Mateja Sabljak studentica je psihologije na Filozofskom fakultetu i volonterka Volonterskog centra SKAC. Svojim sudjelovanjem u raznim inicijativama i akcijama ukazuje na važnost djelovanja žena u društvu kojima posvećujemo tekstove u mjesecu ožujku.
Mateja dolazi iz baroknog grada, Varaždina, odrasla je uz roditelje, sestru i brata. Ističe kako voli biti s ljudima, družiti se i upoznavati nove ljude te kako ju to ispunjava.
U djetinjstvu je više razmišljala o studiju jednog od predmeta Prirodoslovnog fakulteta pa do medicine koja ju je dugo zaokupljala, no na početku srednje škole odlučila je da želi studirati psihologiju.
“Važnu ulogu u tome imalo je prethodno čitanje knjiga od njemačke psihologinje i psihoterapeutkinje za djecu i mlade, Christe Meves. Ostavila je dubok dojam na mene svojim znanjem, a posebno načinom na koji je pisala i pristupala ljudima u raznim poteškoćama. U srednjoj školi su mi ostale posebno zabilježene razne radionice koje je vodila psihologinja za nas koji smo bili zainteresirani za njihovu provedu u razredu”, pojasnila je Mateja istaknuvši kako je do fakultetskog obrazovanja, više nego sada, bila aktivna u svojoj župi sv. Josipa na razne načine.
Smatram da ako pojedinac radi na sebi, pozitivno utječe na druge ljude oko sebe i može mijenjati neke stvari u društvu na bolje
“Sada sam uz faks najviše usredotočena na volontiranje u osnovnoj školi preko Volonterskog centra SKAC. Pomažem jednom učeniku kod učenja kao i koordinatorica sam tog mjesta, drugim volonterima koji smo u školi. Mogu reći da je zanimljivo i korisno to iskustvo jer izbliza vidim te na drugačiji način (nego dok sam bila osnovnoškolka) kako se osoblje škole i djeca nose s raznim poteškoćama kao i načinima na koji se mogu rješavati problemi”, poručila je te dodala kako je jako zadovoljna sa suradnjom škole i Volonterskog centra SKAC.
“Osjećam se ispunjeno na taj način pomažući. Tako puno naučim, ne samo o drugima, nego i o sebi. Vidjela sam koje su moje dodatne ‘jake strane’, a na kojima bih trebala više proraditi u radu s tom populacijom. Za mene je to privlačan izazov”, naglasila je Mateja rekavši kako sudjeluje u programu duhovne formacije mladih- Effata. Prva je generacija programa i sada sam je trećoj, zadnjoj godini.
“Raduje me što sam upoznala puno dragih ljudi i koji su na neki način utjecali dalje na mene. A nesumnjivo je govoriti koliko je program pozitivno utjecao na mene gdje sam osvijestila neke stvari o kojima prije nisam obraćala puno pažnje te vidjela kako uvijek ima velikog prostora za daljnji rad na sebi. Smatram da ako pojedinac radi na sebi, pozitivno utječe na druge ljude oko sebe i može mijenjati neke stvari u društvu na bolje”, pojasnila je dodavši kako voli sudjelovati u raznim inicijativama i akcijama koje promiču dostojanstvo čovjeka.
Žene se ne trebaju natjecati s muškarcima u ‘izjednačavanju’ uloga u društvu jer se ženine i muškarčeve uloge međusobno nadopunjuju
“Željela bih reći da svaka žena na svijetu može na različite načine doprinijeti društvu već sam time što je žena. U prvom redu ženina srdačnost i toplina da ‘grije’ (prožimlje) ljude. A nakon toga dolazi doprinos koji se temelji na radu s talentima za društvo u kojem se nalazi. Divno je što žene i muškarci mogu na različite načine doprinijeti boljitku društva. Žene se ne trebaju natjecati s muškarcima u ‘izjednačavanju’ uloga u društvu jer se ženine i muškarčeve uloge međusobno nadopunjuju. Ženo, budi onakva kakva jesi jer si jedinstvena i neponovljiva. Otkrij snage i talente koje imaš te i na taj način upotpunjuj svijet u kojem živiš”, poručila je Mateja.
Svaka osoba u mom životu koja me potakne na razmišljanje pa i djelovanje za neko veće dobro za mene predstavlja uzor
Naglasila je kako joj je teško izdvojiti jednu ženu koja joj je uzor. Prije nekoliko mjeseci pročitala je biografiju žene koja je na ju ostavila duboki trag.
“To je Chiara Corbella Petrillo koja je znala da su njezina djeca rođena za Nebo te je na kraju dala svoj život za svoje dijete. Sva patnja i žrtva uz radosti koje je proživljavala, potiče me na preispitivanje nekih vrijednosti u mom životu i služi kao poticaj u nekim životnim situacijama. Navodeći sljedeće žene-uzore, primjećujem da sam okružena Terezijama jer volim i sv. Majku Tereziju, Malu i Veliku Tereziju (sv. Tereziju od Djeteta Isusa i sv.Tereziju od Isusa)”, rekla nam je Mateja te dodala:
“Svaka osoba u mom životu koja me potakne na razmišljanje pa i djelovanje za neko veće dobro za mene predstavlja uzor. Uzore imam i u obitelji i među prijateljicama”.
“Ženama bih još poručila da budu žene koje će promicati kulturu života kao i dostojanstvo svakog čovjeka od začeća do smrti. Svaki dan nam je dan da počinjemo iz nova i činimo sebe, a time i društvo boljim. Jedinstvena si i neponovljiva pa želim poručiti ono što je Mala Terezija rekla: ‘Shvatila sam da je sve stvoreno cvijeće lijepo, da raskoš ruže i bjelina ljiljana ne zasjenjuju miris male ljubičice ili očaravajuću jednostavnost tratinčice… Shvatila sam da kada bi sve maleno cvijeće htjelo postati ružama, priroda bi izgubila svoj proljetni plašt, polja ne bi više bila prekrivena malenim cvijećem'”, zaključila je Mateja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
