Da bi se došlo do mjesta na kojem su ubijena dva člana obitelji Zec, Marija i Aleksandra, mora se proći kroz zagrebačke Gračane. Mora se proći pored mnogih Ovčara u kojima je bilo zakopano oko 750 do sada pronađenih žrtava, koje su tamo 1945. godine pobili istomišljenici dijela današnje zagrebačke i hrvatske javnopolitičke intelektualne kreme.
“Žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela. Glave su bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke…” Zapisao je ovo sanitarni inspektor Miroslav Haramija, koji je tada po nalogu narodne vlasti druga Tita, službeno sanirao gračansku šumu podno Sljemena punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza.
Jugoslavenska, velikosrpska politika u Hrvatskoj manipulira tragedijom obitelji Zec
Ta narodna vlast natjerala je kasnije narod da zakopa sve te žrtve i da o tome šuti. I šutio je prestrašeni narod. O tragičnoj sudbini obitelji Zec hrvatska je javnost saznala odmah neposredno nakon ubojstva. O tome se nije šutjelo. Tijela su pronađena i dostojno pokopana. Jugoslavenska, velikosrpska politika u Hrvatskoj manipulira i danas svima nama.
Manipulira tragedijom obitelji Zec i svim drugim tragedijama, na isti način kako je to činila desetljećima, za svoje zločeste i zločinačke nakane. Lažima, podvalama i odvratnim licemjernim dvostrukim mjerilima skriva i opravdava svoje neizmjerne zločine. Od toga živi.
Ta politika i danas svoj zločin u gračanskim šumama opisuje kao da se dogodio “nakon bitke protiv fašističkih snaga” koja se vodila navodno baš tu na Gračanskoj cesti i kao da su u zločinu ubijeni ti predstavnici “fašističkih snaga” i “narodni neprijatelji”, što onda kao ne bi ni bila neka šteta. To je njihovo opravdanje zločina ili relativizacija zločina.
Zna se da su “osloboditelji” tamo dovodili u kolonama ljude iz centra Zagreba, ranjenike i osoblje iz bolnica, učenike i studente koje su poklali, izmasakrirali, žene prethodno silovali, metkom u potiljak dokrajčili, sve bez suda, pa ostavili svoj krvavi trag rasut po šumi.
Protivi se ta politika i danas komemoraciji tim žrtvama. Proglašavaju one koji su kosti iskopali revizionistima…
Nema u Hrvatskoj toliko ulica koliko je žrtava stoljetnog jugoslavenskog zločina
O okrutno ubijenom djetetu Aleksandri Zec izgovorili su više nego o 402 okrutno ubijena djeteta u Domovinskom ratu zajedno. Snimaju filmove, pišu knjige, žele spomen područje, žele naziv ulice po ubijenom djetetu…Silno brinu o toj jednoj žrtvi.
Nijednoj od onih “raskomadanih i unakaženih” žrtava iz Gračana preko čijih su stratišta zagrepčani desetljećima gazili i gaze danas, ne zna se ime ni prezime. O tim žrtvama se ne snima film niti se piše knjiga.
I nisu predsjednik države, ni predsjednik vlade, ni njegov koalicijski partner, ni većina političara, ni većina javnosti, u ovome nevini. Sudjeluju svi aktivno ili pasivno u zločinu.
Kada sam devedesetih godina svojim kolegama u Zagrebu rekao da je na područuju grada Zagreba 40 masovnih grobnica, smijali su se i pitali “na čemu sam”.
Za obitelj Zec su već tada znali, ali za te masovne grobnice vjerovatno ne znaju ni danas.
Koliko je žrtava još uvijek zakopano pedalj ispod zemlje pod Sljemenom samo Bog zna. A mi obični smrtnici znamo da nema u Hrvatskoj toliko ulica koliko je žrtava stoljetnog jugoslavenskog, velikosrpskog, komunističkog, četničkog zločina.
Ako postoji pakao na nebu, onda je odjeljenje za jugoslavenske zločince i njihove pomagače već davno tijesno. A pakao na zemlji sigurno postoji.
Jer pakleno je teško proći kroz Gračane na hodočašću žrtvama noseći samo dvije ruže.
* Miki Bratanić po profesiji je konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu sa stalnom adresom boravka u Splitu. Dugo godina radio je u jednoj od najvećih svjetskih informatičkih korporacija, što mu je omogućilo stjecanje poslovnog iskustva i vještina, te putovanja i upoznavanja ljudi. U privatnom životu intenzivno se kao član Društva hrvatskih književnika bavi pisanjem i objavljivanjem knjiga, te sudjelovanjem u raznim kulturnim događanjima. Aktivno djeluje i u javnom životu publicirajući članke i
kolumne.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
