“Tuđman je bio nositelj partizanske spomenice, Titov general, sin vijećnika ZAVNOH-a, izvrstan povjesničar i teško mu se može pripisati da je ustaša. To što je Tuđman bio Titov general u onim je okolnostima bila pozitivna referenca”, govori u velikom intervjuu za Novi list bivši predsjednik Sabora i utjecajni član HDZ-a Luka Bebić. U opširnom intervjuu Luka Bebić iznosi svoje viđenje oko događanja u svezi Ive Sanadera, trostrukom kumstvu sa Vladimirom Šeksom, Piranskom zaljevu, promjeni imena Titovih trgova i ulica, Franji Tuđmanu, Andreju Plenkoviću i drugima.
Prenosimo dio iz velikog intervjua:
Sanader je dugo tvrdio da je Vladimir Šeks jedan od glavnih inspiratora procesa protiv njega, a onda ga je pozvao na promociju svoje knjige. Kako to protumačiti?
– Mnoge se stvari ne shvaćaju kao što su se u nekom drugom razdoblju. Osobno sam o puno toga imao mišljenje prije 1971. i ono se temeljilo na nekim činjenicama. Ali, kasnije sam promijenio to mišljenje jer sam došao do novih spoznaja. Ne prosuđujem odnose Sanadera i Šeksa, ali smatram da je logično da se nakon toliko godina neke stvari možda malo drukčije sagledaju i poslože. To je ljudski, normalno i korektno. Novo vrijeme donosi sa sobom drukčiji pristup stvarima.
Je li tako u odnosima i vas i Šeksa?
– Nas smo dvojica kumovi i to tri puta. Veći dio naših političkih života, posebno od početka devedesetih, intenzivno smo se družili i razmjenjivali mišljenja, upotpunjavali se. Kasnije su se naši stavovi o pojedinim bitnim stvarima razlikovali, ali Šeks i ja nikad nismo prestali komunicirati. Činjenica je da je među nama bilo razmimoilaženja, ali ih obojica nastojimo prevladati, premda ne pod cijenu principijelnosti. Za mene je to pozitivan proces, a štošta još trebamo razjasniti.
Sanader je nakon odluke Arbitražnog suda u više navrata rekao da nije želio pristati na arbitražni sporazum kakav je kao premijerka potpisala Jadranka Kosor. Dakle, on taj sporazum smatra jako štetnim za Hrvatsku. Zašto ste onda vi u studenom 2009. u Saboru za njegovu ratifikaciju?
– Jesam, glasovao sam i to zato što sam vjerovao da će ta arbitraža biti pravedna, u skladu s međunarodnim pravom, da se neće kompromitirati. Osim toga, nisam tada mislio da je ta spojnica, junction, najvažnija stvar. Danas teško da bih glasovao za ratifikaciju tog sporazuma.
Ali, Sanader tvrdi da je on već tada znao da je to loš sporazum za Hrvatsku. Pa zašto onda barem vas, kao prijatelja, nije upozorio da ne glasujete u Saboru za njega? Kako to da vam nije rekao: Čuj, Luka, to je štetno za Hrvatsku, ja to nisam htio potpisati i čisto zbog sebe nemoj glasovati za taj sporazum?
– Nije on meni nikad govorio kako bih ja trebao glasovati. Ni na koga nije radio nikakav pritisak.
Zašto nije radio pritisak ako je znao da je arbitražni sporazum štetan za Hrvatsku?
– Upozorio je kad je podnio ostavku. Poslije je bio običan građanin, politički umirovljenik i nije mogao svako malo govoriti da to ne valja.
Trebao je ako je bio siguran da taj sporazum nije dobar za Hrvatsku.
– Meni je govorio.
Ali ste ipak glasovali za ratifikaciju.
– Jesam, jer sam imao povjerenje u Arbitražni sud. Tko je mogao prognozirati da će se taj Sud toliko kompromitirati? Skrenuo bih pažnju na pritisak kojem je iz Europske unije izložena Hrvatska nakon ove ilegalne odluke, što mislite kakav je tek na nas bio pritisak 2009. kad još nismo bili članica EU-a.
