“Na području Republike Hrvatske dogodila su se masovna ubojstva nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Brojni su razlozi teških komunističkih zločina iz toga razdoblja ali svima im je zajedničko usmrćivanje političkih protivnika zato jer su drukčije mislili i osjećali. Stoga ovu Rezoluciju Europskog parlamenta kojom se poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim smatram korakom prema naprijed jer se njome osuđuje i izjednačuje nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima.”, naglasila je za Narod.hr Marijana Petir, bivša hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu.
> Što stoji u Rezoluciji o osudi komunističkih zločina?
> Lustracija: Otvaranje arhiva preduvjet je za sučeljavanje s komunističkom prošlošću
> Mesić opet protiv Europe: Po Rezoluciji Vijeća Europa Tito je zločinac
Komentar Marijane Petir o rezoluciji EP-a kojom se izjednačavaju komunizam i nacizam donosimo u cijelosti:
“Hrvatski sabor je prihvatio Europsku deklaraciju o osudi komunističkih zločina, a 30. lipnja 2006. je donio Deklaraciju o osudi komunističkih zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine. Deklaracijom se osuđuju svi komunistički zločini nabrojeni u članku 2. Rezolucije 1471 Vijeća Europe. Žrtve komunističkih zločina su, kako utvrđuje Deklaracija Vijeća Europe, ubijene u ime ideologije, klasne borbe, te načela diktature i proletarijata. Prema Deklaraciji njihova je žrtva posljedica neslaganja sa zločinačkim komunističkim režimom.
Međunarodna zajednica nije osudila počinitelje tih zločina, kao što je to učinila sa užasnim zločinima nacizma. Te su žrtve izbrisane iz povijesti sjećanja, jer nema ni evidencije njihova broja, niti obilježavanja posmrtnih ostataka u njihovim neznanim grobovima. Time je onemogućeno prigodno obilježavanja grobova žrtava i odavanje zasluženih počasti. Rehabilitacija žrtava komunističkih zločina naša je obveza, obilježavanje njihovih grobova je naš dug prema prošlosti i zalog za budućnost. Žrtve ne možemo vratiti, ali možemo im i moramo pružiti dužno poštovanje.
Stoga ovu Rezoluciju Europskog parlamenta kojom se poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim smatram korakom prema naprijed jer se njome osuđuje i izjednačuje nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti.
Hrvatsko pučanstvo (i narode Istočne Europe), tijekom XX. stoljeća pogodila je tragedija koja je, po riječima pape Ivana Pavla II., obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. Opravdavati jedan totalitarizam, odnosno zataškavati i prešućivati nepravdu koju je nanio, znači unositi trajni nemir u društvo i javnost, jer i povijesna laž je zločin. Pitanja vezana uz Drugi svjetski rat i totalitarističke režime XX. stoljeća neće prestati unositi nemir i neprijateljstva u naše društvo dokle god se istom mjerom ne odnosimo prema svim totalitarističkim režimima i dok istom mjerom ne bude zagarantiran spomen za sve žrtve.
Svaka žrtva terora je tragedija i sramota čovječanstva. Svake žrtve se valja sjetiti kako bi dobila dostojanstvo i kako se takva tragedija ne bi ponovila.
Na području Republike Hrvatske dogodila su se masovna ubojstva nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Brojni su razlozi teških komunističkih zločina iz toga razdoblja ali svima im je zajedničko usmrćivanje političkih protivnika zato jer su drukčije mislili i osjećali. Ubijeni su bez suđenja ili u montiranim procesima bez prava na obranu. Sve žrtve ubijene pod takvim okolnostima su nevine i zaslužuju puno poštovanje.
O razmjerima počinjenih komunističkih zločina, te o naravi tadašnjeg režima najočitije govori veliki broj prekrivenih i do danas neoznačenih grobišta na području Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ta grobišta svjedoče o najtežoj vrsti zločina, sustavnim i masovnim pogubljenjima.
Detaljno sam se bavila tom temom kada sam zajedno s prof.Andrijom Hebranog predlagala u Hrvatskom saboru Zakon o pronalaženju i obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata koji je nakon višegodišnje opstrukcije usvojen 2011. godine no promijenom vlasti je promijenjen i njegova primjena je “umrtvljena”.
Istražitelji su tada rekli da je u Hrvatskoj pronađeno 718 grobnica, od kojih 628 masovnih, a 171 pojedinačna. U 84 grobnice pokopano je više od stotinu žrtava, a od toga je u 40-ak i više od njih 300. Procjenjuje se kako je u tim jamama ukupno više od 89.000 tijela žrtava. Žrtvama iz prošlosti se još uvijek manipulira u svrhu stjecanja neke dobiti u sadašnjosti ili budućnosti. U konkretnom slučaju u Hrvatskoj neke žrtve kao da imaju pravo na status žrtve, a nekima kao da se to pravo negira i kao da su neke žrtve nevine, a za neke se implicitno sugerira da su same krive što su se našle na krivom mjestu u krivo vrijeme. Rezolucijom “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, Europski parlament ispravlja tu nepravdu i dvostruka mjerila jer svaka žrtva ima pravo na status žrtve, a novi naraštaji dobit će mogućnost primjereno razumijeti te događaje, sa svim grubostima i potrebom za čišćenjem spomena kako se oni nikad iše ne bi ponovili. Također, to otvara priliku da svojim zalaganjem osvjetlimo istinu koja nas jedina može osloboditi od otvorenih i skrivenih sukoba, proizišlih iz manipuliranja istinom.”, zaključila je za Narod.hr Marijana Petir.
Podsjetimo, Rezolucijom se poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim.
> Kumrovec: Načelnik najavljuje ‘feštu’ za rođendan komunističkog diktatora Tita
U njoj se, između ostalog, izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola.
Također se napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
