Mr. sc. Branko Parać: Što nam donose izmjene poreznog zakona?

Hrvatski sabor je u četvrtak raspravljao o prijedlogu izmjena Općeg poreznog zakona. O Izmjenama smo razgovarali s poreznim stručnjakom mr. sc. Brankom Paraćem, ovlaštenim revizorom i višim predavačem na Veleučilištu Baltazar.

Donosimo njegov stručni komentar u kojem možete saznati koji su novi mehanizmi, kako bi trebali funkcionirati i što možemo očekivati od ovih izmjena u sustavu.

Predloženim izmjenama proširuje se i precizira definicija porezne tajne, u koju se uključuju podaci koji se razmjenjuju, ne samo temeljem ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, nego i putem drugih međunarodnih ugovora i razmjena. O čemu se točno radi?

Porezna tajna je tradicionalna civilizacijska „tekovina“, koja je otežavala nadzor financijskih tokova, kako između gospodarskih subjekata, tako i fizičkih osoba, te omogućavala poreznu evaziju. Predmetnim izmjenama Općeg poreznog zakona (OPZ-a), Republika Hrvatske nastoji slijediti globalne procese, kojima se želi umanjiti mogućnost izbjegavanja poreza. Proces razmjene podataka o prihodima poreznih obveznika između država kontinuirano se unapređuje i obuhvaća i dosad nedostupne informacije. Ovih dana smo svjedoci afere u švicarskoj podružnici HSBC-a, velike engleske banke, koja je velikim klijentima pomogla u „pranju novca“.  OPZ je usvojen 2008. godine, a počeo se primjenjivati od početka 2009. godine, od kada je mijenjan četiri puta. Predmetnim izmjenama Zakona, koje se odnose na poreznu tajnu, udovoljava se zahtjevima za dodatnim informacijama koje bi zahtijevale druge države članice EU, od početka 2015. godine, a od rujna vezano za sporazum o provedbi FACTA-e (ForeignAccountTaxComplianceAct), između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Dakle, riječ je o globalnom procesu kojim države razmjenom porezno relevantnih podataka, odnosno smanjivanjem opsega porezne tajne, žele smanjiti poreznu evaziju i „bijeg u porezne oaze“. Proces je intenziviran nakon što je uočeno da su brojni ilegalni računi u državama koje su tradicionalno i agresivno branili institut porezne tajne, osim za poreznu evaziju, korišteni i za financiranje svjetskog terorizma. Podsjećam da je Hrvatska još 1997. godine donijela i primjenjuje Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji je svojim odredbama također reducirao bankarsku i poreznu tajnu. Za očekivati je nastavak transparentnosti o financijskim transakcijama između država, što će svakako smanjiti poreznu evaziju i ilegalne novčane tokove usmjeriti u legalne, što svakako valja pozdraviti. Valja podsjetiti da porezno tijelo i nadalje, kao poreznu tajnu, treba tretirate sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku.

Novina je i pravo poreznih obveznika na ispravak porezne prijave. Možete li nam pojasniti ovaj proces?

Predmetnim izmjenama predviđen je institut ispravka porezne prijave, kao pravo poreznog obveznika, što je značajna novina u našem poreznom sustavu. Naime, porezni obveznik bi, na poziv poreznog tijela, u određenom roku mogao ispraviti svoju poreznu prijavu, a u svrhu dobrovoljnog ispunjenja porezne obveze.

Ako bi se porezni obveznik oglušio na takav poziv poreznog tijela, pokrenuo bi se porezni nadzor, kakav porezni obveznici dobro poznaju. Ispravak porezne prijave mogao bi se provesti i zbog izravne primjene propisa Europske unije. Naprimjer, ispravak podataka u VIES bazi podataka moguć je, prema Uredbi vijeća 904/2010, u roku od pet godina. Podrobniji uvjeti, način i rokovi za ispravak porezne prijave uredit će se pravilnikom kojega donosi ministar financija.

Predviđena je i mogućnost sklapanja upravnog ugovora između poreznog tijela i obveznika.

Mogućnost sklapanje upravnog ugovora i nagodbe između poreznog tijela i poreznog obveznika novi je institut u normativnom uređenju našeg poreznog sustava, kojim se polazi od načela dobrovoljnosti, što svakako valja pozdraviti. Time se ostvaruje i intencija europske javne uprave, kojom se ostvaruje veća uloga građanina (poreznog obveznika).

