Koja je haška veza Stjepana Mesića i Cirila Ribičiča, te presude šestorki iz HVO-a?

Foto: snimka zaslona

Knjiga Cirila Ribičiča, najvažnijeg pravnog eksperta tužiteljstva u Haagu protiv šestorke iz HVO-a, „Geneza jedne zablude“ (izdana 2000. godine), jedan je od ključnih dokumenata kojim je tužiteljstvo nastojalo utvrditi Udruženi zločinački poduhvat, što se na kraju i dogodilo.  „Recenzije za knjigu napisali su dr. Slaven Letica i dr. Kasim Trnka, a najviše sam ponosan što su predgovore napisali predsjednici Stjepan Mesić i Alija Izetbegović“, rekao je svojevremeno Ribičič.

Mesić, Ribičič i Izetbegović na jednom mjestu!

No, manje je poznato da Stjepana Mesića i Cirila Ribičiča veže dugogdišnje poznanstvo i prijateljstvo, prema riječima Romana Leljka! Tako obrisi suđenja u Haagu dobivaju sve zanimljiviji obris, jer se ujedno radi o jednom važnom svjedoku tužiteljstva još iz 1998. i pravnom ekspertu koji je dao vještačenje i ekspertizu BiH događanja za sud u Haagu.

Osim toga, Leljak tvrdi da je Ribičičev otac Mitja, slovenski boljševik, krivac za masovne egzekucije 160 000 Hrvata u Sloveniji nakon rata: “On je sin Mitje Ribičiča koji je ’45 godine bio kriv za likvidaciju 160 tisuća Hrvata! Ciril Ribičič svjedočio je na Haaškom sudu protiv hrvatske šestorke i ‘dokazivao’ da je Armija BiH bila ugrožena od strane Hrvatske,” rekao je u Bujici  Leljak.

Kako je do toga svega došlo?

 

Mesićev govor o svojoj misiji glede politike Hrvatske prema BiH  objavljen je kao predgovor u knjizi Cirila Ribičiča, autora “ekspertize o formiranju i djelovanju Hrvatske Zajednice (Republike) Herceg Bosne”. Knjiga „Geneze jedne zablude“, izdana je 2000 godine i u njoj su iznesene teze koje su dio ekspertize Cirila Ribičiča u Haagu, a koje su bitno utjecali na ovakve presude i šestorki i Dariju Kordiću.

Ono što hrvatskoj javnosti nije poznato jest da je predgovor za Ribičičevu knjigu napisao Stjepan Mesić zajedno s Alijom Izetbegovićem!

I eto nama na jednom mjestu Slovenca Ribičiča (ustavnog suca), vođe Bošnjaka Izetbegovića koji je poveo rat protiv Hrvata u srednjoj Bosni i HDZ-ovog disidenta i “vođe” Hrvata biranog u dva mandata od hrvatskog naroda – Stjepana Mesića. Sva trojica u potpisana u istoj knjizi, sva se slažu s tekstom knjige, a trebali bi biti na različitim, ako ne i suprotstavljenim stranama.

Ali Izetbegović, Mesić i Ribičić su zajedno u ovoj knjizi, uz još nebitne, ali prisutne, recenzente Leticu i Trnku.

Kada se uzmu u obzir ova trojica i sve što se događalo u Haagu, posebno s obzirom na količinu dokumenata koja je tekla kao poplavljena rijeka iz Mesićevog ureda u Haag – čude li koga ovakve presude na račun Hrvatske? Pa to je samo ono što su HNS-ovci, današnji koalicijski partneri HDZ-a, na čelu sa Pusićkom i Mesićem godinama javno govorili o Hrvatskoj i njenoj politici prema BiH!

Isplatila se količina (bespravno?) poslanih transkripata u Haag, cilj je ostvaren, ljudi u zatvoru, dokazan je Udruženi zločinački pothvat, a šteta za Hrvatsku nemjerljiva.

Hoće li se povesti postupak bilo kakve odgovornosti? Neće!

Ribičič se još u proljeće 1991. zalagao “za obnovljenu jugoslavensku zajednicu naroda, koja bi bila asimetrična konfederacija sa Sarajevom kao glavnim gradom”, a hrvatskoj javnosti je poznat kao koautor tri knjige napisane zajedno s dr. Zdravkom Tomcem, tada profesorom Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. I to iz doba dok je još Tomac naveliko govorio o promašenoj Tuđmanovoj politici prema BiH. Vjerojatno iz razloga njegove suradnje s dr. Tomcem, Tomčeva knjiga “Zločin bez kazne” (objavljena u Zagrebu 1999.) Ribičiču bila glavni izvor za tezu da su “HDZ i dr. Tuđman na nastojanja za stvaranjem Velike Srbije odgovorili nastojanjem za stvaranjem Velike Hrvatske.” Glede pozicije samog Tomca, vrijedi navesti da je svoju tezu iz 1999. ponovio i 2004.: “Mi u Vladi demokratskog jedinstva bilo smo u dosta teškom položaju jer nismo znali što se tajno dogovara u vrhu HDZ-a Hrvatske i u vrhu HDZ-a Bosne i Hercegovine, ali smo znali da postoji dvostruka tajna linija provođenja paralelne politike s kojom se nismo slagali.”, piše hkv.hr.

