Je li Plenkovićeva ministrica kulture ideološki bliže HDZ-u ili Možemo?

Nina Obuljen Koržinek
Foto: fah

Nina Obuljen Koržinek je ministrica kultura u Vladi premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Ona trenutno obnaša drugi mandat na čelu Ministarstva kulture i medija, a prvi mandat odradila je između 2016. i 2020. godine. Smatra se jednom od najbližih i najlojalnijih suradnica Andreja Plenkovića, a njeno samo imenovanje na ministarsku funkciju nije prošlo bez kontroverzi, budući da su ugledni konzervativci izvan i unutar HDZ-a upozoravali kako ona pripada lijevoj opciji.

Ministrica Nina Obuljen Koržinek je tijekom svog mandata doista pokazivala simpatije spram progresivnih ideja, u skladu s takozvanim modernim, europskim suverenizmom Andreja Plenkovića i Mate Granića. No, koliko je Obuljen Koržinek ideološki udaljena od desnog centra, kojemu HDZ navodno pripada možda najbolje govori povezanost sa zakladama koje su obilato financirale ljude iz platforme Možemo.

Od European Cultural Foundationa (ECF) i Obuljen do Heinrich Böll Stiftunga i Tomaševića

Tako je u veljači 2014. godine u prostorima u Goethe Instituta i Novinarskog doma u Zagrebu održana trodnevna konferencija Kultura, zajednička dobra i institucionalna inovacija koju su organizirali Savez udruga Operacija grad, Savez udruga Klubtura, inicijativa Pravo na grad na čijem je čelu bio Tomislav Tomašević i Kooperativa – regionalna platforma za kulturu.

Konferencija je organizirana u suradnji s hrvatskim uredom Zaklade Heinrich Böll Stiftung na čijem je čelu tada bio Vedran Horvat, budući ključni čovjek Tomaševićevog Instituta za političku ekologiju. I Tomašević je također bio angažiran u istom uredu. Drugi suorganizator odnosno sponzor bila je zaklada European Cultural Foundation (ECF), a za koju je bila angažirana upravo Nina Obuljen Koržinek koja je i sudjelovala na konferenciji.

Prvog dana konferencije održan je seminar posvećen javnim i kulturnim politikama, institucionalnim okvirima za kulturu te regionalnoj suradnji, a sudjelovali su Sanjin Dragojević, Nina Obuljen, Katarina Pavić.

Drugog dana konferencije na panelu Institucionalna kriza i budućnost kulture koju je organizirala inicijativa Pravo na grad odnosno Teodor Celakoski, također je sudjelovala Nina Obuljen Koržinek i to kao znanstvena suradnica na Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.

Istog dana na trećem panelu pod nazivom “Preosvajanje zajedničkoga (dobra): protesti, zauzimanja, institucionalizacije” kojeg je moderirao Tomislav Tomašević, a organizirali European Cultural Foundation (ECF) i Zaklada Heinrich Böll Stiftung – Hrvatska sudjelovali su predstavnici brojnih lijevih organizacija i inicijativa poput Srđ je naš, Volim Pulu, Zelena Istra, Zelena akcija i Pravo na grad.

ECF za kojeg je radila Obuljen Koržinek – surađuje sa Sorosem

European Cultural Foundation za koju je Obuljen Koržinek radila je kulturna zaklada sa sjedištem u Nizozemskoj, kao misiju navodi ostvarivanje utjecaja na “civilno društvo, građanske inicijative, javno mnijenje i prijedloge politika za borbu protiv rascjepkanih snaga koje ugrožavaju mir i socijalni napredak u Europi”.

Tu zakladu je u Ženevi 1954. godine osnovao švicarski filozof Denis de Rougemont, a prvi predsjednik bio je Robert Schuman, jedan od glavnih arhitekata Europske ekonomske zajednice, koja je kasnije evoluirala u Europsku uniju. Ova stara zaklada ima puno partnera, a među njima se nalaze British Council, Friends of Europe, Goethe Institut, Kulturpunkt.hr, Robert Bosch Stiftung, zaklada Otvoreno društvo Georgea Sorosa i drugi.

Inače, osim za European Cultural Foundation, Obuljen Koržinek je u svojstvu stručnjaka radila na raznim projektima za UNESCO, Vijeće Europe, UNDP i Europski parlament.

Obuljen Koržinek je također članica savjetodavnog odbora utjecajne organizacije New Pact for Europe, koju su osnovale belgijska i njemačka zaklada, a fokusirana je na pronalaženja rješenja za jačanje Europske unije. I ta organizacija također među svojim partnerima navodi Otvoreno društvo Georgea Sorosa.

Uvidom u angažmane u civilnom društvu Nine Obuljen Koržinek prije nego je postala ministrica kulture, primjećuje se suradnja s pretežitom lijevo progresivnim organizacijama, koje podržavaju takozvani globalizam, odnosno jačanje Europske unije, pa postaje jasnije zašto je Plenković tijekom njenog imenovanja, iz Bruxellesa poručio da ima značajnu europsku dimenziju te da je izuzetno cijeni.

