Manjine u Hrvatskoj imaju na raspolaganju sva politička prava kao i ostali građani uz mogućnost posebnog zastupanja. Otkud nezadovoljstvo?
U kontekstu travanjskih parlamentarnih izbora, pitanje parlamentarnog zastupanja nacionalnih manjina došlo je u žižu pozornosti.
Anakroni izborni zakon?
To je, naravno, ponajprije zbog toga što su pregovori HDZ-a i Domovinskog pokreta po svemu sudeći naišli na teško razmrsivi čvor dugogodišnje koalicijske kohabitacije SDSS-a i relativnog pobjednika izbora. Kako DP ne pokazuju znakove odustajanja od isključenja SDSS-a iz potencijalne koalicije, kao uvjeta suradnje s HDZ-om, pitanje manjinskih predstavnika u Saboru krajnje se zaoštrilo.
Sve više se govori o anakronosti zakona koji praktički jamči konstantnu prisutnost određenih političara u vlasti, unatoč njihovom nepostojećem demokratskom, ili – točnije – izbornom legitimitetu.
>Zaiskrilo među predstavnicima manjina: Njihovo jedinstvo nije čvrsto kako se čini
No pritom se katkad zaboravlja kako prigovori ne padaju samo na zastupnike srpske nacionalne manjine, nego i na druge – a katkad i sami zastupnici manjina imaju prigovore jedni na druge.
Veljko Kajtazi kao oličenje proturječja zakona o manjinama
U tom je smislu zanimljivo istaći zastupnika čije saborsko mjesto se odnosi na zastupanje onih nacionalnih manjina koje nemaju svog posebnog zastupnika. Tako je zastupnik Veljko Kajtazi, osim vlastite, romske, odgovoran i za parlamentarnu prisutnost njemačke, židovske, ruske, rusinske, turske, rumunjske, vlaške i ukrajinske nacionalne manjine.
Premda se o Kajtaziju ne govori ni blizu toliko koliko o Miloradu Pupovcu, neki prigovori koje on dobija, čini se, dosta govore o disfunkcionalnosti sadašnjeg oblika parlamentarne participacije manjina.
Ovaj je zastupnik jedan od onih koji već godinama na osnovi postojeće zakonske regulative perpetuira svoje mjesto u Saboru Republike Hrvatske. Međutim, ako je suditi po komentarima onih koje zastupa, veoma je upitno koliko je to opravdano.
Manjine među manjinama
Naime, Večernji je list razgovarao s pripadnicima manjina koje nemaju svog etničkog predstavnika, nego ulaze u sferu odgovornosti zastupnika drugih manjina, u ovom slučaju Kajtazija. Pokazalo se kako je većina njih krajnje nezadovoljna njegovim radom.
Tako se, recimo, predsjednik Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj, Ivan Rittig, o tome izrazio krajnje nepovoljno:
“Nas Nijemaca je 3500 i da netko od nas dobije glasove svih ostalih, i dalje ne može pobijediti Kajtazija, koji uglavnom predstavlja samo Rome. On zapravo drma tamo. I što mi imamo od njega? Ništa. Od sredstava koja dobija i raspoređuje Kajtazi, što bi on dao nama kad je puno Roma, pa daje njima. Mi smo tu kao teretni konj u odnosu na onog trkaćeg.”
Njegovo mišljenje dijeli i predsjednik Židovske općine, Ognjen Kraus:
“Kajtazijem smo potpuno nezadovoljni. On služi i predstavlja samo sebe i svoje interese. Ne jednom smo pokušali s njim razgovarati, ali bezuspješno. I odlukom našeg Vijeća zahvalit ćemo mu na tome što je učinio, ali nas više ne treba zastupati.”
>Sukob Kajtazi-Kraus i ‘logika’ izbornog sustava: Jedan zastupnik za 12 nacionalnih manjina
Čini se, dakle, kako postoje i manjine manjina, te da njihovi pripadnici zapravo u postojećem zakonskom okviru zapravo nemaju pravog zastupnika, osim na papiru.
Apsurdna situacija
Nejasno je kako je zakonodavac zamislio da jedna osoba predstavlja interese 12 naroda koji često imaju suprotstavljene potrebe i interese. Primjerice, Kajtazi bi u jeku rata između Ukrajine i Rusije treba zastupati obje nacionalne manjine?!
>Novi izbori isti zakon: Osam manjinaca opet će krojiti sudbinu cijele Hrvatske?!
Podsjetimo, u Hrvatskoj su birači podijeljeni u 12 izbornih jedinica. U prvih deset približno jednak broj birača izabire po 14 saborskih zastupnika. Uz navedenih 10 izbornih jedinica u kojima su na snazi isti propisi, u 11. i 12. jedinici vrijede ponešto drugačija pravila. U 11. izbornoj jedinici za dijasporu u igri su 3 mandata dok je u 12. izbornoj jedinici za nacionalne manjine osigurano njih čak 8! I dok je predstavljenost Hrvata izvan Hrvatske, osim krajnjoj ljevici, u javnosti uglavnom prihvaćena, pitanje izbora zastupnika nacionalnih manjina izaziva mnogo više prijepora. Sporna je za mnoge njihova brojnost, snaga njihovih mandata u parlamentu kao i njihov izborni legitimitet.
>27. svibnja 2018. GI ‘Narod odlučuje prikupila potpise za referendum za promjenu izbornog sustava koji nije održan
Izborni legitimitet zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru posebna je tema. Oni u pravilu dobivaju simboličan broj glasova, u prosjeku višestruko manji od zastupnika izabranih na “normalnim” listama. Primjerice, neki su manjinci na prošlim izborima mandate osvajali sa samo nekoliko stotina glasova, a bilo je i onih koji i prije održavanja izbora već imaju osiguran mandat. Razlog toj čudnoj demokratskoj pojavi je nedostatak izborne konkurencije.
Treba naglasiti da birači nacionalnih manjina prilikom pristupanja biračkom mjestu mogu izabrati hoće li glasovati za “normalne” liste ili za listu svoje nacionalne manjine. Velika većina tih birača odabire “normalne” liste što dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovakvog izbornog zakona.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
