Gradsko je vijeće Vukovara, s gradonačelnikom Ivanom Penavom na čelu, donijelo još jednu jedinu moguću odluku: ćirilice u Vukovaru nije bilo prije rata, a kako tzv. hrvatsko pravosuđe još nije donijelo uljudbeno nužne i vrijedne presude, presude zločinima, međunacionalno stanje u Vukovaru još je kontaminirano zločincima koji njime slobodno šeću. Prirodno, zato, Gradsko vijeće odbilo je prijedlog uvođenja ćirilice.
> (VIDEO) Milanović o ćiriličnim pločama: ‘U Vukovaru je to bio sukob zakona i uličara’
Pravosuđe u Hrvatskoj najviše voli bombastične presude na kraju kojih uvijek stoji: osuđeni nisu dostupni pravosuđu. Dok je tako, gradonačelnik i vukovarsko Gradsko vijeće ni ne mogu drugačije nego kako su odlučili. Ne bi bilo ni humano ni pravedno a niti bi umanjilo tenzije u gradu. Što vrijedi zakon kad je on nehuman za narod, pokazuju nam najbolje (još jednom) katalonski masovni prosvjedi ovih tjedana. Priželjkujemo li isto to i Vukovaru?
Stvarni predsjednik Pupovčeva SDSS-a uostalom je u Beogradu i bit će vrlo zadovoljan kad vidi snimku u kojoj SD-SS-ovci provociraju i gradonačelnika i cijeli hrvatski Vukovar pa mu doturuju gradski statut na ćirilici. I dobro je odreagirao gradonačelnik kada im je odmah odgovorio kako je to puzajuća srbijanska agresija na Hrvatsku, njezin nastavak i obnova i kako je to nova velikosrpska provokacija na čelu s Pupovcem.
Kažu ljudi da trenutno nema vremena ali da će predsjednik Ustavnoga suda Miroslav Šeparović uskoro put pod noge pa u Beograd. Konačno tamo se jedino može verificirati učlanjenje u SD-SS. Zaobilazeći glasnogovornika, sudac Šeparović vene za estradizacijom pa osobno istupa u medijima iritirajući hrvatski narod i inzistirajući na ćirilici unatoč ranjenome gradu kojeg, ova zvijezda, time uopće ne poštuje.
Svojim ukupnim doprinosom radikalizaciji stanja, Ustavni sud krši i smjernice Europskoga parlamenta, koje obvezuju sve članice EU a koje se, eto, još ni ohladile nisu. Naime, u rujnu je objavljena Rezolucija koja točku po točku vrlo detaljno opisuje što je sadržaj obvezujuće preporuke. Rezoluciju, treba li reći, baš kao i onu od prije punih deset (!) godina, mediji u hrvatskoj potpuno su prešutjeli. Misle da su je skrili od ljudi. Ako nekome do sada nije bilo jasno, od sada mu to može biti kristalno u čijim su rukama mediji u Hrvatskoj. Neke od točaka zatajene rezolucije, a koje se posebno tiču i nas su sljedeće:
– „Uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová,
– Uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006., – Uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,
– Uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu,
– Uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),
– Uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,
– Uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma…“
(Je li upitno da je Milošević poveo u agresiju srpski narod za vrijeme i pod plaštem komunističke Jugoslavije? Kako se u Hrvatskoj gospodine Šeparoviću obilježava spomen dan na žrtve komunizma? Što mislite o (i ovoj) rezoluciji Europskoga parlamenta? Kako se ona uklapa u vašu presudu Vukovaru i Vukovarcima?).
– „Uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,
– Budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene…“
(Ali Hrvatska kaska i za tim…).
– „Budući da je europska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi te način da se suradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Europi, prestane s ratovima i osigura demokracija u Europi; budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u europsku obitelj kojoj pripadaju,
– Budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezina stanovništva te za izgradnju…
(Gdje je to podizanje svijesti u hrvatskoj? Gdje su procesuirani zločinci? Za drugosvjetske zločince nas mediji stalno pokušavaju eutanazirati tvrdnjom o zastarjelosti i prevelikom protoku vremena. Ne čekate li i sada upravo na isto to? Kako ide ono: „riječju, djelom, propustom“?).
