Na dan izborne šutnje moj sin je primio preporuku da glasa za određenu stranku. Nezadovoljan činjenicom primanja takve poruke u vrijeme izborne šutnje uzvratio je porukom: ZDS. Na tu poruku je dobio odgovor da će zbog nje završiti u zatvoru kada njegovi osvoje vlast.
No, vodeći računa o realnim činjenicama u našoj državi nije nemoguće da će taj pozdrav doživjeti i svoju ekskluzivnu promociju: postati će jedine zabranjene i sankcionirane riječi u Hrvatskoj. Te tri riječi se kontinuirano, gotovo svakodnevno sotoniziraju u našim medijima. Mediji ih češće spominju nego li oni kojima se pripisuje da je to njihov pozdrav. Na čelu kampanje je osobno izabrani Predsjednik države.
Nitko u našem društvu i u toj mjeri izravno i neodgovorno ne potiče izgovaranje i ispisivanje ZDS-a koliko to čine pojedini političari, novinari i stalni gosti-komentatori raznih emisija. Gotovo nema dana da se pitanje tog pozdrava ne ponovi u našim medijima. Stalna je njihova potreba da taj pozdrav ustrajno spominju, da ga osuđuju, i da temeljem svojih osuda sude i državi u kojoj žive. Sve je jasnije da su političari, koji redovito, iz tjedna u tjedan, iskazuju svoju borbenost prema tom pozdravu, najzaslužniji za njegovu promociju.
>Većina europskih država bez povlastica za manjine u parlamentu (I. dio)
Na osobnoj razini mogu primijetiti kako se uopće ne sjećam da me je netko pozdravio tim pozdravom ili mi njime odzdravio. Ne sjećam se da sam putem telefonskih ili internetskih veza primio poruku s tim pozdravom. Nisam upoznao ljude koji se njime koriste, nisam primijetio meni nepoznate ljude da se koriste tim pozdravom. Neka se i naši čitatelji pokušaju prisjetiti koliko su puta, osim od naših političara i novinara , čuli taj pozdrav. Nekako se onda čini da će se pristupiti zabrani pozdrava koji se u Hrvatskoj ne koristi ni privatno niti javno.
Zakonodavac bi svakako trebao predvidjeti i buduće teškoće u primjeni zabrane. Tako bi onda trebalo predvidjeti kažnjavanje i ispisivanja ili izgovaranja i tri slova u nizu: ZDS. One koji su negdje napisali tu kraticu, nakon što budu uhićeni, a počnu izjavljivati da ona za njih znači „Za dragu sudbinu“, „Za drugu sreću“ ili sl. potrebno će biti priključivati na detektore laži, kako bi se utvrdilo lažu li i izmišljaju kako bi prikrili da su mislili na zabranjeni pozdrav.
Vezano uz tu temu podosta nas može podučiti i naša bliža prošlost. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća pjesme Ustani Bane i Vila Velebita pjevane su na svadbama i privatnim proslavama. Tada je to bilo kažnjivo. Policija bi privodila a sudstvo kažnjavalo one koji su ih pjevali. Sada se one slobodno pjevaju i reproduciraju. U posljednjih dvadesetak godina nisam nigdje nazočio gdje su te pjesme pjevane, osim što sam ih slušao nekoliko puta na radiju.
Zabrana pozdrava biti će zapravo njegova promocija. Kao što su moji vršnjaci pjevajući Ustani Bane iskazivali svoju bunt i svoju hrabrost, primjerenu mladosti, tako će nova mladost tu zabranu koristiti za svoj bunt i provokaciju. Vrlo je lako zamisliti kako će grupice navijača u svojim navijačkim pohodima, prolazeći pored policije, uzvikivati ili pjevati pjesmice s refrenom: „Za dragu sudbinu“ ili „Za drugu sreću“. Hoće li se i njih privoditi i kažnjavati, jer vlast zna što su oni pod time mislili i koju kraticu su izgovarali.
Predvidljivi trenutak donošenja zakonskih promjena u kojima se zabranjuje ZDS biti će vrijeme koje će zbog moguće ekonomske krize i mogućeg socijalnog bunta biti neugodno za Vladu. Biti će to kost za zabavu naroda i medija, nova manipulacija građana, kako bi se njihovo zanimanje udaljilo od ozbiljnih tema i životnih teškoća.
Isto tako, primjena novih propisa obznanjivati će i svu besmislenost te zabrane. Događati će se situacije u kojima će i policija i sudstvo primjenjujući tu zabranu ispadati smiješni i šeprtljavi. I ta će zabrana, u tome nema dvojbe, doživjeti svoj neuspjeh i svoje relativno brzo dokidanje. Znadete li možda za neki slučaj u svekolikoj povijesti da je zabrana govora trajnije opstojala te urodila priželjkivanim učincima? Vrlo često, ne samo da su učinci izostali nego su oni bili suprotni od očekivanih. Uz to, u pravilu, oni koji su zabranjivali riječi i slobodu govora bili su zajedno sa svojim propisima i naredbama pometeni s političke pozornice.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
