Čitam izjavu Milorada Pupovca koju je dao za beogradski tisak od utorka i ne mogu vjerovati u ono što čitam. Milorad Pupovac ni manje ni više izjavljuje da u dogledno vrijeme ne treba očekivati unapređenje odnosa Srbije i Hrvatske te kako će novoizabrana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović raditi protiv Vlade u Zagrebu i kontrolirati proces pridruživanja Srbije Europskoj uniji.
Iz ovakve izjave moglo bi se, baš onako pojednostavljeno i iskrivljeno kako to Pupovac tumači hrvatsku stvarnost, zaključiti kako se to Milorad Pupovac zabrinuo da će, ni manje ni više nego hrvatska predsjednica praktički rušiti državni poredak u Hrvatskoj. Što bi to drugo značilo ‘raditi protiv Vlade u Zagrebu‘, u takvom pojednostavljenom svijetu, negoli rušiti demokratski poredak u Republici Hrvatskoj?
I još kada se k tome uzme u obzir da ovakva kvalifikacija dolazi upravo od Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj? Ne mogu si pomoći, a da mi pred oči ne dođu slike iz vremena koje sam jako dobro razumio i zapamtio još kao sedamnaestogodišnjak, kada sam kao maloljetni dragovoljac krenuo u obranu Hrvatske od onih koji su ‘radili protiv Vlade u Zagrebu‘.
Ti koji su to tada radili, nazivali su se različitim nazivima: pobunjeni srbi, četnici, JNA, Arkanovci, Mladićevci, Milicija SAO Krajine i sl. I zanimljivo, kao povod za organiziranu pobunu, terorizam i agresiju na Republiku Hrvatsku imali su u proglašenju samostalnosti i upravo u izboru prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Zanimljivo je, u tom pojednostavljenom svijetu u kojeg me (ne)svjesno gura Milorad Pupovac, da su upravo pobunjeni Srbi ‘radili protiv Vlade u Zagrebu‘. To i nije više pojednostavljeni svijet, već vrlo jednostavna i gorka činjenica.
No, možda je konačno vrijeme da se propitaju motivi zbog kojih se otvaraju ovakve svjetonazorske fronte i ‘ugroze’ temeljene na nacionalnoj osnovi. Priziva li to Milorad Pupovac asocijacije Hrvata (ali i Srba) na taj mučan period u kojem je taj isti hrvatski narod pokazao i dokazao ponekad i pretjeranu velikodušnost prema onima koji su ga pokušali gaziti, ubijati, silovati, rušiti im domove i devastirati Domovinu, abolicijama i ‘mirnom integracijom’?
Zanimljivo je i to, u tom nekakvom pojednostavljenom svijetu Pupovčeve igre asocijacijama, da su ti koji su ‘radili protiv Vlade u Zagrebu‘ raketirali Banske dvore pokušavajući ubiti prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, pa bi ovaj verbalni napad na novoizabranu predsjednicu mogao poprimiti vrlo neugodne interpretacije. Osobito ako se u obzir uzme izrazito pomirljiv i dijametralno suprotan pobjednički govor Kolinde Grabar Kitarović koja niti jednom riječju nije dala makar i naslutiti da bi se nacionalnim manjinama, a time i Srbima, počinila bilo kakva ugroza njihovih prava.
Ovakvo drsko verbalno ‘raketiranje’ Hrvatske predsjednice u srpskom tisku i to od osobe koju hrani i plaća mu račune isti taj hrvatski narod, na temelju privilegija koje je ostvario upravo kao pripadnik srpskog naroda, je u najmanju ruku neprimjereno. No, možda je ipak došlo vrijeme da se ‘isprave krive Drine’.
Možda je došlo vrijeme da se postave i otvore prava pitanja. Koga to zapravo štiti Milorad Pupovac? Svoje privilegije ili interese srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj? I kome to odgovara otvaranje svjetonazorskih i nacionalnih sukoba? Ako pogledamo činjenice, koliko uopće Srba izlazi na posebne izbore – legitimitet Milorada Pupovca topi se kao snijeg na suncu. Milorad Pupovac je dobio ukupno 14.541 glas na području cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice i ‘osvojio’ za SDSS 3 mjesta u Saboru. Od ukupno 183.992 pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj na izbore je izišlo njih 22.933, što je jedva 12,65 %. Što to govori? Da Srbe u Hrvatskoj zapravo ne zanimaju njihovi ‘srpski predstavnici u saboru’. Čak 88% Srba u Hrvatskoj bira svoje zastupnike zajedno sa Hrvatima na općim izborima u 10 izbornih jedinica.
Ako pogledamo kakva su prava ostvarili Srbi u Hrvatskoj, od obnove kuća ili primjerice u financiranju programa u kulturi, vidjet ćemo da su Srbi u Hrvatskoj sve samo ne ‘ugroženi’. Ugroženi jesu u onoj mjeri kao i Hrvati i ostali pripadnici nacionalnih manjina – egzistencija im je nesigurna zbog katastrofalne gospodarske politike ove Vlade. No, Milorad Pupovac je ‘zabrinut’. Čime to?
Pa nije li upravo HDZ omogućio Ustavnim promjenama ovakav nevjerojatan status Miloradu Pupovcu u Hrvatskoj, nauštrb Hrvata u dijaspori kojima je umanjio ta ista prava?
Nisu li ovakvi manevri koje izvodi Milorad Pupovac tek opasna igra raspirivanja vatre, kako bi se ‘fabricirao problem’, a kako bi se pronašao barem nekakav razlog političkog opstanka Milorada Pupovca? Jer, što će Srbima uopće Milorad Pupovac i SDSS?
Nije li zapravo vrijeme da Hrvatska prestane financirati ‘profesionalne Srbe’ koji će na ovakav način hrvatski narod i njihove legitimno i demokratski izabrane predstavnike naprosto ponižavati? Uostalom, Ivo etnobiznismenom ga je nazvao, nitko drugi do Ivo Josipović.
Nije li vrijeme da se kao i svaki drugi građanin ove države Pupovac kandidira na općim izborima, u kojoj god hoće izbornoj jedinici i provjeri koliko će mu birača dati glas i hoće li prijeći 5%. Naravno, time bi se kompletirala i potvrdila (ili opovrgnula) teza da bi Milorad Pupovac teško ikada ušao u Hrvatski sabor sa SDSS-om, osobito kada bi se dogodile ustavne promjene izbornog zakona i primoralo se sve stranke, a time i SDSS, da iziđe samostalno pred birače.
Možda je vrijeme da se konačno Pupovac i njemu slični integriraju u Hrvatsku, da sa svojih pamfleta koje je dijelio u Lisinskom makne srpsku zastavu – jer živi u Hrvatskoj i zastupnik je hrvatskog, a ne srpskog parlamenta.
Nije li Hrvatski narod taj koji plaća porezom njegovu plaću i privilegije?
Nije li vrijeme da se prestanu financirati iz proračuna Republike Hrvatske srpska glasila u Hrvatskoj, poput Samostalnog srpskog tjednika “Novosti”, koja promiču mržnju prema Hrvatskoj, ismijavaju Domovinski rat i vrijeđaju najdublje osjećaje i rane Hrvatskog naroda? Nije li vrijeme da Pupovac bude prvi među Srbima u Hrvatskoj koji će takva glasila, a ne Hrvatski narod i Hrvatsku koja mu plaća ugodan i privilegiran život na uštrb svih nas poreznih obveznika, nazvati i prozvati onima koji ‘šire mržnju prema srpskom narodu’.
Nije li vrijeme da upravo u cilju razvijanja međusobnih odnosa, izlječenja rana i pravednosti Pupovac prvi pokrene inicijativu da se svi srpski počinitelji zločina i silovanja, ubijanja i zlostavljanja kazne i da se takvima zauvijek zakonom zabrani sudjelovanje u obnašanju vlasti u Hrvatskoj na bilo kojim pozicijama – u politici i državnim tvrtkama i institucijama.
Nije li vrijeme da Srbi u Hrvatskoj postanu politički Hrvati, da pohađaju obrazovne programe kao i druga djeca u Hrvatskoj, a u području kulture da imaju potpunu slobodu njegovati svoju tradiciju i običaje.
Možda bi tada konačno i prestalo huškanje, zveckanje i otvaranje ovakvih tema kojih se kao po pravilu Milorad Pupovac sjeti u vrijeme kada vladi Zorana Milanovića ne ide na niti jednom području djelovanja, pa se igraju provjereni ‘jokeri’ otvaranja svjetonazorskih sukoba i navodnih nacionalnih tenzija, a sve u cilju panične homogenizacije biračkog tijela. Možda bi tada Milorad Pupovac radije kritizirao rad takve nesposobne vlade zbog koje je i Srbi u Hrvatskoj lošije žive, negoli da igra rolu braniča svojih privilegija nauštrb dobrobiti svih građana Hrvatske. Možda bi tada i Srbi progovorili o tome kako i oni žive loše baš kao i Hrvati, da nisu ugroženi od nekakvih ‘ustaških zmija’ već od nesposobnosti postojeće ‘Vlade u Zagrebu‘.
Možda bi, na kraju, tada i Milorad Pupovac shvatio da ljudi u Hrvatskoj konačno žele ‘Vladu koja će raditi za narod‘, a ne političare i Vladu koja preko ovakvih ‘suigrača’ brine o narodu koji navodno ‘radi protiv Vlade u Zagrebu‘, time što izabire političare koji nisu po volji Milorada Pupovca i Srpskog nacionalnog vijeća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