– „Podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi…“
(Najoštrije osuđuje… A sve što opisuje: masovna ubojstva, genocid, deportacije i nezapamćeni gubici života i slobode, sve je to prošao Grad žrtva, Vukovar. Vi to tako smjerno prešućujete i to kao sudac!).
– „Izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teška kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu“…
(Ponavljam: „kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teška kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu“… „jer bez sjećanja ne može biti pomirenja…“
Predsjednika Ustavnoga suda pitam i da li je on za nasilno pomirenje? Za takav pokušaj? Za pomirenje bez sjećanja, bez oprosta? Vjeruje li da je to uopće moguće?).
– „Poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim…“
(Provode li hrvatski sudovi jasno i principijelno preispitivanje komunističkih zločina? Brine li to ustavna suca? Što više predsjednika suda Šeparovića?)
– „Poziva sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Europe, na primjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a…“
(A kako je u RH provedena mirna reintegracija? Kako se u Hrvatskoj razvija svijest mlađih naraštaja? Kako se uključuje povijest i analiza posljedica srbijanskog totalitarizma u kurikule i udžbenike škola u hrvatskoj, u EU? Kako se dokumentira mučna prošlost Europe?).
– „Tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću…“
(Možete slobodno u ovome odlomku zamijeniti riječ Rusija s Hrvatska. Do kada će se suprotno Rezoluciji Europskoga parlamenta u hrvatskoj nastavljati s umanjivanjem komunističkih zločina i totalitarna režima?).
– „Izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbol…“
(A je li ćirilica samo pismo ili je i simbol agresije na Hrvatsku? Do kada će se ćirilica širiti Hrvatskom kao simbol totalitarnog i okupatorskoga režima, umjesto da bude trajno zabranjena kao simbol totalitarna režima?).
– „Napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava…“
(U Zagrebu i Istri te Rijeci to je najvidljivije. Podižu se spomenici, imenuju se ulice, slavi se Titov totalitarizam. U Vukovaru se pak na groblju podižu spomenici ratnim zločincima i okupatoru, predsjednik Ustavnoga suda o tome nikada ne govori. Rezolucija Europskoga parlamenta na kraju kaže):
– „Nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.“
Jeste li se pronašli u ovoj Rezoluciji predsjedniče Šeparoviću? Kada ćete ju započeti preporučivati gluhoj i slijepoj hrvatskoj javnosti? Medijima koji se služe dogovorenim prešućivanjem i koji taje gole činjenice. A kada Vukovaru? Jesmo li kao europska članica dužni postupati po njoj ili vas to kršenje preuzetih obveza uopće ne zabrinjava? Dapače.
Županijski sud u Zadru revidirao je svoju odluku u predmetu grupnoga silovanja te ipak odredio istražni zatvor osumnjičenicima. Vrijeme je i da Ustavni sud razmisli još jednom i revidira svoju odliku i ne siluje zakon kojim se još jednom siluju Vukovarci.
Javor Novak/HKV
* Javor (Emanuel) Novak hrvatski je književnik, skiper i novinar. Studirao veterinu i pravo, započeo kao tonski asistent i snimatelj na Radio Zagrebu. Objavljivao putopise u pomorskoj periodici, na radiju te uređivao razne emisije. Honorarni novinar, urednik pa glavni urednik u nautičkoj periodici te pomoćnik glavnog urednika i v.d. glavnog urednika tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Objavljivao političku analitiku, razgovore, putopise, kratke priče, fotografije. Godine 1996. odlikovao ga je Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Pratio kulturne te znanstvene događaje, na Drugom i Trećem programu Hrvatskog radija uređivao emisije s pomorskim i znanstvenim temama o Jadranu te esejima. Putopise i kratke priče objavljuje u dnevnim novinama te u književnim časopisima. Od 2011. objavljuje u kolumni portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://www.hkv.hr). Do sada je ukupno objavio više od šest stotina priloga.
Od 2003. nastavlja na radiju ali kao dokumentarist. Dvije priče objavio je u knjigama više autora a autorske knjige su: Da sam imao Hrvatsku, Dosanjani Jadran i Beogradska Hrvatska. Član je Upravnog odbora HKV-a (od 2015.) te (od 2017.) udruga: Hrvatski novinari i publicisti (HNiP), Projekt Velebit te Društva hrvatskih književnika. Slijedi naslov: Sekstant (knjiga dugih priča).
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
