U nedjelju se održavaju parlamentarni izbori. I na njima će se u Sabor birati 8 predstavnika nacionalnih manjina.
Posebno je zanimljiv slučaj zastupnika talijanske nacionalne manjine Furia Radina, koji već zna da ulazi u Sabor po deveti uzastopni mandat, jer na ovim parlamentarnim izborima nema protukandidata. I Robert Jankovics (mađarska nacionalna manjina) i Radin trebaju dobiti tek jedan glas kako bi ušli u Hrvatski sabor.
“Ovo je zadnji put da predajem kandidacijsku listu, a kandidirao sam se zato što je ostalo još puno neriješenih problema. Ako prođem, ponudit ću svoj program, a hoće li Vlada biti lijevog centra ili desnog centra nema razlike u tome kako ću pristupiti, a pristupit ću pismeno”, ustvrdio je na dan predaje kandidacijske liste Radin pravdajući kandidaturu unaprijed najavljujući da za njega nema razlike hoće li buduća vlada biti lijeva ili desna jer je pokazao umijeće političkog trgovanja s ljevicom i desnicom.
Slična situacija po umijeću političke trgovine je i sa SDSS-ovim Miloradom Pupovcem, koji je od Vlade HDZ-ovog Ive Sanadera pa do danas bio u svim vladama. Osim u onoj kojoj je premijer bio Tihomir Orešković.
Aktivnost osam zastupnika nacionalnih manjina značajno se povećala u Plenkovićevoj Vladi u trenutku kada su postali “jezičac na vagi” njegove vlasti, neophodni za održavanje HDZ-HNS-ove većine.
Tako 8 manjinaca, koji ni krivi ni dužni već zaslugom prošlih Vlada, postaju kamen spoticanja kod svakih izbora.
Situacija nepoznata u EU, a i u svijetu zapadne demokracije!
Iz tih razloga GI Narod odlučuje predala je Hrvatskom Saboru više od 800.000 potpisa za oba referendumska pitanja – čime su se građani jasno izrazili za bolji i pravedniji izborni sustav. Time bi se spriječila politička trgovina i korupcija, a građani bi mogli izabrati zastupnike koje će ih doista predstavljati u Saboru. S obzirom da predstavnici nacionalnih manjina u Sabor ulaze s višestruko manjim brojem glasova od svojih kolega, tisuće građana potpisale su da zastupnici nacionalnih manjina ubuduće ne odlučuju o Vladi i proračunu. Na žalost, da bi se i dalje moglo trgovati utjecajem i vlašću, korupcijskim postupcima ministar Lovro Kuščević za svog šefa Andreja Plenovića ukrao je referendum Narod odlučuje.
Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika. Pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici talijanske nacionalne manjine biraju jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor. Pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Sabor.
> U Hrvatskoj nacionalne manjine odlučuju o većini, dok u Europi ne postoji takva praksa!
Nacionalne manjine biraju svoje predstavnike na posebnim listama: prilikom izlaska na izbore pripadnik nacionalne manjine može izabrati hoće li glasovati na općoj listi ili želi glasovati na manjinskoj listi za svoju nacionalnu manjinu. No, bez obzira koliko ljudi glasuje na manjinskim listama, ukupan broj manjinskih zastupnika zagarantiran je – on je uvijek jednak. Dakle, moguće je i da samo jedna osoba glasuje na manjinskoj listi i taj će manjinski zastupnik ući u Sabor. Dok je za zastupnika na općim listama potrebno preko 10.000 glasova da bi ušao u Sabor, manjinskim zastupnicima mjesto je već zagarantirano te njihov zastupnik ulazi u Sabor i ako za njega glasa samo jedna osoba.
Kako je to pitanje uređeno u drugim europskim zemljama?
Ovakav neobičan sustav gotovo da i ne postoji u drugim zemljama. Tek rijetke zemlje imaju zagarantirana mjesta za manjine u parlamentu, a nijedna ih nema toliko puno kao Hrvatska.
U nastavku izdvajamo kako je pitanje manjina uređeno u nekim drugim zemljama Europske unije.
Austrija (8,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Belgija (58% Flamanci + 31% Valonci + 11% manjina, 1 rezervirano mjesto u parlamentu)
Bugarska (23,1% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Cipar (77% Grci + 18% Turci + 5% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu osim podjele 70:30 Grci:Turci)
Češka Republika (35,5% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Danska (10,4% manjina, 4 rezervirana mjesta u parlamentu)
Estonija (31,3% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu), Finska (6,6% manjina, 1 rezervirano mjesto u parlamentu)
Mađarska (7,7% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Italija (6% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Latvija (38,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Litva (15,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Luksemburg (36,9% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Malta (4,8% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Nizozemska (19,3% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Poljska (3,1% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Rumunjska (16,6% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Slovačka (19,3% manjina, nemaju rezervirana mjesta u parlamentu)
Slovenija (16,9% manjina, 2 rezervirana mjesta u parlamentu)
Za usporedbu, stanje u Hrvatskoj je sljedeće – 9,6% manjina, 8 rezerviranih mjesta u parlamentu
*Podatke o udjelu manjina službeno je objavio ECMI (European Centre for Minority Issues)
Kako je pitanje manjinskih zastupnika bilo uređeno prije nego što je 2001. ukinut dvodomni Sabor?
Jednodoman Sabor postoji od 2001. godine, kada je SDP-ova saborska većina donijela ustavne promjene kojima je ukinut dotadašnji županijski dom Hrvatskog sabora.
Prije 2001. Hrvatski sabor sastojao se od Zastupničkog i Županijskog doma, a zastupnici nacionalnih manjina bili su zastupljeni unutar Županijskog doma.
„Među ostalim, unutar Županijskog doma bili su uključeni i predstavnici nacionalnih manjina. Tako se Sabor rasterećivao ovih problema koji sada postoje- kada zastupnici nacionalnih manjina postaju jezičac na vazi, zbog čega dolazi do različitih političkih devijacija, koje je uočila i inicijativa Narod odlučuje te predložila određena rješenja.
Postojali su izbori za politički dio Sabora, i za županijski dio Sabora. Svaka je županija birala 3 predstavnika, a uz to i predstavnike nacionalnih manjina- to je bio sastav tog Županijskog doma. Sam Županijski dom je funkcionirao kao saborski odbor. Ako je pojedini zakon pripadao i pod njegovu nadležnost, onda bi prije konačnog izglasavanja u Zastupničkom domu trebala doći suglasnost Županijskog doma. Ako te suglasnosti nije bilo, nije se moglo pristupiti glasovanju o tom zakonu.“ – rekao je za Narod.hr 2018. Ivan Aralica, koji je za vrijeme dvodomnog sabora bio na čelu Županijskog doma.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
