Pred nama su predsjednički izbori, a gotovo svaki dan iskoči novo ime koje se uključuje u tu utrku. Kandidata na desnici već sada ima puno, što itekako ide u korist ljevici. Stoga je Tomislav Jonjić, koji je među prvima objavio kandidaturu, pozvao sve kandidate s desnice na dogovor. Njegov prijedlog je da se usuglase oko jednog kandidata koji će se suprotstaviti ljevici na izborima. Jonjić je za Narod.hr rekao kako je poziv na dogovor želja i potreba hrvatskog naroda.
Jonjić je istaknuo koji bi trebali biti kriteriji pri odabiru zajedničkog kandidata te što misli o odazivu kolega. Otkrio je što misli o referendumima koje predlaže Miro Bulj, a osvrnuo se i na dosadašnju kampanju Dragana Primorca.
Kandidata za predsjedničke izbore na desnici sve je više. Vi pozivate i predlažete dogovor oko zajedničkog kandidata desnice. Otkuda dolazi taj prijedlog?
Jonjić: Taj prijedlog je, ne samo izraz želja hrvatskoga biračkog tijela, nego i elementarne potrebe hrvatskog naroda. Svi izbori od 1990. do danas pokazuju da skoro dvije trećine Hrvata pripada onomu što se u uobičajenoj, premda nepreciznoj kategorizaciji, svrstava od centra do desnice. To se, međutim, pri raspodjeli saborskih mandata i odabiru najviših državnih dužnosnika uopće ne vidi, pa tzv. desnica uvijek ostaje kratkih rukava. I političkim je slijepcima jasno da je to plod njezine razmrvljenosti koja, međutim, nije samo posljedica egoizma tobožnjih lidera, nego je i plod smišljenoga političkog djelovanja njezinih protivnika.
>Jonjić pozvao na dogovor oko zajedničkog kandidata desnice: Treba slijediti načela, a ne pojedince
Uvijek kad se otvori mogućnost okupljanja i jačanja, iz šešira se izvlače odavno poznati pojedinci i stranke koje će to onemogućiti, ili se snažnom medijskom ofenzivom stvaraju novi „mesije“ kojima je na jeziku jedno, a na srcu nešto sasvim drugo, jer pravo njihovo poslanje je – razbijanje. Medijska nazočnost je jedan od najjasnijih i najnepobitnijih pokazatelja o čemu se zapravo radi, jer kako je tzv. desnica iz glavnostrujaških medija desetljećima prognana i izopćena, vrlo neobično je da neki tobože njezini predstavnici odjednom postaju miljenicima tih istih medija, čak i onih koji su u tuđinskom vlasništvu. Samo naivan čovjek može u tome ne vidjeti kopito. A dok se taj igrokaz odvija, naša djeca i unuci odlaze iz Hrvatske, a crvena oligarhija nesmetano nastavlja svoju političku, gospodarsku i kulturnu dominaciju.
Kako biste se dogovorili, koji bi bili neki kriteriji i zahtjevi koje bi taj kandidat morao ispuniti?
Jonjić: Prije nekoliko mjeseci objavio sam svoj program nazvan „30 točaka“. Neke od tih točaka ne moraju biti prihvatljive svima, ali smatram kako je većina njih prihvatljiva pretežnom dijelu hrvatskog naroda. Teško mi je vidjeti da bi koja od tih točaka bila neprihvatljiva strankama ili pojedincima s tzv. desnice, jer ja govorim o neovisnoj, slobodnoj i demokratskoj hrvatskoj državi, o zaštiti interesa Hrvata u BiH, o povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske, o našoj povijesnoj i prirodnoj zapadnoj orijentaciji, o osudi jugoslavenstva i komunizma, o reformi hrvatskoga ustavnoga i političkog sustava, o dopisnom i elektroničkom glasovanju, o širenju referendumskih mogućnosti, o depolitizaciji ustavne preambule, o međunarodnom interdisciplinarnom istraživanju žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća, o kršćanskom odnosno katoličkom etičkom i socijalnom nauku, o protivljenju federalističkim tendencijama u Europskoj uniji itd.
>Sedak za Narod.hr o predsjedničkim izborima: Fragmentacija na desnici ide u korist Milanoviću
Što je tu sporno bilo komu s tzv. desnice? Što ih onda priječi da se sjedne za isti stol i pokuša dogovoriti suradnja? Priječe li ih vlastite taštine, uskostranački interesi, poslovne kombinacije njihovih financijera ili interesi nekih trećih, onih koji se na prvi pogled ne vide, premda iz pozadine vuku konce?
