Od prvog slušanja pjesme Rim Tim Tagi Dim, jedno je bilo jasno. Ovo je posebno, dobro, ovaj ‘mali’ je moćan. Je li moguće da konačno imamo ‘cijeli paket’ koji šaljemo na Eurosong? Sjajnu pjesmu? Izvrstan vizualni nastup? Karizmatičnog i talentiranog pjevača? Snažnu tematiku? I sve to u jednoj izvedbi?! Da. Apsolutno da. I bi tako.
I bi predstavnik Marko Purišić, umjetničkim imenom Baby Lasagna. Mladić koji je u nekoliko tjedana bizarne, teške i nepredvidive političke i sveopće hrvatske stvarnosti na stolove izvukao heklane tabletiće. Ili čentrine, kako se kaže u njegovoj rodnoj Istri. A ona će ga, u gradu Umagu, upravo danas dočekati onako kako se dočekuju pobjednici. Iskreno, emotivno i s radošću. Jer sve je to pobudio u nama.
A umalo smo na Dori ostali lišeni mogućnosti da nas netko i nešto podsjeti na ujedinjenost oko glazbe i poruke koju je ovaj mladi čovjek odaslao čitavoj Europi i svijetu. Bez straha da pokaže prave vrijednosti i istinu.
Kada je Eurosong otišao ‘k vragu’ – doslovno?
Već sam u nekoliko tekstova spominjala Eurosong. Od nezaboravnih pjesama koje su o(p)stale među publikom desetljećima, pa sve do suptilnih i direktnih političkih poruka koje su se slale s pozornice ove, odavno ne samo glazbene manifestacije.
Odrastajući u osamdesetima, još od predškolske dobi s mamom sam pratila San Remo i Eurosong. Divila se nevjerojatnim vokalima, dirljivim melodijama koje su dopirale do srca bez obzira na jezik kojim su opjevane. Da, to glazba čini. To čini pjesma.
I onda je, ne znam kada i kako, ali u paketu s osluškivanjem ljudskog vrijednosnog sustava, sve krenulo nizbrdo. Da ne kažem ‘k vragu’. Barem je tamo otišlo što se tiče Irske i njihove ovogodišnje predstavnice na Euroviziji. Ponavljam, predstavnice.
Da, pročitah negdje da se deklarira kao ‘nebinarna’ osoba. No, niti sam pod utjecajem alkohola ni pomućenog razuma. Valjda su to dovoljni argumenti da jednu osobu ne oslovljavam u množini.
Gotovo je nevjerojatno da je hrvatski stručni žiri predstavnicu Irske nagradio s čak osam bodova. No, jesu li racionalnim ljudima, iole upućenim u povijesni profil europskog kršćanskog identiteta i Hrvatske i Irske, potrebni komentari na tu činjenicu? Retoričko pitanje.
>Osvrt: Prva večer Eurosonga, uz sotonizam i golotinju, ‘p(r)obudila ljevičare
LGBTIQ+ agresija
Nije tajna da LGBTIQXYZ ekipa svojata sve i svašta, pa tako i Izbor za pjesmu Eurovizije. No, ako ste mislili da ova ‘parada kiča’ služi samo za zabavu, grdno se varate.
Podcjenjivanje snage i dometa različitih javnih prostora, manifestacija, pa i Eurosonga, opasno je za prosječnog čovjeka. Eurosong je, agresivnije no inače, u posljednjih desetak godina postao snažna platforma za širenje rodne ideologije.
Eurovizija je postala glasni, jasni i iznimno brzi način da bi se među sve mlađom populacijom gurao woke narativ, svjetonazor i ideje koje biološke i psihološke postavke dovode pod upitnik.
I dok smo osamdesetih kao djeca nevino sjedili pred ekranima za vrijeme Eurosonga, danas to našoj djeci ne da ne možemo, nego ne smijemo priuštiti.
