Tijekom kolovoza i početkom rujna mogli su se uputiti komentari na Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, koji je u javnu raspravu poslalo Ministarstvo uprave Lovre Kuščevića.
Sudjelovala je i udruga U ime obitelji sa svojim komentarom i u dijelu koji se tiče finaciranja građanskih inicijativa za raspisivanje referenduma:
“Udruga U ime obitelji smatra kako bi se prihvaćanjem predmetnog Nacrta Prijedloga Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma (dalje: Nacrt Prijedloga) građanima uvelike otežalo organiziranje i provedba referendumske inicijative kao njihova ustavom zajamčenog prava iz članka 87. st. 3. Ustava.
Prvenstveno, smatramo kako bi materija vezana uz referendum, a tako i financiranje pokretača referendumske inicijative građana, odnosno Organizacijskog odbora, trebala biti uređena isključivo Zakonom o referendumu, koji kao lex specialis uređuje institut referenduma.
Naime, samim reguliranjem materije vezane uz referendum istim aktom kojim se regulira materija vezana uz političke stranke i izbornu kampanju, izjednačava se referendumsku inicijativu ad hoc okupljenih građana s političkim strankama i njihovim djelovanjem uvelike financiranim iz državnog proračuna i proračuna lokalne i regionalne samouprave, a koje imaju i čvrstu organizacijsku strukturu i resurse.
Nadalje, Nacrtom Prijedloga se postavljaju znatna ograničenja glede financiranja i djelovanja referendumske inicijative građana koja bi se u praksi pokazala prestriktnima i teško provedivima od strane interesno i volonterski okupljenih građana koji nemaju sredstava i resurse za djelovanje na način kako to predlaže ovaj Nacrt Prijedloga.
Između ostalog, nedopustivim smatramo sljedeća ograničenja i otegotne okolnosti koje se ovim Nacrtom Prijedloga propisuju u vezi financiranja referendumskih aktivnosti:
– da fizičke i pravne osobe koje žele donirati referendumsku inicijativu moraju dostaviti izjavu Organizacijskom odboru da se protiv njih ne vodi postupak naplate nepodmirenih obveza;
– za donaciju u visini većoj od 5 000 HRK potrebno je sklopiti ugovor između Organizacijskog odbora i donatora;
– ukupan iznos donacije je ograničen te iznosi 30 000 HRK za fizičke i 200 000 HRK za pravne osobe;
– ograničeno je i vrijeme prikupljanja donacija.
Smatramo kako bi propisivanje obveze sklapanja ugovora između donatora i Organizacijskog odbora uvelike otežalo proceduru doniranja te obeshrabrilo pojedince da doniraju. Nadalje, ograničenje iznosa donacije direktan je udar na slobodu i pravo građana da slobodno raspolažu vlastitim financijskim sredstvima te da potiču određene ciljeve koji su od njihovog interesa. Ukoliko se uzme u obzir kako je prikupljanje donacija uglavnom isključivi način financiranja referendumske inicijative građana koja zahtijeva znatne financijske izdatke, predložena ograničenja i striktne procedure glede doniranja u velikoj mjeri bi otežali Organizacijskom odboru prikupljanje potrebnih sredstava, a time i onemogućilo ostvarivanje ustavnog prava građana na referendum.
Također, uz konačno financijsko izvješće, Organizacijski odbor dužan je u prekratkom roku od osam dana nakon završetka prikupljanja potpisa, uz sve druge operativne poslove koje mora obaviti, podnijeti čak tri različita izvješća:
– izvješće o primljenim donacijama,
– izvješće o troškovima
– izvješće o iznosu cijene i iznosu ostvarenog popusta u cijeni za medijsko oglašavanje
Smatramo kako bi, pogotovo uzimajući u obzir privremenu i neformalnu narav Organizacijskog odbora, trebalo propisati isključivo obvezu objave konačnog financijskog izvješća referendumske inicijative u kojoj bi na transparentan način bili istaknuti prihodi i njihovi izvori te rashodi, a što je preporučio i DIP u svom mišljenju o SDP-ovom Prijedlogu Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma iz 2015. godine.
Sve navedene procedure doniranja, ograničenja i zabrane koje propisuje Nacrt Prijedloga zakona će, ukoliko bi Zakon bio usvojen, uvelike otežati organiziranje i provođenje referendumske inicijative, čime se građane želi obeshrabriti u korištenju njihovih ustavom zajamčenih prava na organizaciju referenduma, a moguće donatore u pružanju financijske podrške.
Kuščević: Odluka Hvidre pokazala da su hrvatski branitelji odgovorni kao i 1990-tih
Potrebno je i napomenuti kako je ovaj Nacrt Prijedloga u velikoj mjeri kopija Prijedloga SDP-ove Vlade iz 2015. te se razlikuje samo u detaljima poput ograničenja visine iznosa i slično. Činjenica je i kako se danas vladajući HDZ tada snažno protivio predloženim mjerama upravo iz razloga što one predstavljaju otežavanje organizacije i provedbe referendumske inicijative građana te time krše ustavno pravo građana na izravnu demokraciju. Tadašnje protivljenje HDZ-a najjasnije se vidi po tome da su svi zastupnici HDZ-a koji su bili prisutni u Saboru 13. svibnja 2015. – Branko Bačić, sadašnji predsjednik Kluba HDZ-a, Josip Borić, Davor Božinović, sadašnji ministar unutarnjih poslova, Sunčana Glavak, Tomislav Ivić, Ante Kulušić, Frano Matušić, Domagoj Ivan Milošević, Davorin Mlakar, Marija Rapo, Ante Sanader, Ivan Šuker, Miroslav Tuđman) glasovali protiv SDP-ova Prijedloga.