Što mislite hoće li se ljudi odazvati, je li Vam se možda netko javio?
Jonjić: Ne želim o tome nagađati, no javio se je hrvatski narod koji je prepoznao etičku i nacionalno-političku ispravnost te moje inicijative. Moj je tekst, makar sa stanovitim i očito neslučajnim poteškoćama pri objavljivanju, osvanuo na desetak portala (među njima i na narod.hr, na čemu posebno zahvaljujem!), a dobio sam tisuće poruka potpore i ohrabrenja. Partijske oligarhije koje ostanu gluhe na tu inicijativu jasno će pokazati da im na umu nije Hrvatska, nego nešto drugo, ono što je hrvatskim biračima sporedno ili čak odvratno. Hrvatska, međutim, treba i zahtijeva snošljivu politiku te kompromis i slogu oko ključnih nacionalnih pitanja.
>Sve što trebate znati o predsjedničkim izborima u RH: Tko bira, kako postati kandidat i kad se održavaju?
Dosta joj je uskogrudnosti, bjesomučnih strančarenja i prljavština kojima smo i prethodnih mjeseci, pri raskolu Domovinskog pokreta, svjedočili kao nikad prije. Nemojmo se zavaravati niti zatvarati oči pred činjenicama: ono što smo tada slušali i gledali, sramota je za sve nas, za cijeli hrvatski narod, a ne samo za članove ili pristaše sukobljenih krila te stranke. Naš je narod sit uvrjeda, prljavština i podmetanja, dosta mu je razbijanja, međusobnog vrijeđanja i klevetanja. Trebaju mu graditelji, a dramatičan trenutak u kojem se Europa nalazi zahtijeva one koji grade, a ne one koji ruše.
Kako Vam se čine zahtjevi i prijedlozi drugih kandidata koji su najavili svoje kandidature. Na primjer, Miro Bulj je predložio pet referenduma, kako to komentirate?
Jonjić: Volio bih da su drugi kandidati izložili svoje programe, pa bismo mogli ocjenjivati njihovu ozbiljnost i konzistentnost. Ja sam to uradio na samom početku pretkampanje. Drugima se čini zgodnijim ne formulirati cjelovit program, nego po potrebi posezati za frazama i demagoškim doskočicama. To je u stilu Zorana Milanovića, koji je svojedobno tražio da se HOS-ove spomen-ploče bace u smeće, a sad se pod istim znakovljem fotografira. Zapravo se radi o dokazu amoralnosti ljudi koji nemaju načela ni uvjerenja, nego trguju svime i svačim.
>Jonjić razmontirao Milanovićevu parafrazu da je ‘Hrvatsku branio mali broj dobrih ljudi’
U mom programu jasno stoji zahtjev za ustavnom reformom koja bi predsjedniku Republike dala pravo ne samo na raspisivanje referenduma, nego i na predlaganje određenih zakona. Ne bih se, dakle, ograničio na pet referenduma, jer ima puno više pitanja o kojima bi bilo poželjno da se Hrvati izjasne na referendumu, a ima puno pitanja koja bi u obliku zakonskih prijedloga trebalo iznijeti pred Hrvatski državni sabor. Simpatični kolega Bulj zbog nečega misli da je takvih samo pet. Kamo sreće da je tako. No, kako se moj poziv na suradnju i stvaranje onoga što sam nazvao „poveljom jedinstva“ odnosi i na njega i njegovu stranku, ne bih dodatnim opaskama htio bilo komu stvoriti alibi za nastavak uskogrudnog strančarenja.
Kako gledate na dosadašnju kampanju HDZ-ova kandidata dr. Dragana Primorca?
Jonjić: Svakomu je jasno da je gospodin Primorac kandidat Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, a ne kandidat HDZ-a. Mnogi se čude njegovu fotografiranju sa Stipom Mesićem, Radom Šerbedžijom, Ivom Josipovićem i sličnima. Misle da je posrijedi previd ili nešto još gore. Ja, pak, smatram da se tomu ne treba čuditi i da Primorac svojoj kampanji pristupa racionalno i proračunato. On znade da u autentičnome HDZ-ovu biračkom tijelu i desno od njega nema što tražiti, pa svoj oslonac prirodno traži tamo gdje intimno i politički pripada: u društvu s Mesićem, Josipovićem, Šerbedžijom i sličnima. Svaka ptica nepogrješivo leti svomu jatu…