Izmjenama Zakona predviđa se mogućnost da porezni obveznik i porezno tijelo sklope upravni ugovor kojim će urediti podmirenje dospjele porezne obveze, u cijelosti ili djelomično, u roku od najdulje 24 mjeseca. Upravni ugovor bi imao obilježja izvršnog rješenja koje se donosi u poreznom postupku.

Predmetni ugovor se ne bi mogao sklopiti u suprotnosti s odredbama prinudnih propisa, s dužnikom čiji je račun blokiran od strane drugih vjerovnika, kao ni u drugim predviđenim slučajevima, posebice ako porezno tijelo, na temelju dostavljene dokumentacije, ocijeni da porezni obveznik „nije učinio vjerojatnim  ispunjene ugovorene obveze“!  U slučaju nepoštivanja upravnog ugovora, porezno tijelo će jednostrano raskinuti ugovor, a naplatu porezne obveze nastaviti u skladu s odredbama OPZ-a i Stečajnog zakona.

Porezna nagodba – kako funkcionira?

Izmjenama Zakona predviđa se i mogućnost sklapanja porezne nagodbe između poreznog tijela i poreznog obveznika, za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora i to do uručenja zapisnika o provedenom nadzoru, uz uvjet da tijekom poreznog nadzora nije utvrđeno postojanje „osnovane sumnje o počinjenu kaznenog djela“. Predmet porezne nagodbe može biti novoutvrđena obveza koja je utvrđena procjenom, rok plaćanja, izbjegavanje zateznih kamata, odustajanje poreznog tijela od prekršajnog naloga. Uvjet za sklapanje porezne nagodbe je prihvaćanje novoutvrđene obveze od strane poreznog obveznika i njegovo odricanje za korištenje pravnih lijekova (prigovor, žalba…).  Porezna nagodba bi imala status ovršne isprave.

Rečeni institut se obrazlaže potrebom povećanjem naplate novoutvrđenih poreznih obveza kao i skraćivanja poreznog postupka. U tom slučaju porezni obveznik bi se odrekao prava na žalbu, što bi zasigurno skratilo danas dobro poznate rokove u postupcima rješavanje prigovora i žalbi pred nadležnim tijelima, a za uzvrat bi bio stimuliran na izvršenje porezne obveze tijekom nadzora. Mogućnost porezne nagodbe bi se odnosila i na porezne obveznike kojima je do stupanja na snagu Zakona uručen zapisnik o poreznom nadzoru, i utvrđena porezna obveza koja nije izvršena, ako u roku od šest mjeseci podnese prijedlog poreznom tijelu za sklapanje nagodbe o namirenju tako utvrđene obveze.

Jesu li navedene mjere na tragu poboljšanja poreznog sustava i povećanja pravne sigurnosti poduzetnika?

Kada ne bismo poznavali našu praksu, kojom se, u pravilu, dobre namjere u propisima deformiraju u praksi, svakako bismo mogli ocijeniti dobrim nove institute u poreznom sustavu  (mogućnost ispravka porezne prijave, sklapanje upravnog ugovora i nagodbe s poreznim tijelom). Dovoljno se prisjetiti mnogih afera vezanih za također dobre namjere izražene kontroverznim Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnim nagodbama, od kojih će mnoge dobiti i sudski epilog.

Posebno pozitivnim držim mogućnost ispravka porezne prijave, što će poduzetnici svakako pozdraviti. Prema mom višegodišnjem iskustvu na području poreza, najveći broj poreznih prekršaja je nastao zbog nedovoljne upućenosti poreznih obveznika u brojne porezne propise, a ne zbog namjere porezne utaje. Naime, zbog čestih izmjena poreznih propisa, koji su katkad nejasni i poreznim stručnjacima, postoji stalni rizik od nepravilne primjene poreznih propisa. Značaj instituta ispravka porezne prijave razvidan je iz brojnih slučajeva podnošenja porezne prijave poreza na dohodak u proteklih nekoliko godina, u kojima su bile predviđene brojne olakšice, radi iskazivanja prava na povrat poreza od nekoliko stotina ili tisuća kuna, da bi potom porezni obveznik od Porezne uprave primio „čestitku“ da je dužan platiti nekoliko desetaka tisuća kuna poreza. Naime, riječ je bila o nejasnoći, posebice kod neupućenih poreznih obveznika, da prilikom godišnje prijave poreza na dohodak trebaju prijaviti i druge oblike dohotka, naprimjer, primitke dividendi udjela u dobiti. Dakle, prema novom institutu „ispravka porezne prijave“, porezno tijelo bi zatražilo ispravak, a time pokazalo partnerski odnos prema poreznom obvezniku, što je svakako pozitivna promjena.Porezno tijelo bi poduzetnicima ukazivalo, u pravilu, na nenamjerne pogreške, te im bez dosadašnjih posljedica (kazne, optužni nalozi…) ukazivali na potrebu ispravka porezne prijave.

