Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića (u ostatku Hrvatske ovog sveca naziva se Tavelić op.a.) u Šibeniku jedno je od najpopularnijih svetišta na dalmatinskoj obali. Samostan i crkva u sklopu svetišta posvećeni su svetom Frani, a sam grad Šibenik je grad s 24 crkve, od kojih je 12 crkava u Službi Božjoj, a šest crkava je danas u drugoj funkciji.

Crkva Sv. Barbare je Muzej sakralne umjetnosti, crkva Sv. Grgura služi također kao stalna postava djela Jurja Dalmatinca, u crkvi Sv. Krševana nalazi se galerijski prostor, a u Sv. Katarini stambeni prostor. Crkva Svih Svetih je prvi muzejski prostor od 1925. godine, a crkva Sv. Mihovila bila je do 1995. atelje duboresca Ante Belamarića. Osim 24 crkve Šibenčani su u deset stoljeća sagradili i šest samostana (3 muška i 3 ženska).

Gradnja i arhitektura crkve sv. Frane u Šibeniku

Crkva sv. Frane podignuta je u drugoj polovici 14. stoljeća na krajnjem jugoistočnom dijelu povijesne gradske jezgre. Crkva predstavlja prostranu jednobrodnu gotičku građevinu bez arhitektonskih dekorativnih elemenata. U 15. stoljeću na sjevernoj strani dograđena je kapela sv. Križa i preuređen je prezbiterij sa svetištem. Na pročelju crkve je glavni ulaz s kamenim okvirom gotičkog oblika, a u luneti se vide ostatci fresco slikarije iz 14. stoljeća.

U kapeli sv. Križa smještene su orgulje koje je 1762. godine izradio glasoviti graditelj tih instrumenata Petar Nakić. U sklopu arhitektonskog kompleksa šibenskih franjevaca-konventualaca s južne strane crkve nalazi se samostan koji datira iz 14. stoljeća budući da su se stoljećima skupljale kulturno-povijesne umjetničke vrijednosti samostan danas predstavlja mjesto na kojemu je pohranjen velik dio spomeničke baštine grada.

Samostanska knjižnica ističe se zbirkom od 140 inkunabula te zbirkom rukopisnih kodeksa. Tu se nalazi i “Šibenska molitva”, jedan od najstarijih hrvatskih jezičnih i književnih spomenika, napisan latinicom oko 1375. godine.

Legenda o nastanku samostana i crkve sv. Frane

Prema predaji koju je zabilježio fra Bernardin Polonijo u knjizi “Kroz Šibenik grad i okolicu”, šibenski samostan sv. Frane osnovan je davne 1221. godine. Tradicija govori da je ovaj samostan utemeljio bl. Florije, pratitelj sv. Franje na misijskom putovanju na istok, odnosno pri povratku odande, ali povijesni dokumenti ne spominju fra Florija, nego fra Leonarda iz Asiza kao pratitelja sv. Franje.

Prvi pouzdani podaci o maloj braći u Šibeniku nalaze se u oporuci Dujma Domihe od 13. ožujka 1264. godine, koji oporučno ostavlja deset libara «fratribus minoribus de Sybenico» (maloj braći iz Šibenika). Franjevci su se najprije nastanili izvan gradskih zidina na grebenima iznad mora. Taj prvotni samostan u Šibeniku srušen je u veljači 1319. zbog navale bana Mladena Šubića. Kad je prošla opasnost, šibensko plemićko vijeće darovalo je maloj braći 23. ožujka 1320. drugo mjesto za crkvu i samostan, ovaj put unutar gradskih zidina. Na tome se mjestu i danas nalaze samostan i crkva sv. Frane u Šibeniku.

Papa Ivan XXII. u Avignonu 20. prosinca 1321. dopušta šibenskoj maloj braći da prime od građana i vlasti zemljište za izgradnju novog samostana i crkve. Tih godina u gradu je podignut skroman samostan i crkvica sv. Mihaela arhanđela, koja je potkraj 14. stoljeća (1384. ili čak i nešto ranije, 1361. godine) zamijenjena novom crkvom, ovaj put posvećenom sv. Franji Asiškom.

Nakon što su Turci razorili samostan sv. Marije u Bribiru (1523.), samostan sv. Frane postao je zakoniti baštinik tog samostana, pa su brojni vrijedni predmeti bribirskog samostana pohranjeni u šibenskom samostanu sv. Frane, koji je već otprije počeo čuvati golemo kulturno, osobito knjiško blago, od kojega je najglasovitija, već spomenuta “Šibenska molitva”.

Zbog svega toga tijekom svoje više nego sedamstogodišnje prošlosti u šibenskom samostanu sv. Frane skupljeno je veliko kulturno blago izvanredne vrijednosti. Kodeksi i inkunabule opisani su u znanstvenim publikacijama kod nas i prije rata. Vrijednost knjiškog blaga rangirana je svojevremeno na četvrto mjesto u Hrvatskoj, a nesumnjivo zauzima prvenstvo u Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima, kojemu samostan i crkva sv. Frane pripadaju od svojih početaka.

