Pulski gradonačelnik Boris Miletić nije se u petak pojavio pred radnicima Uljanika koji su štrajkali. A zašto i bi, pa on je antifašist, a antifašisti su po definiciji moralno superiorni, uvijek nevini. Bilo da ljude bacaju u jame, bilo da kolju katoličke svećenike u Istri, bilo da mafijaški upravljaju tim poluotokom u kojem su medijske slobode niže nego u Sjevernoj Koreji. Ne bih ih ni ja primio na njegovu mjestu jer su na putu do Miletićevih dvora pjevali Thompsona, “Lijepa li si”, a Thompson je Miletiću bio strateški problem Istre, kakav Uljanik, kakva Mirna nekoć, kakve sve te posrnule tvrtke. Treba iskorijeniti fašizam u Istri, a ne korupciju i mafijašku mrežu koju je IDS na svim razinama stvarao posljednja skoro tri desetljeća kako je na vlasti, piše Ivica Šola za Glas Slavonije.
Gubernator Istre, capo di tutti capi, Ivan Jakovčić, također antifašist, sjedio je u nadzornom odboru Končarove tvrtke u Skandinaviji i primao više tisuća eura. Ta je tvrtka kažnjena ondje golemom novčanom kaznom zbog nekih marifetluka. Treba pohvaliti IDS jer su pokušali pojačati hrvatski izvoz, pardon IDS-ov mafijaški model ekonomije i upravljanja u Skandinaviju, ali su Skandinavci ipak odbili taj IDS-ov izvozni upravljački proizvod. Fašisti skandinavski…
Stara demagogija
Miletić, osim što je antifašist, ujedno je zagovornik jače autonomije Istre jer su lopovi, naravno, u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj koja živi na račun IDS-a i njegovog genijalnog vođenja ove županije. Govorio je i da želi istarski pasoš, namjerno ne kažem putovnicu, ali sada poziva mrski Zagreb da (opet) pomogne. Stara IDS-ova demagogija, do Učke jedna priča, iza Učke druga, a čim im zatreba novac iz mrske Hrvatske, zaprijete odcjepljenjem. Trkeljaju kako su i u Europi države spašavale privatne tvrtke, pa spominju primjer Opela u Njemačkoj. Da jesu, ali samo jednom (!), i to kada je buknula kriza koja je zahvatila cijeli svijet, da bi se tvrtka postavila na zdrave noge i vratila uloženo. Mi brodogradilišta spašavamo tri desetljeća, između 30 i 40 milijardi kuna, mnoštvo puta, no pomaka nema. Njemački Opel se izvukao, brodogradilišta nisu, osim tamo gdje je došao pravi gazda, Debeljak u Splitu, inače vjernik, fašist, i već nekoliko godina od države ne dobiva ni lipe.
Što se radnika tiče, emotivno sam uz njih, no racionalno, koliko god bilo nepopularno i “bezdušno” ovo što ću reći, i oni su stvarali problem i sustav protiv kojega prosvjeduju. Paradoks možemo sažeti u jednoj rečenici: U Puli vlasnici, neviđeno u povijesti, štrajkaju protiv samih sebe. Naime, aktualni i bivši radnici vlasnici su 48 posto Uljanika. Imaju i imali su uvid u sve, imaju i svog predstavnika u nadzornom odboru, isti je nadzorni odbor birao upravu na koju bacaju jaja, isti je nadzorni odbor i radnici (vlasnici) znao što se (godinama) radi, ali dok je plaća sjedala, nije se čulo ni glasa. Ljudski ih mi je žao, i njih i njihovih obitelji, njihove djece, njihovih kredita koji im vise nad glavom, da, istinski suosjećam, ali su, razumno govoreći, a ne emocionalno, suodgovorni kao (su)vlasnici. Oni zapravo štrajkaju (i) protiv sebe. U tom kontekstu emocije neće riješiti problem, ni opetovana trčanja državi kao sisi za tuđe loše upravljanje, već istina, istina koja boli, koja je brutalna, i nije samo stvar Istre i Uljanika, već modela hrvatskog “kapitalizma” i ekonomskog fašističkog mentaliteta – statalizma. U tom smislu i Miletić i Jakovčić su fašisti prozivanjem države da financira privatne promašaje. Naime, kod komunizma glavni akter je klasa, kod nacizma rasa, a kod fašizma država.
Kult države
Bit je fašizma kult države. Država je kanonizirana, ona prožima sve, od kulture do ekonomije. U Hrvatskoj sve društvene skupine čekaju da im država riješi probleme, da im vrati ili oprosti dugove, da ih zaposli, da im financira filmove i predstave, da im na temelju nekog glupog stanarskog prava kupi taj isti stan, da im za sitni novac koji uplaćuju da besplatno zdravstvo, besplatne udžbenike, besplatan prijevoz, besplatno školovanje, besplatnu besplatnost… Političari to rado čine u uigranom sustavu legalne korupcije naroda kojim kupuju glasove. Akademik Županov ovaj je fenomen opisao još u Jugoslaviji i njezinu ekonomskom modelu, gdje je partija, država davala stanove i drugo, a zauzvrat joj proleter davao legitimitet.
I to je vražji, zatvoreni krug koji traje još od ‘45. Slijedom te tradicije, Plenković će vjerojatno podebljati vladajuću, “principijelnu” većinu, u zamjenu za 460 milijuna eura državnih jamstava. HDZ, SDSS, Pupovac i Glavaš, HNS, plus, izgleda, IDS. “Ko to more platit?”
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