U ime kluba HDZ-a na raspravi su govorili Davorin Mlakar te Ivan Šuker. G. Mlakar je tada zamjerio SDP-ovcima što poistovjećuju referendum s izborima i mehanizam praćenja financiranja izbora preslikavaju na referendum, “a to nije ista stvar i bitno je različito kako se održavaju referendumi od načina održavanja izbora.” G. Šuker je u svom govoru u ime Kluba HDZ-a istaknuo: “Čemu ovaj cirkus oko financiranja referenduma? Pa naprosto sa ovim zakonom se sad brani u Hrvatskoj da pokrene referendum. (…) Ali gledajte, po ovom prijedlogu zakona više nikom neće past na pamet održavanje referenduma jer za održat referendum treba i logistika ljudska i materijalna. I ako vi na ovakav način limitirate sve one koji bi htjeli eventualno pomoći financirati referendum, onda naprosto referenduma više u budućnosti neće biti.”
U jednoj od replika tijekom daljnje rasprave, g. Mlakar je istaknuo kako su u HDZ-u protiv takvog Prijedloga “zato što (…) onemogućava održavanje referenduma odnosno nameće vrlo velike precizne obveze onima koji održavaju i pripremaju referendum. (…) Postavljanjem prevelikih ograda i prepreka referendumu vi onemogućavate neposredno izjašnjavanje građana, a uspoređujete referendum sa političkom utakmicom što niti je korektno niti je dobro za razvitak neposredne demokracije i zbog toga nećemo podržati zakon.”
Zašto onda isti Prijedlog, tri godine poslije, donosi HDZ?
Državno izborno povjerenstvo je u svom očitovanju o SDP-ovom Prijedlogu iz 2015. upućenom tadašnjem ministru uprave, Arsenu Bauku, naglasilo kako je potrebno urediti financiranje referenduma, ali ne kako je propisano Prijedlogom.
DIP je naglasio kako su referendumska inicijativa i politička aktivnost uvelike različite materije na koje ne mogu biti primijenjene iste odredbe o financiranju. Istaknuto je kako financiranje referendumske inicijative mora biti uređeno što jednostavnije s obzirom da se radi o građanima koji nemaju infrastrukturu kakvu imaju političke stranke. Takva stroga regulativa, smatra DIP, neće doprinijeti demokratizaciji društva i uključivanju građana u neposredno odlučivanje.
“Naime, ovdje se radi o ad hoc tijelima koja čine građani okupljeni oko neke ideje, pa stoga za njih ne mogu vrijediti ista pravila uz financiranje aktivnosti koja vrijede za političke subjekte, jer bi se na taj način, nametanjem zahtjevne procedure vezane uz financiranje referenduma i popunjavanje brojnih obrazaca, vjerojatno gušila građanska inicijativa. Osim toga, nadzor nad financiranjem političkih subjekata se nikako ne može izjednačiti s takvim nadzorom nad trenutno interesno povezanim skupinama građana” – naglašavaju iz DIP-a.
Financiranje referendumske inicijative svakako treba regulirati Zakonom o referendumu te učiniti što transparentnijim, ali ne na način da se građane okupljene u referendumsku inicijativu izjednačava s javno financiranim političkim strankama koje imaju svoju organizacijsku infrastrukturu i resurse, već što jednostavnije, upravo kako predlažu DIP i Venecijanska komisija.
Umjesto da Vlada, sukladno preporukama međunarodnih organizacija i pozitivnoj europskoj praksi, demokratizira referendumski proces, ona ga dodatno sužava te nastoji onemogućiti svaku daljnju referendumsku inicijativu građana.
Zaključno, smatramo kako bi se odredbe o financiranju referendumske inicijative trebale izbaciti iz predmetnog Nacrta Prijedloga jer se ovakvim uređenjem neopravdano izjednačavaju referendumske inicijative građana na volonterskoj razini s djelovanjem političkih stranaka s izgrađenom strukturom financijskih i ljudskih resursa.”
Ovo je odgovor koji je dalo Ministarstvo uprave i kojim je izjednačilo organizaciju referenduma od strane građana s djelovanjem političkih stranaka te nameće stroga ograničenja glede donacija:
“Uređenje financiranja referendumskih aktivnosti, zakonom kojim se uređuje financiranje političkih aktivnosti i izborne promidžbe, predviđeno je Akcijski plan za 2017. i 2018. godinu uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine, kojeg je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici održanoj 21. lipnja 2017. godine. Referendum je oblik političkog djelovanja građana, odluke donesene na referendumu su obvezne, istima se može mijenjati i Ustav, te smatramo nužnim u uređenju financiranja referendumskih aktivnosti utvrditi i ograničenja vezana uz financiranje iz donacija, kao što su utvrđena i u financiranju ostalih oblika političkog djelovanja. Ne smatramo da se utvrđivanjem pravila financiranja referendumskih aktivnosti sužava referendumski proces, već naprotiv smatramo da uređen i transparentan način financiranja referendumskih aktivnosti pridonosi jačanju povjerenja građana u organiziranje referendumskih inicijativa, a time i mogućnosti šireg uključivanja građana u referendumske procese”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
