Očuh joj se, dok je bila curica od petnaest godina, uvukao u krevet. Sami su u kući. Probudila ju je njegova ruka na bedru. Dirao ju je i molio da mu sve oprosti. Da, baš taj prepotentni, nadureni, antipatični tip kojeg je majka jednog dana dovela i rekla da ga odsad mora zvati “tata”. I zvala ga je tatom jer je bila dobra kći. Baš ta kukavica koja se vraćala iz lova s krvavim pticama i zečevima, a jednoga joj je dana ubio i voljenu kujicu Lolu, koje se inače bojao.
Majku je nemilice, nadajući se i potajno, mlatio u sobi, a majka je to skrivala od svoje majke, ali… ništa nova u selu Lipiku! Jer, i baku je tukao njezin muž, djed Jadranke Kosor, sve dok nije zauvijek nestao u Americi. Baš kao što je i taj voljeni, iako nikad prisutni otac Jadranke Kosor, muževni crni ljepotan kojemu je pisala dječja, nikad otvorena pisma, koji za kćer nije htio znati do smrti pa i preko nje – tukao njezinu majku.
Počeli su se tući čim sam se rodila, a mama je često kao učiteljica u školu dolazila u šlafroku jer joj otac, patološki ljubomoran, nije dopuštao da odjene haljinu, piše Jadranka Kosor u svojoj upravo objavljenoj memoarsko-biografskoj knjizi “Premijerka” (Naklada Ljevak).
“Nije mi lako o tome pričati, ali sam smatrala da treba o tome pisati”, kaže za Jutarnji list Jadranka Kosor, bivša premijerka i predsjednica HDZ-a.
O ocu
“Mog se oca u kući nije spominjalo. Do sedme godine živjela sam samo s bakom i njezinim bratom, a poslije je mama, kao učiteljica, uspjela dobiti premještaj i doći u Lipik. Očevo ime pojavilo se u kući samo jednom, to nisam u knjizi spomenula, kad je mama na sudu pokušala ishoditi alimentaciju. Otac je došao s dva odvjetnika braniti se od vlastitog djeteta. Mama je odustala. Nisam prestajala vjerovati. Ipak me šokiralo kad novinarima koji su došli u Čakovec, gdje je živio, nakon što sam postala predsjednica Vlade, nije želio ništa reći o meni.”
O privatnom životu
“Ako će čitatelje nešto iznenaditi, onda je to što pišem o privatnom životu. Jer sam privatni život nastojala uvijek držati pod ključem. Ali, ako već pišem, onda ono što je utjecalo na moju veliku nepovjerljivost spram ljudi moram spomenuti jer se nepovjerljivost promeće u svoju suprotnost, apsurdno – ja na kraju griješim i dajem povjerenje ljudima za koje sam mogla pretpostaviti da će me ostaviti. Hrvatska, mislim, još dugo neće imati premijerku i mislim da je dobro što sam opisala život koji je meni ojačao borbenost i tvrdoglavost. Cijeli sam se život dokazivala. Najbolja učenica, dopisnica Večernjeg lista već kao gimnazijalka, sto stvari sam radila odjednom, samo da pokažem da mi ništa ne fali. Ali, rasla sam u maloj sredini i bilo je to, što bi se reklo – džaba!
Na kraju dana, ja sam opet bila jedino dijete u razredu bez oca. Ne pišem baš lako, ali tu priču o ocu… sjela sam i napisala, i gotovo ništa nisam mijenjala. Pa se može reći da je to bila i neka vrsta psihoterapije”.
O Tuđmanu
“To nije vrsta knjige u kojoj bih analizirala Tuđmanovu politiku. A i 1996. on je već bio bolestan i neke su se stvari događale mimo njega. Znao je hrabrije gledati i prošlost i budućnost nego većina političara danas. Znao je da kad je rat završio, treba u politici više žena! Uvijek je govorio o EU, tako da sad mogu reći da sam ja ta koja je ostvarila posljednji veliki Tuđmanov cilj – ulazak u EU. I ne, nije Tuđman bio moj “zamjenski otac”. Otac je jedan i ja ga nisam imala.”
O Plenkovićevoj pobjedi
“Pedeset tri posto birača nije izašlo na izbore. HDZ je osvojio nekoliko desetaka tisuća glasova manje nego 2016. godine. Pobijedili su zahvaljujući spletu okolnosti, relativno uspješnoj borbi protiv virusa, odlično odabranom terminu i vjernim biračima.”
O Bernardiću
“Žao mi je što mu nitko od onih koji ga vole davno nije rekao da je apsolutno i nepopravljivo netalentiran za politiku. Neke stvari je i naučio, trudio se… A i stranka djeluje kao da se “dodrala”. SDP jedino ima, a ni to Bernardić nije znao iskoristiti, dobru financijsko-ekonomsku ekipu, Lalovca, Ticu, oko tog nukleusa je trebalo graditi. I kardinalna pogreška – SDP-ove liste s ljudima koji mu ništa nisu donijeli, a dobili su mjesta u Saboru.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
