Iskustvo života u suvremenom iznimno informatiziranom svijetu otkriva da relevantne informacije uz dobre, pozitivne donose vrlo često sa sobom i izrazito loše i negativne strane. Štoviše, upravo najnovije iskustvo prezentiranja javnosti pojave i opasnosti koronavirusa otkriva da je sve teže razlikovati dobre i pozitivne od loših i negativnih strana relevantnih informacija, piše Ivan Miklenić za Glas Koncila, a prenosi portal Hrvatskoga kulturnog vijeća.
Neke pojave, neka događanja, među kojima ima puno loših, nepoželjnih, poput potresa i poplava, neizbježni su bez obzira na ono što bi ljudi željeli, čak bez obzira na ikoju političku, gospodarsku ili ideološku moć važnih skupina na razini čovječanstva. Tako je bilo kroz svu povijest čovječanstva, a tako će biti dok na zemlji bude čovječanstva jer je priroda po sebi jača od čovjeka te čovječanstvo, koliko god bilo tehnološki inovativno i zbog toga moćno, nema druge mogućnosti negoli se prilagođavati prirodi i zakonitostima koje su u nju izvorno ugrađene. Istina, suvremeni čovjek, zahvaljujući i napretku znanosti, drznuo se pa zlorabi svoju moć te u pojedinačnim slučajevima djeluje protiv prirodnih zakona, protiv zdravoga razuma, no pritom nije svjestan da, postižući čak privremeni boljitak za sebe, zapravo dovodi u pitanje čak i samu egzistenciju čovječanstva, jer kako kaže i narod, »priroda ne oprašta«.
Danas, dok čovječanstvo zahvaljujući znanstvenom i tehnološkom napretku ima više nego ikad do sada mogućnosti zaštititi se od neizbježnih nepoželjnih pojava i događanja, istodobno moćne skupine u čovječanstvu, danas više nego ikada ranije u prošlosti, imaju priliku neizbježne i nepoželjne pojave na mnogo načina zlorabiti za boljitak jednih, a na štetu drugih ljudi, jer pravi je boljitak samo onda kad nitko nije na gubitku.
Upravo to se u posljednje vrijeme događa s pojavom i širenjem koronavirusa, odnosno s prezentiranjem opasnosti od toga virusa: dok određene skupine, osobito farmaceutska industrija, »trljaju ruke« od radosti što će iznenada veoma profitirati, mnoge se ljude u čitavom čovječanstvu smišljeno gura u strah, tjeskobu i paniku. Valjalo bi ne samo zdravorazumski, nego i znanstveno preispitati kako se to dogodilo da je koronavirus u glavnoj struji javnoga mnijenja gotovo poprimio svojstva smrtonosnoga virusa, kao da je je zaraza tim virusom prijetnja neizbježnim umiranjem. Valjalo bi istražiti također tko je političare uputio ili natjerao da na pojavu koronavirusa i na opasnost od njega gledaju kao da je taj virus isključivo smrtonosan te je potrebno, kao npr. u Italiji, izolirati čitave gradove i naselja, zabraniti javna okupljanja… Trebalo bi ispitati tko ima toliku moć da može postići da se u mnogim zemljama i po političkim odlukama i po medijskim objavama s obzirom na pojavu koronavirus uobičajilo ponašanje po obrascu da se na praćku ide tenkom. To nipošto ne znači da se zdravstveni sustavi ne trebaju mobilizirati i da oprez glede širenja koronavirusa nije dobrodošao, jer to se sve moglo učiniti i trajno činiti bez tolikoga uznemiravanja ljudi i bez davanja povoda za ipak neopravdan strah.
Naime, znanstvenici koji se bave virusologijom u svim izjavama o koronavirusu smirivali su javnost i ljude, no nekim političarima i nekim medijima ipak je važnije bilo objaviti prijetnju, popularizirati ugrozu većom nego što jest negoli objektivno izvješćivati. (Npr. Večernji list je u utorak 25. veljače objavio članak dopisnika iz Rima pod naslovom »Talijanske vlasti smiruju paniku«, nad naslovom članka istaknuto je: »Koronavirus se širi, prijeti pandemija«, a ispod naslova još većim slovima je navedeno: »Do sinoć u Italiji je umrlo 6 osoba, starijih i teško bolesnih. Od gripe u jednom danu umre 217 osoba«. Tko je pročitao samo opremu toga teksta mogao je podleći strahu: već je samo spominjanje panike sijanje panike, tvrdnja o prijetnji pandemije toga je dana bila apsolutno lažna, a činjenica je da od gripe višestruko umire više ljudi od onih koji umiru od koronavirusa, da se htjela objektivnost, to bi bio glavni naslov.)
Gostujući u emisiji »Nedjeljom u 2« svjetski priznati hrvatski znanstvenik Igor Rudan doslovno je rekao: »Ako budemo uspješni kao što je Kina sada, ako nastavi ovaj trend, Kina bi se mogla zaustaviti ispod 5 tisuća smrti. Znači, ako je Kina to uspjela napraviti, moramo samo prekopirati ono što su oni radili. To bi značilo da bi u Hrvatskoj bilo 14 žrtava. Ali pazite, Kina je bila nespremna.« Rudan je pohvalio zauzimanje hrvatskih zdravstvenih vlasti, što znači da je Hrvatska danas spremnija za eventualno širenje koronavirusa negoli je to bila na početku izbijanja tamošnje lokalne epidemije. Drugim riječima znanstvenik Rudan rekao je da nema nikakvoga razloga za strah u Hrvatskoj.
Zanimljive su i reakcije na pojavu koronavirusa i na prateću paniku u pojedinim crkvenim krugovima: dok neki ne gube glavu ni zdrav razum, neki su podlegli manipulaciji i sijanju straha i tjeskobe pa su čak onemogućili slavljenje misa na Prvu korizmenu nedjelju. Od crkvenih predstavnika ipak se očekuje veća prizemljenost i snažnije zastupanje zdravoga razuma, pa i postupanje u skladu sa stvarnim, a ne s umjetno napuhanim potrebama.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
