Kaos političke korektnosti: Riječki morčići na udaru kao rasistički

Od iduće godine The Winter Show, poznati umjetnički festival u New Yorku, više neće izlagati nikakva djela koja, bilo da potječu iz Amerike ili iz ostatka svijeta, imaju rasističke konotacije, a o političkoj i rasnoj korektnosti izložaka brinut će posebno tijelo koje će Sajam imenovati.

Ovu je odluku prošlog mjeseca potvrdila i direktorica Sajma Helen Allen, koja je kazala novinarima da je to “dio naše odgovornosti prema pokretu za socijalnu pravdu”, te da se Zimski sajam obvezuje na politiku nulte tolerancije prema izlaganju rasističkih materijala bilo koje vrste, prenosi Slobodna Dalmacija.

Blackamoor ili moretići

Sajam se u prvom redu koncentrira na figure, lutke, slike i predmete primijenjene umjetnosti s američkog tla, ali i na uvezene predmete, pogotovo one iz razdoblja rane moderne i ranije, nastale pod utjecajem venecijanske obrtničke, zlatarske i lutkarske primijenjene umjetnosti. Takvu vrstu umjetničkog izraza, u engleskom se govornom području naziva “blackamoor”, a na Mediteranu, pa i u nas, poznajemo je kao “moretti”, moretići ili morčići, i svi predmeti iz toga kruga prikazuju crno ili vrlo tamno lice muškarca ili žene koji na glavi nose krunu ili turban.

Zimski sajam u New Yorku, koji se održava u veljači i ožujku svake godine, prvi je veliki umjetnički festival koji je zabranio i moretiće, ali i svaki oblik “više ili manje stiliziranog prikaza ljudi afričkog porijekla, a koji aludira na njihov potlačeni društveni položaj ili ih ismijava, prikazujući ih kao ljudske karikature”.

Stvar je otišla poprilično daleko te su se samo u zadnjih nekoliko mjeseci dogodile neke, za zapadnu kulturu neobične stvari. Primjerice, američka streaming platforma HBO Max je iz svoje ponude privremeno izbacila film “Prohujalo s vihorom” Victora Fleminga iz 1939. godine zbog rasističkog prikaza crnačkih likova.

>Kada politička korektnost prijeđe u tiraniju: Kako će izgledati hrvatska svakodnevica ako dođe do velikog zaokreta?

>Legendarni tvorac Monty Pyhtona ponovno ismijava političku korektnost: ‘Ja sam crna lezbijka u tranziciji’

Film je povučen nakon što je scenarist filma “12 godina ropstva” John Ridley u članku u Los Angeles Timesu pozvao HBO Max da povuče film iz ponude jer, kako je rekao, romantizira strahote ropstva i glorificira predratni način života na američkom jugu. Premda “Prohujalo s vihorom” smatraju jednim od najznačajnijih filmova u povijesti kinematografije, film su i prije pratile kritike zbog rasizma, a sada je u aktualnom društvenom kontekstu Amerike i bunkeriran, premda je glumica Hattie McDaniel upravo za ulogu crne sluškinje u tome filmu dobila Oskara kao prva crnkinja kojoj je ta nagrada dodijeljena.

U Sjedinjenim Državama vode se ozbiljne književno-sociološke rasprave o sudbini romana “Pustolovine Huckleberryja Finna”, koji je Mark Twain objavio 1884.

Za sada, čini se da je roman Marka Twaina dobio dopusnicu da ostane na popisu lektire američkih đaka uz obvezu učitelja da se malo više potrude djeci pojasniti kontekst u kojem je izraz “crnčina” bio uobičajen u bjelačkom vokabularu. Isti je izraz čak i Agatha Christie stavila u naslov svoga poznatog krimića “Deset malih crnaca”, a naslov originala iz 1939. je bio “Ten Little Niggers”.

“Rasno nepoćudni ukrasi”

Na američkom je tržištu već 1940. naslov korigiran te izveden iz pjesmice koja je predložak za seriju ubojstava – “I ne osta nijedan” (“And Then There Were None”), a kasnija su izdanja klasik gospođe Christie preimenovala u “Deset malih Indijanaca”.

Sad više ni Indijanci nisu dovoljno politički korektni za naslov ovog romana pa se nakladnici vraćaju naslovu “I ne osta nijedan”.

Prije nekoliko godina se proslavljeni dizajnerski par Domenico Dolce i Stefano Gabbana našao usred skandala jer su njihove naušnice, za koje su tvrdili da evociraju sicilijansku tradiciju, bile proglašene rasističkima. Također, britanska princeza Michael od Kenta je prije tri godine morala izreći i službenu ispriku budući da je na božićnu večeru u Buckinghamsku palaču došla okićena brošem u obliku morčića.

Uzgred budi rečeno, seriju takvih broševa je doista poodavno, još prije Drugog svjetskog rata, na europsko tržište luksuznih ukrasa lansirala prestižna francuska kuća Cartier te se i danas mogu naći na tržištu po cijeni od pet do 25 tisuća dolara, ovisno o očuvanosti broša. Naši morčići koje je Rijeka prigrlila kao svoje, premda porijeklo vuku zacijelo iz Venecije 17. stoljeća, nisu toliko dragocjeni, ali su očito – “sumnjivi”.

Čak i Wikipedija, ona na engleskom jeziku, apostrofira hrvatski grad Rijeku kao “domovinu” rasno nepoćudnih ukrasa, iako Hrvatska nikada nije bila zemlja koja je prakticirala robovlasništvo već je čak kroz povijest bila teren u kojem su se robovi prikupljali.