Na promociji (knjige Ive Sanadera op.) ste spomenuli da ste 1989. u Metkoviću ljudima govorili da ste za – generala.
– Bilo nas je sedam, osam i razgovarali smo o tome treba li biti za HDZ, HSLS ili HSS, dotad osnovane stranke. Rekao sam da sam ja za generala i ovi su se zaprepastili. Objasnio sam da je Tuđman nositelj partizanske spomenice, Titov general, sin vijećnika ZAVNOH-a, izvrstan povjesničar i da će mu teško biti pripisati da je ustaša. Mislio sam da će do toga proći barem pet, šest mjeseci, a da ćemo se do tada konsolidirati. To što je Tuđman bio Titov general u onim je okolnostima za mene bila pozitivna referenca. U Metkoviću su se s tim složili i na prvim izborima smo ja i HDZ dobili 80 posto glasova. Kasnije su Tuđmana, istina, proglasili ustašom, ali takva je bila i Račanova sudbina.
Vaš otac je poginuo u partizanima. Koliko vas je to odredilo?
– U mladosti jako, ali, koliko god sam imao poštovanje prema očevoj žrtvi, imao sam i svoje mišljenje. Nisam htio slijediti ničije zablude.
Ne želite valjda reći da vam je otac iz zablude išao u Bosnu u partizane.
–Ne, moj se otac išao boriti za svoj narod. Govorilo se tada da je Ante Pavelić prodao Dalmaciju i ljudi su išli u partizane, željeli su biti slobodan narod. Duboko poštujem očevu odluku. Pozitivnim smatram sudjelovanje Hrvata u partizanskom pokretu. Na prostoru Jugoslavije, od svih naroda najviše su se Hrvati borili na strani antifašizma. Preko 40 posto poginulih na Sutjesci bili su Hrvati, pretežno Dalmatinci. To ne znači da se time može opravdati sve loše što se kasnije događalo.
Hrvatima u partizanima, pa tako i vašem ocu i Tuđmanu, vrhovni zapovjednik je bio Tito. Je li onda pogrešno što se HDZ danas slaže s preimenovanjem zagrebačkog Trga maršala Tita?
-Razumijem one koji govore da su partizani vratili Hrvatskoj brojna područja. Ali, kad se govori o Titu ne može se ne spomenuti Hebranga i mnoge druge ratne i poratne nevine žrtve njegovog režima. Iz toga što će netko imati trg ili ne, ne mogu se izvlačiti nikakvi dubinski politički zaključci.
Za nekoliko mjeseci taj će trg nositi sadašnji naziv ili neće. Što mislite o tome?
–Zna se tko o tome po zakonu može odlučiti.
Tuđman nije dao da se preimenuje taj trg.
-Tuđman je htio da hrvatski narod bude jedinstven, sa svim svojim sastavnicama. U obrani domovine dobrodošli su bili sinovi i unuci i partizana i ustaša i domobrana. Imao je Tuđman i osobnih razloga, čuo sam od njega da je Tito rekao da njemu ne treba »pakovati«. Što bi sada Tuđman rekao o Titovom trgu, ne znam, ali ja sam uvijek protiv toga da se stvari lome preko koljena, pa i u ovom slučaju.
-Je li i Andrej Plenković nastavak Tuđmanove politike u izmijenjenim okolnostima?
–Nedovoljno poznajem sadašnju politiku, promatram je sa strane. Smatram da se ide u dobrom pravcu. Ja sam dobrohotan, pa i one stvari koje nisu do kraja pozitivne prihvaćam kao pozitivne. Ne tražim u plastu sijena iglu.
Plenković je dobro napravio što je vlast konsolidirao s HNS-om. Zašto bi HNS, koji je osnovala Savka Dapčević Kučar, bio nama politički odiozan? Hrvatski politički život uvijek se odvijao negdje u centru, malo desno, malo lijevo, nikad u ekstremu. HNS je stranka centra, možda lijevog centra i zato je njihova suradnja s HDZ-om prirodna. Podržavam tu suradnju, a i sam sam nekad, još kao predsjednik Sabora, sugerirao nekim ljudima da bi se moglo ići u tom pravcu.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