Mogućnost sklapanja upravnog ugovora i nagodbe o djelomičnom plaćanju porezne obveze ili plaćanja poreza uz odgodu svakako je na tragu povećanja poreznih prihoda, uz dogovor s poreznim obveznikom, ali uz moguće zloporabe. Naime, opće je poznato da, ako netko ne plaća svoj porez, ili ga plaća uz povoljnije uvjete, taj teret snose ostali (uredni) porezni obveznici, što svakako nije u skladu s poznatim načelom pravednosti. Predviđeni postupci nužno dovode, posebno ako kriteriji i procedura nije precizna, do subjektivnih procjena i izvjesnih popratnih manipulacija, za što su najbolji primjer brojne predstečajne nagodbe, za kojima se vuku „repovi“. Upravo u tome se krije mogućnost dodatne pravne nesigurnosti, jer bi poduzetnici, u nekim slučajevima, mogli postati predmet svojevrsnog reketarenja od strane poreznog tijela. Naravno, sve potencijalne loše strane novih instituta mogli bi se, barem većim dijelom, izbjeći odgovarajućim (preciznim) procedurama za provođenje (propisivanjem kriterija, objektivnim nadzorom, osiguravanjem transparentnosti postupka, odlučivanjem više osoba u okviru poreznog tijela…).

Pravna nesigurnost poreznih obveznika često proizlazi iz jednostranog,a počesto i „nasilnog“ tumačenja nejasnih propisa od strane poreznih tijela, što dovodi brojnih sporova i nepotrebnih sudskih postupaka koji traju godinama. Valja podsjetiti na nedavni spor, koji je čak dva puta bio i na Ustavnom sudu, a vezano za porezni status isplaćene dividende i udjela u dobiti nakon izmjene Zakona o porezu na dohodak od 29. veljače 2012. godine. Brojnost izmjena poreznih propisa nužno dovodi do kaosa u primjeni i popratnim postupanjima poreznih tijela. Naprimjer, tko se može snaći u postojećem sustavu oporezivanja dohotka, u kojemu je Zakon o porezu izmijenjen nevjerojatnih 23 puta, a Pravilnik, koji često definira i područje iz Zakona, čak 29 puta, u posljednjih 20 godina?

Dakle, pod pretpostavke da će porezno tijelo u praksi postupati u skladu s namjerom iz Zakona (u dobroj vjeri), odnosno imati partnerski odnos prema poreznim obveznicima, zasigurno će bitno povećati njihovu pravnu sigurnost. Uostalom, takav odnos Porezne uprave najavio je sadašnji ministar financija neposredno nakon imenovanja. Inače, predviđene izmjene OPZ-a obuhvaćaju niz drugih izmjene koje nisu spomenute u ovome osvrtu, a za ocjenu njihove učinkovitosti trebat će pričekati primjenu u praksi.

Koje je vaše zaključno mišljenje o promjenama Općeg poreznog zakona?

Izmjene OPZ-a su još jedna „iznuđena“ “kozmetička“ izmjena u hrvatskom poreznom sustavu, što neće zasigurno dovesti do velikih učinaka. Držim da je došlo vrijeme za temeljito preispitivanje i reviziju poreznog sustava u cjelini, i njegova oblikovanja u skladu i s ostalim ciljevima ekonomske politike. Bez ozbiljnih reformi, posebno na rashodnoj strani proračuna, na postojećoj razini gospodarske aktivnosti, i onoj projiciranoj proračunom do 2017. godini, zasigurno neće biti dugo očekivanog pomaka.