Slovenska Vlada počela je pokapati ljude koje su partizani zazidali u rudniku Huda jama. Je li Hrvatska odustala od obilježavanja više od 700 registriranih grobišta? Koliko je ljudi ubijeno nakon završetka II. svjetskog rata? U emisiji Otvoreno na HRT-u gostovali su slovenski publicist Roman Leljak i povjesničari Tvrtko Jakovina, Mario Jareb, Dragan Markovina i Ivo Lučić.
“Godine 1945. kroz Celje su prolazile mnoge poražene vojske iz cijelog područja tadašnje Jugoslavije u pravcu prema Bleiburgu. U knjizi Koste Nađa objavljena je naredba Josipa Broza Tita 9. svibnja 1945., u kojoj naređuje da Treća armija zaustavi sve te jedinice”, rekao je Roman Leljak.
“Kada je 15. svibnja postignut dogovor između Engleske i jugoslavenske vlade, u Celju je određeno da će se zarobljene ljude likvidirati. Dovozili su ih noću, kamionima. Pred sam rov bi ih svukli do gola, ostavili bi samo cipele. Po troje bi ih vodili u Barbarin rov. Prvoga bi upucali, taj bi pao i povukao drugu dvojicu sa sobom u šaht dubok 48 metara. Od likvidatora u Hudoj jami još uvijek je živih 16 osoba. Masakr ljudi 1945. godine imao je samo jedan cilj – učvrstiti komunističku vlast. Drugi cilj ne postoji”, rekao je Leljak.
> Leljak: Nadam se da će Hrvatska pokrenuti traženje odgovornosti za genocid nad hrvatskim narodom
Kao jedno od najvećih stratišta naveo je rudnik Pečovnik u naselju Zagrad nadomak Celju. Rudnik je zatvoren 1945. U šahtu dubokom 240 metara nalazi se, pretpostavlja, 12000 hrvatskih žrtava.
“Ogromne su to brojke. Istraživači pronalaze kosti stopala od 12 centimetara. Ne može se to staviti u kontekst rata”, rekao je Leljak.
> Leljak: Lustracija koja nije bila izvedena – taj danak plaćamo dan danas
“Opseg tih stradanja i likvidacija govori o nečemu što je bilo pomno planirano”, smatra Mario Jareb dodavši kako je to bila zastrašujuća industrija zločina. Rekao je da taj zastrašujući sustav upućuje na najviši vrh tadašnje vlasti.
“Teško je vjerovati da netko ubija 15 tisuća ljudi ovako lokalno, na razini dva nekakva lokalna policajca”, ocijenio je Jareb.
Ivo Lučić rekao je da se slaže s izjavom Boruta Pahora da je ovo povijesni izazov koji vodi k ujedinjenju Slovenije te dodao da isto vrijedi i za ujedinjenje hrvatskog naroda.
“To je jedna strašna nacionalna trauma koju treba zaliječiti, a to se može prije svega pokapanjem mrtvih”, naglasio je Lučić. Za događaje u Hudoj Jami rekao je da je Josip Broz Tito sve znao i o tome odlučivao. Na upit o tome zašto nitko do sada nije odgovarao za ratni zločin koji ne zastarijeva, rekao je da je razlog tome prvenstveno Domovinski rat. Previše ljudi je bilo unutar tog sustava, koji su izravno bili zainteresirani da nitko ne bude kažnjen.
“Nemoguće je u sustavu onakve Jugoslavije da vrh nije znao o čemu se radi, ali u tom jugoslavenskom vrhu stoje ljudi koje vi danas u hrvatskom kontekstu izdvajate iz toga i smatrate potpuno nevinima. Andrija Hebrang je bio jedan od najbližih Titovih suradnika”, rekao je Tvrtko Jakovina.
Smatra da je bilo jako puno mogućnosti da se neke stvari procesuiraju pa se to nije dogodilo. Na upit voditelja rekao je da je istina da su bivši kadrovi Udbe ušli u HDZ. Dotaknuo se lustracije i rekao kako je ona u hrvatskom društvu provedena samo u pravosuđu. “Pravosuđe je 60 posto promijenjeno u odnosu na komunističko pravosuđe”, tvrdi Jakovina.
Da je izvršena lustracija u pravosuđu Mladen Bajić ne bi bio državni odvjetnik
Dr. Ivo Lučić rekao je da nije točno da je lustracija izvršena u pravosuđu, jer da je ona izvršena ne bi Mladen Bajić bio državni odvjetnik.
Dragan Markovina smatra da je bitno za ovu temu reći da se ne može cijeli sustav nakon 1945. niti antifašistički pokret, gledati samo kroz prizmu onoga što se događalo ’45., jednako kao što se, primjerice, Amerikanci ne mogu gledati kroz atomske bombe na dva japanska grada. Markovina je rekao kako su nama bitne samo te žrtve, a ne i one talijanske, njemačke i sve ostale.
Smatra da o žrtvama mogu govoriti ljudi koji mogu čisto i slobodno govoriti o svim traumama u ovom društvu, odnosno na isti način govoriti o zločinima iz ’45., kao i o zločinima iz ’41. i ’95. godine.
“Danas samo povjesničari govore što se dogodilo u Europi, u Americi, mi moramo riješiti ono što se dogodilo kod nas”, zaključio je Leljak.
Jakovina smatra da je povezano ono što se dogodilo u svijetu s onim što se dogodilo kod nas. Jedna od zastava koja je bila na iskapanjima kod Celja bila je hrvatska zastava “našim junacima”. To je problem, ističe Jakovina, “jer među žrtvama kod Celja nije bilo samo junaka nego je bilo i onih koji su bili zločinci”.
Leljak je na to dodao: “Sva umrla djeca bili su junaci”.
“Potpuno sam iznenađen prozivanjem toga da je netko zločinac bez da se to zna, bez da je to istraženo, već je to jedna vrsta političke diskvalifikacije”, rekao je dr. Lučić. “Bilo je tu još nekoliko političkih podvala, tipa kao komunisti, zločinci koji su prešli u HDZ. Ključno je pitanje, tko je danas čuvar komunističkih tajni? Tko danas ne dopušta ulazak u arhive i od koga se traži dopuštenje? od HDZ-a ili možda od SDP-a? Od SDP-a se traži dopuštenje. Amerikanci i ostali sve što su napravili, napravili su u ratu, a ne poslije rata. Nakon toga su zaveli demokraciju, a ne komunističku diktaturu. To su različite stvari”, upozorio je za kraj dr. Ivo Lučić.
Emisiju možete pogledati u cijelosti na HRT-u:
