Kamo ide Europa? Kamo Hrvatska? U kojem se smjeru kreće svijet? Prema kraju. Ili doslovno, ili figurativno. Trećeg izbora nema. Period pred nama dat će nam odgovor na sva ova pitanja.
Kako kažu ljudi, tko preživi – pričat će. Nadam se da će takvih biti.
Zapravo, utvaram si nadu da ipak sudbina svih nas ne ovisi o nekim frustriranim pojedincima koje su još u djetinjstvu umjesto plišanih igračaka veselili snovi o nuklearnom oružju.
No, treba biti posve realan i znati čitati znakove trenutka, života i svijeta. Točka u kojoj se nalazimo, prijelomna je.
Svijet kakav poznajemo nesumnjivo se bliži svome kraju. Hoće li buknuti novi svjetski rat, ili ćemo se tek “resetirati” i vratiti “na tvorničke postavke”, pokazat će budućnost. I to ne daleka.
Europa i njezine prekretnice
Stari kontinent Europa kroz svoju se povijest više puta nalazio na prekretnici. Sada smo možda na najvećoj.
Koliko god tko govorio da je oduvijek bilo ovoga i onoga, nije tako.
Da, tijekom povijesti izmjenjivali su se sustavi koji su trajali neko vrijeme. Pa zatim propadali. No, borba za opstankom ukorijenjena je u čovjeku oduvijek. Kroz brojna stoljeća do danas, Europa pripada kršćanskom civilizacijskom krugu. Hoće li kao takva o(p)stati i dalje?
Kao da je bilo jučer, pamtim rušenje Berlinskog zida ’89. Kao dijete, nisam shvaćala pravo značenje tog čina. Danas znam da pad tog zida nije označio samo pad socijalizma već i otvaranje prozora demokratskim procesima.
No, (kratkim!) vremenom je demokracija (kažu, ‘vladavina naroda’) nekima postala sinonim za anarhiju. Anarhiju u kojoj mogu govoriti i činiti što žele, bez ikakvih posljedica.
Doduše, ne svi.
Ni zabavno, ni smiješno
U Hrvatskoj danas vlada profinjena cenzura. O njoj se, međutim, ne govori glasno. O njoj se šapuće u četiri zida. Baš onako kako smo navikli razgovarati u vremenu komunizma. Ispod glasa. Onako kako se pričalo dok se Tita i slične njemu moralo doživljavati bogovima.
Nažalost, čini se kao da uopće ne živimo u demokraciji premda ju je hrabra mladost u Domovinskom ratu izborila krvlju. Atmosfera današnjeg vremena je samo druga dimenzija komunizma. Koji je jednako živ kao onaj za kojega smo naivno mislili da je pokopan.
Europa se, barem deklarativno, obračunala s totalitarističkim režimima. Gdje smo mi u toj priči? Nije baš jasno. Mnogima.
Na fotelje u Europskom parlamentu, za mjesečni iznos od ‘sitne’ 24 tisuća eura, jurišaju i oni koji se još uvijek diče zvijezdom petokrakom i Jugoslavijom. I ne samo da se diče. Oni ruku pod ruku paradiraju s onima koji mašu jugoslavenskom zastavom, uz one šarene, kojih će uskoro biti više nego državnih. Nije ni zabavno, ni smiješno.
Tragedija je u tome da bi takvi u naše ime mogli donositi zakone koji će krojiti živote svih nas.
Pokušajte na to nešto reći, napisati…Čak i ako pogledate na to onako da se iz pogleda da subjektivno naslutiti i(li) protumačiti kakav animozitet, gotovi ste. Ljepljiva traka cenzure ide na vaša usta, vaše prste i tipkovnice. Politički ste nekorektni. A to se danas ne prašta. Otkazani ste.
>Mostarkić Gobbo: Smrt Jugoslavije 2024.
Biramo između očuvanja i zatiranja vrijednosti
Iako su jedni glasni, a drugi nečujni, ovih dana političari vode kampanje za europske izbore. Oni bi trebali zorno pokazati od čega je strukturirano današnje europsko društvo. I gdje je u svemu tome Hrvatska.
Hrvatska realnost je balavurdija koja zaziva totalitarizam. Koja odlazi na manifestacije i zabavlja se uz komunističke pjesme. Pali hrvatske zastave. Prosvjeduje protiv prava na život i javnu molitvu. Živi živote u paradoksu divljenja uspomenama na radne akcije, a u realnosti nema ni dana radnog staža, jer od kraja školovanja parazitira na proračunu kroz udruge i inicijative.
Što i koga imamo za ponuditi Europi?
Načelno, trudimo se kaskati za ovima ili onima kroz europske institucije zaboravljajući na vlastite vrijednosti. I birat ćemo između njihova očuvanja i zatiranja.
Hoće li nas vječno pratiti fraza “Mogli smo…”, ili ćemo uistinu pokazati što je moguće realizirati?
Predziđe kršćanstva
Što će učiniti Hrvatska? Kako obraniti predziđe kršćanstva od najezde beskrupuloznih i samodopadnih pojedinaca i skupina koji provode vlastite interese suprotne dobru? Mnogo toga je stavljeno na kocku. Tradicija koju poznajemo oduvijek. Temelji na kojima je jedino moguće graditi obitelj, krug, širu zajednicu.
Znamo li još uvijek tko čini obitelj? U kakvim je zajednicama moguć opstanak civilizacije?
Kome ćemo dopustiti da bira umjesto nas? Da govori i raspravlja umjesto nas? Da odlučuje u naše ime?
Ako nam budu krojili zakone oni koji su protiv života, protiv suštinskih vrijednosti, koliko ćemo dugo opstati s glavom iznad vode?
Odolijevanje kulturi smrti
Resetiranje društva i odolijevanje kulturi smrti jedini je mogući izbor za o(p)stanak tu gdje jesmo.
Vrlo dobro znamo koje su vrijednosti prave. Vrlo dobro znamo što je istina. I kamo trebamo ići. Potreban nam je glas racionalnih, kulturnih, ispravnih ljudi. Ljudi koji razumiju što je naš identitet.
Vjerujem da ima onih koji nas mogu povesti smjerom suprotnim od kulture smrti. Zadnji je trenutak da budu glasniji. Uši i oči su nam otvorene.
“U posljednjim danima nastat će teška vremena. (…) Ali ti ostani vjeran onome čemu si poučen.” (2 Tim 3:1,14)
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
