Prijedlog zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu u prvom je čitanju naišao na nepodijeljenu podršku saborskih klubova, no HDZ-u i HDSSB-u neprihvatljiv je naziv zakona, jer smatraju da Domovinski rat stavlja u negativan kontekst.
“Nužno je izmijeniti naziv zakona, jer ostavlja dojam da je Domovinski rat uzročnik seksualnog nasilja, bez spomena oružane agresije na Hrvatsku koju su proveli i provodili JNA, Srbija, Crna Gora i dio pobunjenih Srba u Hrvatskoj, što je Sabor jasno precizirao u preambuli Deklaracije o Domovinskom ratu”, upozorila je Nada Murganić (HDZ).
Neprihvatljivim smatra da jedan hrvatski zakon izričito definira kao moguće počinitelje kaznenog djela hrvatske oružane redarstvene snage, ” a ne definira neprijatelja, kao da je Hrvatsku napao neki nedefinirani neprijatelj”.
Murganić je ocijenila da je riječ o izuzetno važnom zakonu, budući da se njime priznaje status žrtve seksualnog nasilja, nastalog kao dio vojne taktike.
Založila se da se žrtvama silovanja kao ratnog zločina osigura jednokratna novčana naknada od 150 tisuća kuna te redovita mjesečna naknada od 2.500 kuna.
Murganić smatra i da u zakonu ne bi trebalo stajati da priznavanje statusa žrtve seksualnog nasilja kao ratnog zločina ne može biti valjan dokaz u postupku protiv počinitelja.
“Stječe se dojam kako je moguće da se prizna status žrtve, a da počinitelj zločina ne bude osuđen”, upozorila je Murganić i naglasila da država mora ustrajati na kažnjavanju počinitelja, među kojima su mnogi još uvijek na slobodi.
Iako ističe da je silovanje “među najgnusnijim zločinima koje zvijer u čovjeku može počiniti drugom ljudskom biću” te da je za takav zločin “i smrtna kazna preblaga”, Dinku Buriću (HDSSB) smeta što se u tekstu ne navodi da je riječ o zločinima počinjenim u agresiji na Hrvatsku za koju su odgovorne Srbija, Crna gora i JNA, uz potporu pobunjenog dijela pučanstva srpske nacionalnosti u Hrvatskoj, kako stoji u Deklaraciji o Domovinskom ratu iz 2000.
Burić ističe da “ne poriče kako je i netko od agresora bio žrtva seksualnog nasilja”, no smatra kako se “ne može dozvoliti da on prema hrvatskom zakonu, kao agresor koji je razarao, ubijao i palio u Republici Hrvatskoj ima ikakva, a kamoli ista prava kao hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata, kao žrtve njihove agresije”.
“Ako su bili žrtve seksualnog nasilja, agresori neka pravdu i obeštećenje traže primjenom Kaznenog zakona, koji silovanje tretira kao kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa”, poručio je Burić.
Njegov je govor izazvao niz replika, među ostalim i SDSS-ova Mile Horvata, koji je protumačio da je Burić “pripadnicima srpske zajednice u Hrvatskoj pomogao, jer je jasno rekao gdje pripadaju i da ne mogu konzumirati predloženi zakon”.
Franko Vidović (SDP) istaknuo je da je “zvijeri koje su počinile takav zločin bilo i u hrvatskim uniformama”.
“Ja se toga sramim. Bez obzira tko je zločin počinio, treba žrtvu zaštititi i žrtva ima svoja prava, žrtvi treba odati poštovanje, treba sačuvati njeno dostojanstvo, na kraju krajeva”, poručio je Vidović.
Laburistica Nansi Tireli upozorila je da novčanu pomoć predloženi zakon predviđa tek na temelju drugog zakona, koji će se donijeti godinu dana kasnije. Tireli smatra da se već sada mora utvrditi obveza državnog proračuna prema žrtvama seksualnog nasilja kao ratnog zločina.
Isto traže i HDZ-ovi zastupnici, koje je, međutim, Nadica Jelaš (SDP) podsjetila da su i sami mogli donijeti sličan zakon. “Zašto vaša vlada 23 godine nije donijela ovaj zakon”, upitala je Jelaš.
Vesna Škare Ožbolt (DC) upozorila je, pak, da je podignuto svega 59 prijava za kazneno djelo silovanja kao ratnog zločina.
“U dokumentaciji nevladinih organizacija i UNDP-a stoji da je između 200 i 220 djece rođeno kao rezultat kaznenog djela silovanja pa se postavlja pitanje gdje nestaju te istrage, gdje to sve nestaje i zašto se to u pravoj mjeri ne stimulira za procesuiranje”, kazala je Škare Ožbolt.
Sabor će sjednicu nastaviti u srijedu, raspravom o godišnjem izvješću Državnog odvjetništva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
