Marijan Živković: I moj susjed Srbin, razbio je ćirilićnu ploču

Foto: SOHV

Marijan Živković je prije dvije godine, u revoltu, čekićem razbio postavljenu dvojezičnu ploču na zgradi Policijske postaje Vukovar, za što je (uvjetno) osuđen. Živković je molio tadašnjeg predsjednika Josipovića i premijera Milanovića da kao najdgovorniji ljudi u državi zaustave postavljanje dvojezičnih ploča. Njegova zamolba nije prihvaćena. Potom je Živković u medijima najavio da će razbiti ploču ako ona bude postavljena na zgradi policije.

To je i napravio 2. rujna 2013. godine. Poslije noći provedene u pritvoru Živković je pušten na slobodu. Sedamdesetšestogodišnjeg Marijana Živkovića iz Vukovara, dragovoljca Domovinskoga rata i oca dvojice poginulih branitelja, Marka i Nikole, sada ponovo progoni DORH.

Marijan Živković tijekom Domovinskog rata za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu izgubio je dva sina, Marka i Nikolu.

Marko hrvatski branitelj i vojni pilot, nakon izbijanja srpske agresije na Hrvatsku, u listopadu 1991. priključio se Zboru narodne garde. Poginuo je na zadatku iznad Otoka. Marko je prvi hrvatski zrakoplovac poginuo u Domovinskome ratu, s kolegom Vukušićem.

Nikola Živković poginuo je 17. rujna 1991. na Mitnici u Vukovaru. Njegovi posmrtni ostatci još nisu pronađeni. Ta činjenica je porazna i pokazuje koliko se sustavno zapostavlja problem nestalih branitelja. A ubojice njegovih sinova do danas nisu procesuirani. Nitko ih ne goni niti optužuje.

Marijan Živković je u razgovoru za Narod.hr istaknuo;

Pitali su me bih li ponovio ono što sam učinio. Ako bude trebalo opet bih napravio isto. I to usred dana. Ploče su postavljene tijekom noći. Ćirilica je uvedena protustavno i protuzakonito. A ako me i zatvore toga se ne bojim. Kako god bilo pokrenuti ćemo referendum o pločama u Vukovaru, tijekom listopada.

O sudbini nestalog sina Živković kaže;

Nkakve informacije o nestalom sinu nemam. Imam informacije da je viđen 26. listopada 1991. na Katoličkom groblju u Vukovaru, od onda nemam nikavih informacija. Moj susjed je pronađen, ostatci njih 32 su u Zagrebu, iako pukovnik Grujić tvrdi da to nisu naši ljudi. Ja vjerujem da su posmrtni ostatci moga sina u Zagrebu. Ako sam u krivu volio bih kada bi mi netko rekao gdje je moj sin pa da ga sutra sahranim. Ne vjerujem da nitko ne zna gdje je moj sin. Proces potrage za nestalim braniteljima se silno oduljio.

Što je sa sudbinom ostalih nestalih branitelja?

Što se tiče nestalih branitelja, obratio sam srpskom konzulu u Vukovaru, Živoradu Šimiću. On mi je otvoreno rekao “nemojte pitati niti jednog Srbina oni ne smiju reći niti jednu riječ.”

Kakvi su vaši odnosi sa susjedima, Srbima?

Inače sa susjedima Srbima nemam nikakvih problema. Ne osjećam nikakve tenzije s njihove strane. Ja vjerujem da bi mnogi od njih rekli da im ne treba ćirilica ali ne smiju se javno izjasniti. Običan narod inače normalno radi i surađuje. Da bi se ovo razumjelo trebalo je biti ovdje 1991. godine.
No grad je ipak podjeljen. Osobito škole. Što će biti za 20 godina kada danas srpska djeca uče paralelnu povijest? Djeca su potpuno podijeljena još od vrtića.

Kako je ocjenjujete rad policije?

Rad policije ocjenjujen posve korektnim. Nemam osobnih poznastava s djelatnicima policije, ali njihov svakodnevni rad doista je korektan, Rad PU također je korektan, za razliku od ponašanja u slučaju ploča. Vidjeli ste što se dogodilo s g. Darkom Pajčićem.

O ploči s poginulim braniteljima koja je postavljena u zgradi suda u Vukovaru;

Ploča s imenima 49 poginulih i nestalih policajaca postavljena je u zgradi suda. Nalazi se u unutrašnjosti suda iza ulaznih vrata. Kada sam je htio snimiti spriječio me je policajac. Tražiti ću da se ista postavi ispred zgrade suda kako bi je svi mogli vidjeti. Predsjednik suda inače podržava tu incijativu.

Kakva je situacija u vukovarskoj okolici?

U okolnim selima s većinski srpskim stanovništvom prema mojim spoznajama ima još prilična količina oružja koje nije vraćeno. Osim toga u selu Lipovača ima nekoliko nadgrobnih spomenika s neprimjerenim sadržajem, kao i u Borovu selu, gdje je poznatiji slučaj sa spomenikom Šoškočaninu. Ljudima to nije svejedno.

Je li istina o Vukovaru dovoljno poznata?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Mora se znati istinu o Domovinskom ratu. Vukovar je bio Hirošima. Mora se znati tko je to učinio. Tko je napravio sve te stvari. Nije se radilo o građanskom ratu, nego o agresiji na Hrvatsku. Ja to stalno ponavljam, iako neke nevladine udruge tvrde drugačije.

Koliko je Srba sudjelovalo u obrani Vukovara?

U obrani Vukovara sudjelovao je značajan broj Srba i mi ih prihvaćamo kao i sve ostale branitelje. Predrag Mišić Srbin, moj susjed, razbio je ploču. I njemu zbog toga sude, kao i meni.

Izvor: Narod.hr
Photo: SOHV