Kako je Obuljen izabrana i tko je upozoravao da pripada lijevoj opciji?

Kada je Plenković iznenada postao predsjednikom HDZ-a 2016. godine te pobijedio na parlamentarnim izborima, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac je kazao da će podržati njegovu Vladu ukoliko Zlatko Hasanbegović više ne će biti ministar kulture. Plenković je tom pritisku popustio, a njegovu odluku tada su hvalili lijevi mediji i portali poput 24sata, N1, Jutarnjeg lista, portala Lupiga.com i CroL.hr te tadašnji predsjednik HND-a Saša Leković.

Istovremeno, protiv njenog imenovanja bili je Klub utemeljitelja HDZ-a na čelu s Milanom Kovačem i Đurom Pericom te jedan od osnivača HDZ-a – Vice Vukojević koji je kazao da je pobjedu na izborima desna opcija HDZ-a, dok Obuljen luta, a njene su misli lijevo. Dvije godine kasnije, Marija Peakić Mikuljan, hrvatska kulturna djelatnica, lektorica, urednica i književnica koju je predsjednik Franjo Tuđman odlikovao s tri visoka odličja – napušta HDZ zbog njegove sramotne kulturne politike.

U listopadu 2016., dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji istaknula je da je Plenković imenovao Hasanbegovićevu suprotnost i razveselio sve one koji sigurno nisu glasali za njega. Kao moguće razloge imenovanja Obuljen Koržinek, dr. Markić navodi šansu da se Plenković ne slaže s anti-korupcijskim i anti-totalitarnim potezima bivšeg ministra, da Plenkovićeva taština nije mogla podnijeti da mu zbog Zlatka Hasanbegovića mediji lijepe etiketu “desničara”,da je Plenković udovoljio Pupovčevu zahtjevu da Hasanbegović ne bude ministar kulture, da Plenković dijeli stavove Nine Obuljen o Domovinskom ratu i šire te da je Plenković ministra kulture birao na temelju želja francuskog veleposlanstva.

Godine 2016. Plenkovićev sastav Vlade komentirao je i prof. emeritus Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koji je kazao: “Kada je moj bivši student Plenković objavio članove Vlade nastala je konsternacija”. “Spomenuti ću samo Ninu Obuljen, koja kao da dolazi s ljevice, koja joj daje nepodijeljenu podršku. Kao da se s njom pokazuje da smo na putu imati veliku koaliciju”, dodao je prof. Šeparović.

Početkom 2018. godine, rad Obuljen Koržinek kritizirala je i Anja Šovagović-Despot, ugledna hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, spisateljica i glazbena umjetnica. Ona je tada za tportal istaknula: “Ministrica nema mišljenje ni o čemu javno. Iza kulisa smjenjuje i kadrovira po partijskoj liniji. Samo ne znam koje partije”.

Isto tako, početkom 2019., teatrologinja i bivša intendantica zagrebačkog HNK Ana Lederer, koja je bila pročelnica Ureda za kulturu te je zastupnica Hrvatskog bloka u Skupštini grada Zagreba istaknula je: “Uglavnom, u kontinuitetu obezglavljena i razmrvljena hrvatska ljevica ima i danas svoju ministricu kulture, bez obzira na volju birača: sve je u savršenom skladu, tu i tamo čuje se neki glas nezadovoljstva, samo ako je nekom uskraćena dotacija i to je sve. Ponovno izgubljeno vrijeme za hrvatsku kulturu”.

Lijevi potezi ministrice Obuljen

Kada je od Obuljen Koržinek preuzela ključeve Ministarstva kulture od Zlatka Hasanbegovića, jedan od prvih poteza bio joj je micanje portreta Ante Starčevića, odnosno vraćanje istoga Matici hrvatskoj, budući da ga ministrica nije željela u prostorijama ministarstva.

“A u novonastalim okolnostima Starčeviću zapravo tamo više i nije mjesto. Možda bi u Ministarstvu kulture sada bolje odgovarali portreti Hrvoja Hribara iz HAVC-a ili v.d.-a intendanta riječkog HNK Marina Blaževića’, izjavio je tada saborski zastupnik Hasanbegović.

Isto tako Obuljen je kao predstavnike Hrvatske na sajam knjiga u Leipzig poslala pisce Slobodana Šnajdera i Damira Karakaša. Njih dvojica su se u to vrijeme našli u fokusu javnosti kao supotpisnici tzv. “Deklaracije o zajedničkom jeziku”, koja poriče samosvojnost hrvatskog, srpskog, bošnjačkog i crnogorskog jezika. Drugim riječima, hrvatsku književnost tada je predstavljao književni dvojac po čijem mišljenju hrvatski jezik ne postoji.

Odbacivanje bilo kakve odgovornosti po istom obrascu i 2016. i 2020.

Nadalje, nakon haške presude hrvatskoj šestorki i smrti generala Praljka, Udruga Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara prozvala je ministricu Obuljen kao jednu od aktera koja je dala svoj doprinos ovoj tragičnoj priči.

