Odmorište “Lepa Bukva”na autocesti Zagreb – Macelj, dva kilometra od naplatne postaje Trakošćan. Ovdje mase Hrvata popiju kavu ili sok a da nisu svjesni kako gotovo sjede pokraj jama u kojima su komunisti zatukli i u tajnosti pokopali oko 13.000 razoružanih hrvatskih vojnika i civila, krajem svibnja i početkom lipnja 1945.
Put do gubilišta. Nema table s natpisom, nema putokaza, a nema ni spomenika žrtvama stvarnog zločina. Nema ništa izuzev sjećanja. A kerberi, svi odreda časna srca, i dalje će propovijedati da je u Hrvatskoj “Berlinski zid” pao! Ideja pomirbe izrodila se ponovno u prijevaru hrvatskog naroda.
Godine 1991. pri Saboru Republike Hrvatske je utemeljena saborska Komisija za istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Ova komisija je 1992. otvorila u maceljskoj šumi 23 jame iz kojih je ekshumirano 1.163 žrtava zločina. Iz nepoznatih razloga državna je komisija krajem 1992. naglo prekinula istraživanja preostalih 130 jama, koja se kasnije nikada nisu nastavila. U to je vrijeme gradonačelnik Krapine bio Ivica Fizir – isljednik OZN-e u Krapini 1945.
Prema stručnoj procjeni u Macelju i okolnim šumama ubijeno je oko 13 tisuća Hrvata. Prema izjavi partizanskog svjedoka, pripadnika OZN-e: “Hrvatske časnike koji su po dvojica bili vezani, ubijali su njihovi pratioci šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu.”
Zahvaljujući zalaganju članova Udruge Macelj 1945., a posebno fra Drage Brgleza, tadašnjeg župnika u Đurmancu i pokojnog predsjednika Udruge Macelj 1945. Stjepana Brajdića, preživjelog sudionika križnog puta 1945. i osuđenika na smrt, započela je u proljeće 6. svibnja 2005. godine izgradnja spomen-grobnice i spomen-crkve Muke Isusove na spomen žrtvama Križnog puta.
22. listopada 2005. – svečani ukop 1163 poslijeratnih hrvatskih žrtava komunizma iz 23 maceljske jame. Nad spomen-grobnicom je veliki spomen-križ.
Spomen-soba maceljskih žrtava otvorena je 2. lipnja 2013. godine. Tu se mogu vidjeti i žice s kojima su vezali zarobljene i orobljene hrvatske vojnike, svećenike, civile, žene i djecu. Na maceljskom grobištu, uz posmrtne ostatke maceljskih žrtava pronađeni su i njihovi osobni predmeti koje su uspjeli očuvati. Tim predmetima gubi se trag nakon 1992. godine. Uz pomoć dobrih ljudi predmeti su ipak pronađeni 2005. godine, i to u jednoj vreći u podrumskoj prostoriji Hrvatskog sabora u kojoj su se nalazile stvari za otpis.
No odjednom su ti predmeti nekima postali vrlo važni pa su tvrdili da su vlasništvo Hrvatskog sabora… Naposljetku je dogovoreno da se odaberu najvažniji predmeti koji će se pripremiti i konzervirati kako bi se mogli izložiti u spomen-sobi u Maclju.
U nedjelju 7. lipnja 2015. godine, u prigodi jubilarne sedamdesete obljetnice stradanja maceljskih žrtava, misno slavlje u spomen žrtvama predvodio je predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a pridružili su se zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić i križevački vladika Nikola Kekić.
Došli su hodočasnici iz cijele Hrvatske, ali i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Austrije i Australije. Vijenac predsjednice Republike Hrvatske položio je izaslanik, prof. dr. Andrija Hebrang. Vijence pred spomen-grobnicom u spomen maceljskih žrtava, ali drugih žrtava križnoga puta, stradalih u ratu i poraću kao i tijekom Domovinskoga rata položile su i brojne udruge.
Misno slavlje predvodio je predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a pridružili su se zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić i križevački vladika Nikola Kekić.
Hodočasnicima su se na kraju svete mise obratili prigodnim govorom prof. dr. Andrija Hebrang i prim. dr. Stjepan Bačić.
Prim. dr. Stjepan Bačić, predsjednik Udruge Macelj 1945., darovao je biskupima monografiju “U spomen žrtvama MACELJ 1945.”
70. godišnjica poslijeratnog komunističkog zločina u Maceljskoj šumi obilježena je svekolikom šutnjom javnih medija u Hrvatskoj ili je tek naznačena s dvije-tri šture rečenice. Da nitko ne može reći kako u Hrvatskoj nema demokracije. Obzirom na takvo stanje smijemo zaključiti da su i mediji i većina uglednih komitet-intelektualaca suglasni s onim što je u svibnju i lipnju 1945. rekao maršala Jugoslavenske armije, Josip Broz Tito, a zabilježio ondašnji Vjesnik:
“Jugoslavenske armije koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom. (…) U novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledat će samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
