HOS i “braća po oružju” neće skrštenih ruku gledati skrnavljenje ili kriminalizaciju simbola pod kojim su im suborci ginuli, a oni se borili, piše Marinko Jurasić u Večernjem listu.
Kako god bila riješena ploča HOS-a u Jasenovcu, taj će slučaj završiti na Ustavnom sudu, a onda i na Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP), ali dok to dođe do njih i oni to riješe, završit će mandat ove Vlade. Dakle, vladajući mogu sklepati i rješenje koje nije u skladu s Ustavom i europskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ali, ono što ih treba zabrinjavati, to je reakcija branitelja, “braće po oružju” pripadnika HOS-a, koji sasvim sigurno neće skrštenih ruku promatrati bilo kakvo skrnavljenje ili kriminalizaciju njihove ratne simbolike i stijega pod kojim su im suborci ginuli, a oni se borili u Domovinskom ratu.
Rješenje za ploču u Jasenovcu mora i o tomu voditi računa jer bi isključivost mogla izazvati oluju u mnogim glavama. Osobito bi i pravno problematično bilo rješenje “lex HOS”. Moguće je zamaskirati ga u “lex Jasenovac” ali i to bi isprovociralo pitanja zašto onda nismo donijeli zakon u kojem bi i Vukovar proglasili mjestom pijeteta. Dakako, zabrana pozdrava iz grba HOS-a obnovila bi zahtjeve za zabranom komunističkih simbola. I ESLJP i Venecijanska komisija Vijeća Europe za zabranu i kriminalizaciju spornih simbola traže tri uvjeta, precizno zakonsko rješenje, legitiman cilj zabrane i dokaz njene nužnosti u demokratskom društvu.
Ploča u Jasenovcu nije postavljena iz fašističkih pobuda, a i ispoljavanja takvih ideja u nas ima manje nego u zemljama koje su nam po mnogo čemu uzori. Dokaz tomu je i to što im hrvatski birači nisu dali parlamentarni legitimitet, za razliku od birača brojnih europskih zemalja. To što je ustaški režim s pozdravom “Za dom spremni” potpisivao i provodio rasističke zakone radi eliminacije Srba, Roma, Židova… svatko razuman smješta u mračnu stranu civilizacije. I naš pravni sustav o tomu već ima konačna rješenja u dvije odluke Ustavnog suda u slučajevima Josipa Miljka i Josipa Šimunića.
U tom kontekstu sporni je pozdrav zabranjen i kažnjiv, ali nemamo presedan i za slučaj kad se koristi bez namjere veličanja ustaškog režima, kao u grbu HOS-a ili pjesmi Čavoglave. O tom pozdravu u kontekstu Domovinskog rata sudovi se tek trebaju očitovati. Na argument kako je riječ o identičnom pozdravu koji vrijeđa osjećaje žrtava ustaškog režima, protuargumenti se nalaze u presudi ESLJP-a u slučaju Attila Vajnai protiv Mađarske.
Naime, on je kao potpredsjednik Radničke stranke kažnjen jer je na političkom skupu na jakni imao istaknutu zabranjenu crvenu zvijezdu petokraku. Međutim, ESLJP je ocijenio tu zabranu neselektivnom i preširokom, jer je kažnjivo svako nošenje petokrake bez obzira na njezin višestruki značaj. Uz to što je simbol komunizma, ta je petokraka i simbol radničkog pokreta koji se borio za pravednije društvo pa ga imaju i neke političke stranke u EU. Mađarska vlada nije dokazala da je crvena petokraka kod Vajnaija imala funkciju propagande totalitarnog režima, pa je prekršena njegova sloboda izražavanja zaštićena člankom 10. europske Konvencije.
Uzeli su u obzir i da opasnost od restauracije komunističkog režima više nije stvarna i prisutna jer je proteklo tada 20 godina od pada komunizma i da je Mađarska stabilna demokracija. I HOS-ov simbol egzistira već 27 godina, te je prije 13 godina zakonski inkorporiran i u Oružane snage RH. Pripadnici tih postrojbi i njihove veteranske udruge ne veličaju ustaški režim već, štoviše, uvrijeđeno traže zaštitu od toga što ih neki političari i mediji povezuju s NDH jer su se oni borili za demokratsku Hrvatsku. ESLJP je u slučaju Vajnai utvrdio da Mađarska nije dokazala da je potreba za kažnjavanjem nošenja crvene petokrake nužna odnosno da za tu zabranu nema prijeke društvene potrebe.
I Hrvatska će morati dokazati kako je uklanjanje spomena na poginule branitelje HOS-a ili samo spornog natpisa na grbu nužno u demokratskom društvu. Najsnažniji argument za to jest da “Za dom spremni” vrijeđa žrtve čiji su krvnici u Jasenovcu koristili upravo taj pozdrav. Međutim, i ESLJP je bio svjestan da petokraka zbog masovnih komunističkih zločina može stvoriti nelagodu kod žrtava i njihovih obitelji.
“Ipak, sud smatra da takvi osjećaji, koliko god bili razumljivi, ne mogu sami odrediti granice slobode izražavanja”. Pri tome su uzeli u obzir sva uvjeravanja koja je Mađarska pravno, moralno i materijalno pružala žrtvama komunizma, pa se smatra da strahovi žrtava nisu racionalni. I ESLJP je u slučaju Vajnai jasno izrazio protivljenje pravnom sustavu koji bi ograničavao ljudska prava u cilju zadovoljenja diktata javnog osjećaja – stvarnog ili zamišljenog. Društvo mora ostati razumno u svojim prosudbama, obrazlaže ESLJP.
Stavovi ESLJP-a očito štite i HOS-ov “Za dom spremni”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
