Ni 14 mjeseci nakon što se po hrvatskim gradovima prve subote u mjesecu organizira molitva krunice na gradskim trgovima, reakcije ne jenjavaju. Molitvu krunice po trgovima uključenih gradova organiziraju molitelji okupljeni u pokret koji je nastao, kako njegovi članovi sami ističu, zbog „muškaraca koji su neodgovorni, koji su izgubljeni, koji su neduhovni“.
I taman kad zbog citiranoga čovjek zamisli nekakve nabrijane feministice koje bi sve to potpisale na dnevnoj bazi, eto njih, uz svoje šarene prijatelje, u prvim redovima prosvjeda da bi bile protiv toga.
>Lice i naličje Hrvatske na Trgu bana Jelačića u Zagrebu: krunica i psovke
Prosvjedi protiv molitelja sve glasniji
No, reakcije na javno izražavanje vjere nisu tihe. Dapače! One su sve glasnije, sve bučnije, i to u tolikoj mjeri da već profesionalni udaraljkaši diljem Hrvatske mogu naćuliti uši u potrazi za nekim novim kolegama (ili konkurencijom?) čiji se talenti kriju u žestokim udarcima po bubnjevima.
No, nemaju prosvjednici osjećaja za dinamiku i finese; ne bubnjaju oni da bi proizveli ritam, nego da bi udaranjem utažili vlastiti bijes usmjeren prema nepoznatom, neistraženom, neshvaćenom. Ili, ako molitelji okupljeni na trgu mole zbog „muškaraca koji su neodgovorni, koji su izgubljeni, koji su neduhovni“, čini se da su prosvjednici uvjerenja da su muškarci u Hrvatskoj odgovorna, posložena i duhovna bića.
Profil prosvjednika, ako stavimo sa strane njihovu nekulturu, tantrumski neobuzdani bijes, nemoć iz koje proizlazi jedino bujica uvreda i psovki te ometanje molitelja, mogao bi se gotovo tragikomično svesti u – nerazumijevanje. Ono što je još genijalnije, to je da se prosvjednici protiv javne molitve krunice svrstavaju u takozvane (ili, bolje reći – samoprozvane) progresivce.
E, sad, da vide skupinu ljudi neke druge vjeroispovijesti, mimo katoličke, zasigurno ne bi reagirali na nju. Stoga prve subote u mjesecu zaista postaju naporni ne svojim prosvjedima, nego uvjeravanjem ljudi da su progresivni.
>Brojni molitelji krunice i ove subote na trgovima; ljevičarski aktivisti i ovog puta pokušali omesti molitvu
(Ne)prihvaćanje različitosti
Kako je, dakle, moguće da skupina koja inače, k’o fol, širi „samo ljubav“ u slučaju molitve krunice postaje kontradiktorna grupa iz koje progovara čista mržnja?
Kako je moguće da netko tko se, k’o fol, na dnevnoj razini bori „za ljudska prava i prihvaćanje različitosti“, u slučaju molitve krunice obrušava na prava molitelja i ne prihvaća tuđu vjeroispovijest?
Kako je moguće da se molitelje poziva na iskazivanje vjere isključivo u crkvama ili „svoja četiri zida“, kada se upravo ti isti koji ih tamo upućuju diče svojim izlaskom iz četiri zida, a njihovu radost paradiranja građani plaćaju svojim novcem?
Koje to ekskluzivno „pravo nad pravima“ imaju prosvjednici koji određuju tko u ovoj državi što smije i na kojim mjestima?
Tko su danas fašisti?
Ono što je posebno zanimljivo među prosvjednicima na trgovima, to je razmetanje pojmovima koji se, evidentno, ne poznaju dovoljno. Jedan od njih je fašizam koji je postao omiljena riječ svima koji su povezani na internet.
Sve nešto vrvi od fašizma i srodnih mu pojmova, svi sjede za ekranima i čekaju kad će netko napisati krivi zarez da ga prozovu fašistom. Iako bi upravo ti isti, koji čekaju iz zasjede, prvi primijenili fašističke metode nad svojim neistomišljenicima.
Ako ne razmišljaš kao današnji kvaziprogresivac u Hrvatskoj, crno ti se piše. Dokaz tome je i jedan rubno duhovit transparent koji se našao među inima na subotnjoj molitvi na glavnom zagrebačkom trgu, a na njemu je pisala riječ „klerofašisti”. Ona je ne samo često spominjana, već kod ljevičarskih progresivaca i vrlo popularna. Dapače, poželjna.
Kad čovjek bolje razmisli, onda vrlo brzo zaključi da prosvjednici sami sebe drže u golemom neznanju. Dođe mu skoro da se nad njima skoro i sažali, ali onda se u blizini molitelja nađe nekoliko osoba s tako niskom razine kulture i ophođenja da ga odmah prene iz tog razmišljanja.
„Klerofašisti“ VS „progresivni“ neofašisti
Pa, kad smo već kod fašizma, kojeg se mnogi tako olako laćaju, više nema nimalo sumnje da se u Hrvatskoj stvorio jedan vrlo zanimljivi novi neofašistički pokret koji, gle čuda, na sva zvona tvrdi da širi samo ljubav i bori se za sva ljudska prava. Zapravo je istina da se bore isključivo za svoja prava, a tuđa ne samo prava već i mišljenja bi zabranili, uništili i zatrli. Iako kažu ti duhoviti ljudi da su protiv svih zabrana.
Ta izrazito proturječna skupinica (jer nije tu, realno, riječ o nekom velikom broju ljudi, nego uvijek jednim te istim pojedincima kojima manjka javnog i medijskog prostora, pa im je i prosvjed protiv molitelja dobra besplatna reklama) mnogima se može na prvi pogled učiniti simpatična i doista napredna.
No, onaj tko se zaista bori za prava svih ljudi, taj ne pljuje po nečemu uzvišenome kao što je molitva, ma od koga ona dolazila.
Molitva sama po sebi, bez obzira na porijeklo vjere ili religije molitelja, uvijek je čin pomirenja, s Bogom i sa samim sobom. Ta, tko je taj koji je u Hrvatskoj u 2024. godini protiv pomirenja? Novi neofašisti, ne brinite! Sigurna sam da molitelji mole i za vas.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
