Kada su početkom prošlog desetljeća, zahvaljujući novinarima Boston Globea, isplivali monstruozni pedofilski zločini katoličkog klera, razmjeri gađenja i nevjerice, pa i kod moje malenkosti, bili su ogromni.
Onako, emotivno, na prvo, čovjek bi sve te zločince, perverznjake na prvu naživo kastrirao i cijeli ih život držao zatvorene u samici o kruhu i vodi. Kao i sve one biskupe koji su sve skupa zataškavali i “ugled institucije” ispred dobrobiti djece, žrtava, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Rezultati istraživanja
Najprije je sociolog Paul Sallins napravio istraživanje na ogromnom uzorku koje je pokazalo da su, počevši od dvijetisućite godine, pedofilski zločini drastično pali, gotovo nestali u odnosu na razdoblje kada ih je bilo najviše, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Potom je drugo istraživanje pokazalo isto. Tako je NBS na uzorku od 32.616 osoba (odgovarale su anonimno) proveo svoje istraživanje, a rezultati su veoma slični Sullinsovu.
Sedamdeset posto ispitanika reklo je da nema nikakvih spoznaja u vezi seksualnih zločina katoličkog klera. Dvadeset posto izjavilo je da ne znaju, ali da gaje sumnje, no te se sumnje odnose na zločine prije dvijetisućite godine. Ostatak je iznio aluzije na moguće zločine unatrag pet godina.
I eto, kada su nas dva neovisna istraživanja bacila u optimizam glede suzbijanja pedofilije među klerom, evo najednom vijest koju donosi Associated Press. Naime, petnaest saveznih država u SAD-u odlučilo je donijeti zakon o nezastarijevanju zločina pedofilije. Naizgled, odluka je za oduševljenje. Ali onda čitam kako se to odnosi na katoličke svećenike i zločine koji su počinjeni sve do prije sedamdeset godina!?
Isključiva meta
Institut nezastarijevanja određenih zločina itekako ima smisla, pogotovo kada su teški zločini u pitanju. Bilo da odvjetnici spretnim manevrima tijekom procesa uspiju isti toliko odužiti da teški zločin ode u zastaru. Bilo da troma pravosuđa poput našeg, dovedu do takvog ishoda, bilo da, što nije rijedak slučaj, korumpirani suci spreme predmet na dno dna ladice. No, kako se u ovom nezastarijevanju pedofilskih zločina u SAD-u u agencijskom izvješću spominje tek katolički kler i razdoblje od sedamdeset godina, imam pravo na razumnu sumnju da se ne radi o borbi protiv pedofilije, već je meta Katolička crkva kao takva, i to u trenutku kada se suočila i uspješno djelovala, a dolazi u vrijeme kada dva neovisna istraživanja pokazuju koliko je Crkva bila učinkovita.
Svi potencijalno krivi
U tom smislu, doslovno, svi smo potencijalno krivi dok se ne dokaže suprotno. To rade totalitarni režimi. Pogotovo što je prije dvadeset godina bilo mnoštvo odbačenih, lažnih optužbi svećenika zbog lukrativnih svrha, no o tome se ne piše.
Taman kada je Crkva uspjela jako suzbiti ove zločine, eto ti navodnih novih od prije 40, 50, 70 godina. Da, borimo se svi protiv ovog odvratnog zločina, ali i protiv manipulacija njime! Jer ovo mi više naliči na sasvim treće ciljeve: ako uzmanjka pedofila u Katoličkoj crkvi, idemo ih proizvesti. I ljudima i javnosti sugerirati da je Crkvu i kler moguće percipirati samo kroz prizmu zločina, kao kugu društva.
Kako ta manipulacija konkretno izgleda – sljedeće nedjelje na slučaju kardinala Pella…
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
