Poništenje presude montiranog procesa kardinala Stepinca je izuzetna i pogodna prilika za daljnje i sustavno suočavanje s totalitarnom komunističkom prošlošću, kao i povod za provođenje nužnih istraga o bivšim režimskim kolaboracionistima titoističkog režima u pravosuđu i u tadašnjom represivnom sustavu UDBE.
Za razliku od Kardinala Stefan Wyszyńskog koji je bio progonjen od komunističkog režima u Poljskoj, on je uvijek bio i ostao narodi heroj, dok u današnjoj Hrvatskoj veliki dio lijevo-liberalnog estabilšmenta Stepinca još uvijek smatra „kontroverznim“ ili „kolaboracionistom“ ustaškog režima NDH.
Stoga bi trebalo uz ovu odluku provesti i nužnu društvenu, pravnu i političku rehabilitaciju svih onih koji su bili žrtve nezakonitih odluka represivnih i pravosudnih tijela tadašnje Jugoslavije, uključujući i pravo na reparacije i obeštećenje. Takva odluka bi trebala također biti povod revizije i proglašavanja ništavih svih pravosudnih akata i presuda koje su kršile osnovna ljudska prava, a poželjno bi bilo objaviti imena svih sudaca i istražnih „organa“ represivnog jugoslavenskog sustava u tadašnjoj SR Hrvatskoj koji su direktno ili indirektno kolaborirali s navedenim totalitarnim režimom.
Treba napomenuti da uspješno i nužno savladavanje totalitarne prošlosti u svim postkomunističkim društvima, podrazumijeva rehabilitaciju političkih osuđenika i kažnjenika, koji su ekspeditivno osuđivani na osnovi necivilizacijskih propisa koja su kršila temelja načela humanosti i ljudskih prava.
