Nekoliko organizacija civilnog društva podržalo je pobačaj na Trgu sv. Marka, iskorištavajući situaciju Mirele Čavajde, trudnici koja je u 25. tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te ne može u Hrvatskoj izazvati prijevremeni porod uz prethodno usmrćivanje djeteta.
Tko se okupio?
Na okupljanju su se pojavili ekstremni ljevičari Vilim Matula (Možemo), Urša Raukar (Možemo), Ivana Kekin (Nova ljevica), Katarina Peović (Radnička fronta), Rada Borić (Nova ljevica), Lana Bobić, Krešo Beljak (HSS), Sabina Glasovac (SDP),
Mirela Ahmetović (SDP) i dr.
Zahtjevi
Zahtjeve su pročitale aktivistice Marinella Matejčić iz udruge PaRiter i Branka Mrzić Jagatić iz udruge Roda.
Među zahtjevima organizacija civilnog društva, koje su, rečeno je, ujedinjene u solidarnosti sa svim ženama “kojima sustav uskraćuje zdravstvenu skrb je hitno osiguravanje odgovarajućeg medicinskog postupka prekida trudnoće Mireli Čajavda u sklopu i o trošku zdravstvenog sustava RH te utvrditi odgovornost i sankcionirati odgovorne za propuste u pružanju pravodobne i odgovarajuće skrbi”.
Traže i “hitno donošenje smjernica i protokola za prekid trudnoće u skladu s preporukama i smjernicama WHO-a te objavu cjelovitih podataka o kapacitetima zdravstvenih usluga u RH u odnosu na pružanje zdravstvene skrbi u području reproduktivnog zdravlja, i to specifično usluge prekida trudnoće”.
Pojam feticida
Dr. Gordan Zlopaša, pročelnik Zavoda za perinatalnu medicinu KBC-a Zagreb, objasnio je za Dnevnik Nove TV, pojam feticida: “To je dijete koje može preživjeti ako se potakne porod sada. Pretpostavljam da kolege u Sloveniji, želeći biti sigurni da se to dijete neće roditi živo, će ga prije toga, na neki način, usmrtiti.
To bi bio pojam feticida. Feticid bi bio usmrćivanje nerođenog djeteta, prije nego što se rodi. Nešto slično eutanaziji. Sada dolazimo do kompleksnog etičkog pitanja: Smijemo li mi to učiniti ili ne smijemo. Nemam podataka da je u Hrvatskoj itko od liječnika, mojih kolega učinio feticid. To je nešto što je zakonom potpuno neregulirano”.
Tko je pokrenuo priču?
Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:
“Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…
Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?
U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.
Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!
Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama”, napisala je Paradžiković.
Dr. Markić: Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu i onom koje je iste dobi, ali rođeno?
Dr. Željka Markić, izvršna direktorica U ime obitelji osvrnula se na objavu Paražiković.
Dr. Markić na Facebooku je podijelila dvije fotografije, jedna prikazuje nerođeno dijete staro šest mjeseci u utrobi majke, druga nedonošče iste dobi rođeno u šestom mjesecu trudnoće.
“Ovo su fotografije nerođenog djeteta 6 mjeseci nakon začeća. I nedonoščeta iste dobi, rođenog sa 6 mjeseci. Danas je to djevojčica koja je na radost svojih roditelja. Razlika između to dvoje djece je da prvo još skriva mamina utroba, a drugo se može zagrliti, poljubiti, pogladiti.
Da se ovom drugom, rođenom, dijagnosticira tumor, svi bi se borili svim silama da mu spase život. Liječnici koji bi ustrajali u poštovanju njegovog života i brizi bili bi junaci. Svi bi se trudili da ga se zadrži na životu, uz nas, koliko god je duže moguće. Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu, iste dobi, možda s istom bolešću?
Zašto se diskriminira djecu iste dobi samo na temelju toga nalaze li se trenutačno u majčinoj utrobi ili u inkubatoru?”, pita se Markić.
