protukandidata i ostvarili puninu demokratskije procedure i pobjede. No ne treba zaboraviti i one probranike, odmah i “mam” njima čestitati, to ti je kao da im ne daš dudu. Bili bi jako tužni. I to je tako u suštini! Narod bi rekao, trči pod šator pobjednika jer ćeš se spasiti od propasti, pogotovo ako ti je biznis u krizi; “tuten” je politika i imaš siguran posao, dobru plaću što jamči sigurnu egzistenciju, bez pameti, muke, truda i odluka. Ovaj izborni proces, odvijan po načelu “supsidijarnosti i inkluzivnosti”, ništa više, niti manje – nije demokratskiji od delegatskog, kojeg sam dobro nabubao na pravu, niti je sam po sebi loš, već je problem u političkoj koroziji jednog kola bezdušnih šalabahteraša; jučer u delegatskom izbornom modelu, danas šalabahteraši u modelu jedan čovjek jedan glas. Nevjerojatan je taj njihov mišji instinkt. Bolje prepoznaju i nanjuše budućeg pobjednika nego miš špek. I rezultat takve rabote obično ide u korist protivnika, bio on Tomašević ili bilo tko drugi.
Da ti pamet stane od poniženja, jer kakti, tko će upamtiti 10-ak ljudi s kompetencijama i znanjem, lakše je i sigurnije prepisati. No, bilo bi puno bolje upamtiti one s biografijama i subjektivitetima, koji svojim dugogodišnjim radom za stranku, zavređuju pažnju i naše povjerenje. E, to bi bio posao, ali ovdje se traže poslušnici, najlakše se učlaniti kad dobiješ visoke pozicije. Tako je doista nekako svih 30-tak godina u HDZ-u, počev od davne 89-te, na čiju sam osnivačku skupštinu pozvan tih davnih dana još kao student prava i sudjelovao gotovo u svim izborima.
U ovom hadezeovskom izbornom procesu puno je bilo negodovanja, tihih i glasnih pojedinaca čije bi kritike bilo dobro i važno sagledati kroz jednu kvalitetnu analizu i ne apriorno odbacivati ili uviđati u tome opasnost od kritike. Jedno takvo propitivanje iskreno, rezolutno i oštro, kao lavica, progovorila je orleanski Ivana, krikom i pozivom na savjest, kao neotuđivo ljudsko pravo na dostojanstvo (Tomas More)! Ovo je važno političkom vrhu kao i novo probranom vodstvu, posebno tamo gdje je ponestalo demokratskih procesa i borbi i tu mislim prije svega i posebno na zagrebačku organizaciju, kojima sam nakon izbora kurtoazno čestitao, nastojeći im ukazati na to kako im neće biti dovoljan “njihov tim”, niti svi koju su sudjelovali u ovom skromnom odazivu, odvijenom pod epidemiološkim mjerama. Trebat će se obratiti narodu, građanima i dobiti njihovo široko povjerenje. To je posebno važno za Zagreb i metropolu, gdje se posebno važe svačiji politički dignitet i integritet, legalitet i legitimitet, s kojim će se na proljeće, u traženje povjerenja morati pokazati uvjerljiviji, srčaniji i u boljem svjetlu.
Zagrepčane će trebati uvjeriti u našu sposobnost da nam daju povjerenje, zauzvrat, Zagrepčani će morati vidjeti u nama prepoznatljivost, do najsitnijih tančina, tražiti će u nama pulsiranje, koje puninom svog bića korespondira sa Zagrebom i njegovom urbanom dušom. Tu neće pomoći nikakve kozmetička, rodbinska, usko prijateljska i sljedbenička grupi(s)ranja i klonovski klanovi. Ovim esejem neodgodivo pozivam na spaljivanje šalabahterskog duha, čoporske poslušnosti, bez ikakva prava na vlastitost političke misli i dijalogiziranje, koji nije novost niti od jučer, niti samo u HDZ-u, već konstanta i praksa u gotovo svim strankama, državnim i društvenim institucijama kao i u udruženjima.
Za pobjediti Tomaševića treba ozdravljenje procesa, okupljanje i razgovor sa srodnim i bliskima ideološki a za to je potrebno odabir hrabrih i neposlušnih političkom gremiju. Stoga od posebne važnosti je udaljavanje đavoljih odvjetnika i izbornih kreacionista iz tih izbornih političkih kuhinja. Upokorimo se jedino Bogu, a egidama i gremijima i njihovim gejmerima, ako želimo zadržati malo političkog dostojanstva pred našim članstvom i narodom – pokažimo otpornost i dostojanstvo. Ne ispustimo iz vida i s uma, narod sve ovo s poštovanjem ili prezirom gleda.
Na proljeće smo politički, ili pukovnici ili pokojnici!
Utopijski se nadam kako je moguć bolji svijet!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
