Jasmin Klarić: Dugovi će se već nekako platiti, bitno da drugovi ostanu u komadu

E, sad imamo sve odgovore. Posljednji dani su vrlo jasno uzvratili na logično pitanje postavljeno na ovom mjestu pred drugi krug lokalnih izbora – Vrdoljak je rušio Mrak Taritaš kako bi lakše Stranku nekad poznatu kao HNS preveo u tabor HDZ-a, piše Jasmin Klarić za Novi list.

Jer, izbacivati iz stranke veliku pobjednicu nad Bandićem i zagrebačku gradonačelnicu ne samo da bi bilo nezgodno, već možda i nemoguće, jer nije teško zamislivo da bi dio onih koji su u srijedu odglasali utapanje u HDZ-u već prošlu nedjelju pohitali u tabor pobjednice kojemu bi za upravljanje najbogatijim hrvatskim gradom itekako trebalo kadrovske popune.

Stoga je Vrdoljakova zadaća, u posljednjem činu njegove političke karijere bila potpuno jasna – Mrak Taritaš se moralo zaustaviti.

Naposljetku su, što se tiče dojučerašnjeg predsjednika Stranke nekad poznate kao HNS, kojeg je dio proHDZ-ovskih medija (dakle, gotovo svih) čak proglašavao i vođom oporbe, želeći valjda preventivno dodatno naštetiti SDP-u, ostala tek dva manje bitna pitanja.

Što će naposljetku Vrdoljak osobno dobiti kao nagradu za dobro obavljen posao i hoće li nagrada tek biti odustajanje od – kazne. Jer, ovakav javno odigrani vlastiti moralni pad i terminiranje političke karijere u koji si uložio godina i godina života, neizdrživo podsjeća na ponašanje – ucijenjenog čovjeka.

Što se tiče njegove stranke, tu pitanja više nema, niti jednog. Stranka nekad poznata kao HNS nije ušla u koaliciju s HDZ-om. Za koaliciju ipak trebaš nešto i imati kao zalog političke težine. Onih pet glasova koji nekadašnji „narodnjaci“ nose na poklon Plenkoviću, nisu ništa više od broja kredom ispisanog na ploči. Broja koji se može izbrisati jednim potezom spužve. Jer, na nekim budućim izborima, političke živote tim ljudima može produžiti jedino milost Stožerne stranke i keksić u vidu prolaznog mjesta na listi HDZ-a.

Stoga je posebno ganutljivo promatrati ufanje članova te nekadašnje stranke oko kurikularne reforme, otužnog alibija za smrtonosni politički luping kakvog na nacionalnoj političkoj razini nismo dosad nikad imali prilike vidjeti. Jer, čak kad bi i HDZ dozvolio da se provede građanska reforma obrazovanja, koja bi pouka bila djeci koja dolaze? Kako se višemjesečno javno laganje isplati? Kako je poželjno raditi iza leđa svojim suradnicima? Kako je korisno prevariti vlastite birače i ignorirati njihovu želju izraženu na izborima?

Ovako posložena HDZ-ova K+ Vlada će vrlo vjerojatno potrajati do kraja mandata. Čak je i u slučaju nuklearne opcije raspada Agrokora, čini se, sad armirana potpunim izostankom političke budućnosti onih koji je tvore. Ruke će biti u zraku dok god im to treba, jer su svi koji (izvan HDZ-a) sudjeluju u ovoj farsi svjesni da im je to gotovo sigurno posljednja politička igra. Dakle, dat će sve od sebe da potraje do isteka ustavnog roka trajanja.

Plenkovića sad praktički može srušiti samo on sam – ako zaključi u nekom trenutku da bi mu izvanredni izbori mogli donijeti bolju poziciju. No, nakon sinoćnjeg iskustva Therese May i vrlo izvjesnog nastavka pada vlastite popularnosti i smanjivanja rejtinga HDZ-a nakon posljednjeg manevra, teško da će se i on odlučiti za odlazak na birališta.

Ostaje i uvijek mogućnost pobune u HDZ-u, ali ona je teško zamisliva dok je stranka na vlasti. Jer, sad je valjda i najnaivnijima potpuno koliko je raskorak između vlasti i principa u toj stranci. Ono što je Most napravio dvaput – odustao od vlasti zbog vlastitih principa ne samo da je različito političkom duhu HDZ-a, nego je upravo njegova potpuna inverzija.

I kad se stvari sad još jednom, iznova rekonstruiraju unatrag, čini se da su sva glavna pitanja odgovorena.

Plenković je braneći kompromitiranog Agrokorovog ministra srušio koaliciju s Mostom. Ulaskom u Vladu s ljudima iz Stranke nekad poznate kao HNS sasvim sigurno je dio glasova koji bi inače išli HDZ-u na nekim narednim izborima izručio stranci koju upravo formiraju Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih koja je potukla HDZ u Zagrebu.

Glavnog direktora za restrukturiranje Agrokora, kojeg su doveli vjerovnici te firme, Antonia Alvareza Trećeg je detronizirao posebnim zakonom prije nego li je ovaj stigao okrenuti „dva papira“, a kamoli steći dublji uvid u to što se sve, s kim i po kojoj cijeni događalo godinama u posrnulom gigantu domaćeg gospodarstva. Sva je prilika i da je cijela operacija uklanjanja Mosta izvedena kako u sličnu poziciju ne bi kojim slučajem došao ministar unutarnjih poslova, nepredvidivi idealist Vlaho Orepić.

Izgleda da je sad stvar sa svih strana neutralizirana, bez obzira što gospodarska bomba zvana Agrokor i dalje otkucava. Dugovi će se već nekako platiti, bitno da drugovi ostanu u komadu.

A mi? Mi imamo vrlo jasan odgovor na pitanje postavljeno na ovom mjestu kad je krenula kriza vlasti koju je izazvao premijer: „Stoga, ključno pitanje za ovu zemlju nije ono hoćemo li skoro na izbore, što će biti s Plenkovićem, Mostom i HDZ-om, ili je li Bernardić spreman preuzeti vlast. Ključno je samo hoće li Hrvatska i dalje ostati talac moćne klike koja očito, najblaže rečeno, pleše po samom rubu kriminala“.

Hoće.

Jedina pozitivna stvar u svemu je što je to sad tako besramno očito.