Događanja vezana uz samostan sv. Frane

Proteklih tjedana, a i inače dosta je zanimljivih vjerskih i kulturno-umjetničkih događanja koja se vežu uz crkvu i samostan sv. Frane, a dio su nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavilića u Šibeniku.

Kao i svake godine, 13. lipnja proslavljen je blagdan sv. Ante, omiljenog sveca u hrvatskome narodu i gradu Šibeniku. Svečev blagdan proslavljen je brojnim misama u kojima su sudjelovali brojni vjernici župe i grada Šibenika. Uoči večernje mise, održana je večernja molitva u čast sv. Anti te procesija s relikvijarom sv. Ante ulicama grada Šibenika.

Nakon dugogodišnje pripreme, u srijedu 3. lipnja otvoren je i Muzej svetog Frane. Odabir vrijednih knjiga bogate samostanske knjižnice, golem broj relikvijara te ostali vrijedni predmeti, našli su svoje mjesto u novouređenom muzeju. Kreativni tim u sastavu: Antonio Šunjerga, Valentino Dražić Celić i Zdenka Bilušić, predvođeni kreatorom tima Hrvojem Zekanovićem u samo nekoliko mjeseci su uredili interijer i postav muzeja. Vrpcu na otvorenju prerezao je provincijal fra Josip Blažević. Muzej je blagoslovio šibenski biskup msgr. Ante Ivas.

Par dana prije otvorenja Muzeja svetog Frane, u četvrtak 28. svibnja, u crkvi sv. Frane, predstavljena je vrijedna monografija “Samostan i crkva sv. Frane u Šibeniku”, autora fra Nikole Mate Roščića. Predstavljanje monografije vodio je gvardijan šibenskog samostana fra Ivan Bradarić, uz prigodni glazbeni program i prisustvo biskupa mons. Ante Ivasa.

Značajniji franjevci koji su bili dio šibenskog samostana sv. Frane

Sveti Nikola Tavilić, Šibenčanin koji je umro kao jeruzalemski mučenik 14. studenoga 1391. Proglašen je, kao prvi Hrvat, svetim 21. lipnja 1970. Tu je i Fra Jeronim iz Šibenika, provincijal i potom generalni prokurator Reda, branitelj prava franjevaca konventualaca na oduzeti samostan sv. Frane u Zadru, te je 18. travnja 1454. uložio pismenu žalbu papi u Rim.

Fra Jeronim Divnić iz Šibenika, autor kodeksa poznatog po njemu pod nazivom “Divnićev zbornik”, koji sadržava isprave u vezi sa šibenskim samostanom sv. Frane u razdoblju od 1320. do 1566. godine. Fra Nikola Divnić iz Šibenika, rođeni  brat fra Jeronima, provincijal je u tri navrata (između 1525. i 1559.).

Fra Ivan Lukačić iz Šibenika, poznati skladatelj, dugo godina proveo u Splitu kao tamošnji gvardijan i ravnatelj zbora pri splitskoj stolnici. Umro 20. rujna 1648. u Splitu. Fra Jeronim Parčić iz Šibenika, regens studija u Ceseni (Bolonjska provincija), 1640. proglašen “ocem Provincije”. O njemu je zabilježeno u aktima Provincije: “Theologus doctissimus, vir eruditissimus, religiosus valde senis et exemplarissimus”.

Fra Franjo Zambelli iz Šibenika, provincijal u dva navrata (između 1766. i 1802.), u međuvremenu penitencijar za hrvatski jezik u Vatikanu. Fra Antun Tomaseo iz Šibenika, pionir školstva u Šibeniku. Kad je godine 1798. otvorena javna škola u prostorijama samostana, vlast je postavila fra Antuna za učitelja, a kad je kasnije u Šibeniku otvorena srednja škola, francuske su ga vlasti postavile za profesora. Pisac znanstvenih djela, penitencijar za hrvatske vjernike u Vatikanu, gdje je i umro 1837. godine.

Fra Jeronim Mileta iz Šibenika, bio je šibenski biskup. Prethodno je bio bibliotekar u Padovi, vicerektor međunarodnog kolegija u Rimu, generalni asistent Reda, autor više djela liturgijskog sadržaja. U Šibeniku bio biskupom od 1922. do 1947., kada je tamo i umro. Fra Bernardin Polonijo iz Vrbnika, kao mladi svećenik petnaestak godina katehizirao je djecu pučkih škola u Šibeniku. Bio je i provincijal, potom ostatak života proveo u Šibeniku, gdje je velikim marom i stručnošću prebirao i zapisivao građu za povijest Provincije. Umro je u Šibeniku 1858. godine.

Izvor: Narod.hr
Photo: svetiste-sibenik.hr