Protiv Mitje Ribičiča, oca Cirila Ribičiča, bila je 2005. podnesena kaznena prijava zbog odgovornosti u masovnim poslijeratnim egzekucijama zarobljenih Hrvata, vojnika, žena, djece i staraca, a sve na temelju isprave koju je potpisao Ribičič. Izjava je  otkrivena u  državnoj pismohrani o zatvorenicima iz poslijeratnih ljubljanskih zatvora OZNA-e.  Prema riječima Romana Leljka, Mitja Ribičić je pred Državnom komisijom na pitanje je li vrh Ozne znao za likvidacije jednostavno odgovorio da nije znao. Nekoliko mjeseci kasnije, usprkos dokazima i svjedočenjima, sud je oslobodio Mitju Ribičiča.

Zato ne trebamo strahovati, nitko nije i neće biti osuđen iz dvije „bratske“ jugoslavenske republike Slovenije i Hrvatske za mega zločine iz 1945., kao i kasnija progone i ubijanja  ljudi. Jer ako ne može u te dvije države koje su najveća grobišta nepokopanih ljudi u jamama u Europi proći lustracija vapeća do neba, zar je moguće očekivati neku presudu za te i druge zločine?

Poveznicu veza bivših komunista iz republika bivše Jugoslavije (u ovom slučaju Slovenije i Hrvatske), Leljak je našao u vezi Cirila Ribičiča i Stjepana Mesića. Naime, nimalo slučajno nije to da je Mesić taj koji je Haagu predložio Ribičiča za vještaka, tvrdi Leljak u Bujici, da je potpisao njegovu knjigu, da su obojica izrasli iz komunističkog sustava u kojem su obnašali značajne dužnosti od saborskih zastupnika nadalje i da su obojica zagovornici iste teze koja se godinama širila o Udruženom zločinačkom pothvatu iz Hrvatske protiv BiH.

A Ribičićev otac kriv je za likvidaciju 160 000 Hrvata u Sloveniji, tvrdi Leljak.

Problem nastanka Hrvatske i Slovenije je u tome što su nastale političkim radom onih koji su prije vodili republike u SFRJ. Godine ’92. u Sloveniji imali smo 14008 osobnih dosjea. Od ’92. do ’93. godine nestalo ih je 8.000! Više od pola. Tako da me ne iznenađuje da je i Mesićev dosje kod vas nestao, on je dijete SDS-a i komunističkog sustava! To se vidi i iz aktualnog primjera Haaškog suda. Baš je Mesić bio taj koji je Haagu za vještaka predložio za predložio slovenskog ustavnog suca Cirila Ribičiča. On je sin Mitje Ribičiča koji je ’45 godine bio kriv za likvidaciju 160 tisuća Hrvata! Ciril Ribičič svjedočio je na Haaškom sudu protiv hrvatske šestorke i ‘dokazivao’ da je Armija BiH bila ugrožena od strane Hrvatske,” odgovorio je Leljak.

Bujanec je na to rekao: “Otac Ribičič na duši ima 160 tisuća Hrvata, a sin Ribičič barem jednog – a to je general Praljak!”

“Taj Ciril Ribičič tobožnji je znanstvenik na čijem je falsifikatu donesena osuđujuća presuda protiv naše šestorice. Kada sagledate Mesića kao agenta provokatora nižeg ranga i usporedite iskaz na Haaškom sudu – dolazite do nedvojbenog zaključka da se krivo govori da on mijenja svoje stavove – ne mijenja ih, uvijek su isti, Mesić je zapravo protivnik hrvatske nezavisnosti! Kako je moguće da osoba takvog psihičkog profila i nikakvog backgrounda, potpuno nemoralna – bude predsjednik u dva navrata?! Naš narod bi se trebao zapitati koga je izabrao…“, rekao je Olujić.

Iz dosjea se vidi, nastavljeno je u emisiji, da je Mesić kroz informiranje Udbe bio na vezi s kasnijim akterima Labradora i Opere Srećkom Ožegovićem i Dmitrijem Šijanom koji su bili izravno povezani s centrom KOS-a u Zemunu iz kojeg su se između ostaloga, vodile propagandne akcije tijekom opsade Vukovara i gdje je osmišljeno raketiranje Banskih dvora.

“KOS je bila posebna organizacija koja se bavila jedinicama JNA, a imali su i mnogo važniji dio kada su obrađivali i radili kontrolu nad radom Službe državne sigurnosti pa čak i nad radom službe koju je ’75. godine ustanovio Tito u okviru Predsjedništva SFRJ. Iz Mesićevog slučaja vidi se da je unaprijed dogovoreno da će se raditi po planu da se sabotira normalan rad institucija Republike Hrvatske i da se stvaraju presude u Haagu da bi taj udbaški pokret imao što veću mogućost daljnjeg lova u mutnom. Ne odgovara im demokracija i mirna situacija u Hrvatskoj, rade po principu – što više problema proizvedemo, to ćemo se bolje ugnijezditi u svoje poslove!”, tvrdi Leljak.

Na kraju je razgovor za vršen  prikazom knjige „Maribor najveće stratište Hrvata“  Romana Leljka. Na pitanje voditelja o obitelji Ribičić i izravnoj poveznici s Mesićem, Bujanec je da su Ribičiči prijatelji Stipe Mesića, te da je „otac ubijao Hrvate, a sin je svjedočio u Haagu“. Leljak je potvrdio: „Vidite koja je to moralna ličnost taj Ribičić. Kad je znao što je otac napravio, on je otišao u Haag i napravio jednu sličnu stvar kao njegov otac!“

Kao rezime Leljak je rekao da nije slučajno da više od 28.000 Hrvata ubijenih u blizini današnjeg autoputa Maribor-Zagreb nemaju postavljenu nijednu ploču ili kruž koji podsjeća da su tu ubijeni zarobljenici, bez suda i bez milosti (53:30 min).

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr