Vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan u zajedništvu s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata o. Jakovom Mamićem predvodio je sveto misno slavlje u kapeli Vojnog ordinarijata na drugu godišnjicu smrti mons. Josipa Šantića, prvoga generalnoga vikara Vojnog ordinarijata u RH, koji je preminuo 8. srpnja 2014. godine.
U uvodu misnog slavlja, na kojem su se okupili djelatnici Vojnog ordinarijata, msgr. Bogdan posvijestio je trajni nauk Crkve o zagovornoj molitvi. Kazavši kako Crkva kao živo Tijelo Kristovo egzistira u svoje tri dimenzije: „putujuća“ Crkva – to je Crkva, ovdje na zemlji, „čistilišna“ Crkva ili oni pojedinci koji su umrli ali još nisu dosegli puninu zajedništva s Bogom, nego su na putu ka tom zajedništvu te je njima zagovorna molitva i namijenjena, i na kraju „proslavljena“ Crkva, koja je dosegla puninu zajedništva s Bogom, naglasio je da „putujuća“ Crkva oduvijek moli za umrle, jer je svjesna da molitva upravljena Bogu nikada ne propada – u slučaju da nema potrebe za nekoga moliti jer je već u potpunom zajedništvu s Bogom, Bog molitvu preusmjerava za spas onoga za koga nitko ne moli.
Josip Šantić rođen je u Postirama na Braču 25. ožujka 1946. godine kao deveto od desetero djece obitelji Šantić. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1970. godine u Komiži na otoku Visu. Godine 1977. imenovan je rektorom Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu i na tom mjestu ostao pet godina. Nakon toga imenovan je generalnim vikarom Hvarske biskupije i katedralnim župnikom. Kao svećenik i dragovoljac bez oružja sudjelovao je u Domovinskom ratu na bojišnicama Velebita, Novigrada Zadarskog i na rtu Pelegrinu.
Kad se 1997. godine osnovala Vojna biskupija, biskup Juraj Jezerinac pozvao ga je u Zagreb i imenovao generalnim vikarom. Tu službu je obnašao više od trinaest godina, od 1997. do 2010. godine. Geslo njegovog djelovanja na toj službi bilo je “Približiti Isusa Krista hrvatskom vojniku, hrvatskom časniku i hrvatskom policajcu”. Preminuo je u 69. godini života i 45. godini svećeništva, nakon duge i teške bolesti.