No, cilj je postignut. Ne priča se o glazbi, već se lamentira o muškarcu u ružičastoj suknjici. ON, iako bi htio biti ONI, dobio je svojih “pet minuta slave”. Moderniziranu cirkusku točku doveo je do savršenstva apsurda poručivši svima gdje se Europa u ovom trenutku nalazi.
Dva lica istog kontinenta
Slika na ekranima trenutak prije proglašenja pobjednika sve je govorila. S jedne strane hrvatski, s druge švicarski predstavnik, lice su i naličje jedne te iste, licemjerne Europe. Jedne koja se kroz povijest, umjetnost i svjetonazore diči svojim kršćanskim identitetom i nasljeđem i druge koja je kroz, naizgled bezazlenu, ružičastu suknjicu pljunula u lice ovoj prvoj. A prva ni slinu obrisati ne smije. Još je, po mogućnosti, mora polizati i pohvaliti joj okus. Ta, sve ostalo bilo bi diskriminacija i “narušavanje ljudskih prava”.
Poruka Europi i svijetu poslana s Eurosonga ugnjetavanje je svega dobrog, poznatog i prihvaćenog kroz žrtveni performans LGBT manjine i njezinih velikih, stvarnih pozadinskih političkih igrača. Tako manjina poput larpurlartista sudjeluje na Eurosongu s namjerom promocije doslovnog i metaforičnog sakaćenja naše djece, naših obitelji, naše budućnosti.
>Baby Lasagna osvojio publiku i završio na drugom mjestu Eurosonga
Hvala ti, Marko!
Baby Lasagna, što je i potvrdio, u konačnici je znao da neće osvojiti prvo mjesto.
Ipak je to mladić svjestan trenutka, svog dosadašnjeg i sadašnjeg života. Mladić koji zna što u životu želi. I što ne želi. A što je najvažnije, zna tko je i što je. I ponosan je na svoje korijene, svoj mali komadić svijeta koji je dotaknuo ostatak onog preostalog, velikog.
No, nije Marko Purišić tek jedan u nizu izvođača koje smo poslali na Eurosong. Baš kao što ni Rim Tim Tagi Dim nije pjesmuljak koji će se zaboraviti kad prođe ljetna sezona.
Marko je postao simbol jedne zdrave, možda uskoro zaboravljene mladosti. Mladosti koja njeguje i čuva tradiciju. Koja se ne libi reći da živi u vjeri. Koja se s glazbom istinski prožima dok je stvara bez računice.
Njegova autentičnost dotaknula je publiku iz svih zemalja. On je pobjednik publike. Jer, kako je i sam rekao, publika će dolaziti na njegove koncerte, a ne žiri. I zato, hvala ti, Marko!
Budućnost Eurosonga?
Od prvog slušanja pjesme Rim Tim Tagi Dim na Dori, preko Eurosonga do ovog trenutka, jedna misao mi je konstanta: prvi dojam me (opet) nije prevario. Taj ‘mali’ je poseban. I znam da će ga Istra zagrliti na današnjem dočeku.
Pjesma koja opisuje putovanje života s kojeg nema povratka i “There’s no going back…” ipak budi ogromnu nadu. Nadu da kao društvo još nismo potonuli. Da u nekoj sobi u Hrvatskoj još uvijek sjedi i sklada neki Marko s pravim životnim vrijednostima.
A budućnost Eurosonga ovisit će, uvjerena sam, i o skorim izborima za EU parlament. U kojem smjeru će(mo) ići, ostaje za vidjeti.
Bradati Austrijanac u haljini 2014. i ovogodišnja ekipa Irske, UK-a i ostalih ‘progresivnih’ predstavnika mogli bi u budućnosti postati benigna uspomena.
Na pozornici još, recimo, nije bio čopor (ljudskih) pasa. Možda budu lajali u tonalitetu. Možda će netko morati pretrpjeti i kakav ugriz. No, azil sigurno nećete smjeti zvati. Ili…?
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