Podsjetimo, tijekom 2008. godine s pozicije državne tajnice u Ministarstvu kulture, pod ravnanjem HDZ-ovog Bože Biškupića, Obuljen Koržinek je proglasila šundom Praljkovu zbirku dokumenata povezanih s ratom u Hrvatskoj i BiH.

Tako je obrani generala Praljka nanijela štetu od 435.000,00 kuna, jer mu nije bilo priznato čak 18 knjiga, pa mu je naplaćen PDV. Obuljen se još 2016. godine u intervjuu za Jutarnji list pravdala: “samo potpisala mišljenje stručnih službi” kao tadašnja državna tajnica u Ministarstvu kulture.

>Ministrica Obuljen o Istanbulskoj konvenciji: ‘Fokus javnosti je stavljen na ideološke podjele koje nemaju veze sa samim meritumom’

Zanimljivo, isti obrazac odbacivanja bilo kakve odgovornosti ministrica je ponovila i 2020. godine. Obuljen je podsjetimo dodijelila 15 milijuna kuna točno određenim nevladinim organizacijama, po uhodanoj SDP-ovoj praksi, a za Večernji list se pravdala da je Ministarstvo kulture i medija samo posredničko tijelo te da je njen tek isključivo tehnička stvar, budući da je za provedbu i odluke natječaja bio zadužen Europski socijalni fond (ESF).

Zatvaranje arhiva – antilustracijski akt

U posljednjim tjednima rada Hrvatskog sabora prije ljetne stanke 2018. godine, bez velike pozornosti medija, u Saboru je bio izglasovan Zakon o arhivima i arhivskom gradivu, a za čiju je izradu bilo zaduženo Ministarstvo kulture.

Sabor ga je izglasovao samo godinu dana nakon što je, taj isti sastav Sabora, prema prijedlogu Mosta, donio Zakon kojim je omogućeno otvaranje arhiva iz komunističkog razdoblja. Tim činom, Sabor je, prema izradi Ministarstva kulture nedostupnim učinilo arhivsko gradivo poput arhiva nastalih od 30. svibnja – 22. prosinca 1990. Upravo to razdoblje od 6 mjeseci, odvjetnik Siniša Pavlović smatra ključnim za procese primopredaje vlasti i početke tranzicije koji su važni za razumijevanje i za otkrivanje odgovornosti za mnoge današnje hrvatske političke i gospodarske probleme.

“To je trenutak kad se petokraka pretvara u hrvatske grbove i kad je začeta hrvatska država, već duboka država konglomerata različitih poslovnih, paraobavještajnih, političkih i ideoloških interesa koja je zarobila hrvatsko društvo i državu sve do naših dana”, rekao je bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović u Saboru dodavši da je riječ o antilustracijskom aktu.

Isto tako, mnogi podaci o progoniteljima u komunističkom sustavu postali su nedostupni, i to temeljem odredbe koja štiti osobne podatke. Konačno, tijekom saborske rasprave o Zakonu, zastupnik Mosta Božo Petrov istaknuo je kako će se njime učiniti nedostupnim oko 80.000 dosjea građana koji su u pravilu bili žrtve represivnog sustava, a putem kojih je moguće doći do podataka o progoniteljima, što su vladajući ignorirali.

HRT, HAVC, Ministarstvo kulture

Nina Obuljen Koržinek rođena je u Dubrovniku 1970. u obitelji Nikole Ćiće Obuljena, bivšeg dubrovačkog gradonačelnika, a u rodu je s teatrologinjom Mani Gotovac. Nakon što je u Dubrovniku završila osnovnu i srednju školu, 1988. godine upisuje se na Muzičku akademiju sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet istog sveučilišta.

Diplomirala je violinu te francuski jezik i komparativnu književnost. Na fakultetu Političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu magistrira politologiju, smjer komparativna politika. Smjer doktora društvenih znanosti u znanstvenom polju politologije stječe na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 2013. godine. Završila je Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova, a usavršavala se na katedri za doktorske studije Sveučilišta Paris-Dauphine.

Od 2006. do 2011. godine obnašala je dužnost pomoćnice ministra i državne tajnice u Ministarstvu kulture RH, za vrijeme HDZ-ove Vlade, u vrijeme mandata ministra Bože Biškupića i njegova nasljednika Jasena Mesića, gdje je bila zadužena za područja kulture i medija. Sudjelovala je u kreiranju Zakona o HRT-u i Zakona o elektroničkim medijima koji su doneseni konsenzusom HDZ-a i SDP-a 2010.

Godine 2013. godine, zajedno s Hrvojem Hribarom i Gordanom Vnuk dobila je od Francuskog veleposlanstva odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti jer je “poticala jačanje francusko-hrvatskih kulturnih veza posljednjih godina te se zauzimala za realizaciju festivala hrvatske kulture u Francuskoj”, te ”se već godinama zalaže za zaštitu raznolikosti kulturnih izričaja i razvoj europske kulturne politike”.

Od 2012. do 2014. bila je predsjednica Programskog vijeća HRT-a u vrijeme dok je Goran Radman bio glavni ravnatelj HRT-a, a 2015. imenovana je na mjesto članice Upravnog odbora HAVC-a.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr