Nakon Milanovića, sudac Abramović prozvao Stožer civilne zaštite

Foto: Fah

Uključivši se u raspravu o ustavnopravnom značaju odluka koje se donose u borbi protiv epidemije koronavirusa, ustavni sudac Andrej Abramović uputio je kritiku Stožeru zbog mjera kojima se, kako navodi, “ograničavaju ljudska ustavna prava”, ali i Ustavnom sudu. Abramović je za ustavnog suca izabran 2016. godine iz kvote koju je predložila SDP-ova koalicija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Kako su glasovali ustavni suci, izabrani dogovorom HDZ-a i SDP-a, u slučaju udomljavanja djece od homoseksualnih parova?

> Tko su suci Ustavnog suda i što je zadaća ove institucije?

Podsjetimo, aktualni predsjednik RH Zoran Milanović rekao je kako Nacionalni stožer civilne zaštite ne bi trebao samostalno donositi odluke koje se tiču ograničavanja ljudskih sloboda i prava te da bi o tome trebao odlučivati Sabor, dvotrećinskom većinom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ako smo ograničili slobodu kretanja, a jesmo, ako smo ograničili pravo građana da uživaju u privatnom vlasništvu, onda je to odluka koju mora donijeti Sabor dvotrećinskom većinom. Ja bih tu odluku donio. Uz dužno poštovanje, Stožer nije političko tijelo”, rekao je predsjednik Milanović.

Sudac Abramović: ‘Ustavni sud šuti, a Stožeri civilne zaštite krše ljudska prava’

Izdvojio je tri primjera odluka Stožera civilne zaštite, nacionalnog i regionalnih, na koje se ne može novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu, obrazložio je Abramović u stručnom osvrtu objavljenom danas na pravničkom portalu Iusinfo.hr pod naslovom “Ustavnost u doba virusa”, prenosi Večernji list.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Po njemu je odluka Stožera civilne zaštite o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u RH od 23. ožujka mjera koja uopće nije predviđena u Zakonu o sustavu civilne zaštite. Takva mjera kojom se ograničavaju ljudska ustavna prava, mora biti zakonom predviđena i mora ju odrediti nadležno tijelo. I to je moguće propisati u zakonodavnom postupku i u predviđenoj proceduri u kojoj prvo treba proglasiti stanje katastrofe, mišljenje je ustavnog suca. Uzgred napominje i kako je mjera nomotehnički opasna jer ne predviđa okvirni rok trajanja.

Sličan je primjer i odluka Stožera civilne zaštite Šibensko kninske županije (!) koji je u karantenu stavio cijeli otok Murter, te fizičke prepreke na prilaznim cestama. Kao u vrijeme rata, piše Abramović. Pozivajući se na čl. 55. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ističe kako se u karantenu mogu smjestiti ljudi, a ne cijela područja, te je može odrediti samo ministar zdravstva, a ne stožer civilne zaštite (i to regionalni) s tim da ministar treba donijeti i odluku da se to odnosi i na Covid-19. I, karantena se mora platiti osobama koje su u nju prisilno stavljene. “Ništa od navedenog nije slučaj, tako da su stanovnici ostavljeni na milost i nemilost aktivizma nekakvog stožera (u stožerima ne oskudijevamo, za razliku od zaštitne opreme)”, navodi Abramović. I samoizolacija je mjera iz čl. 20. i 21. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a sastoji se od “izoliranja i liječenja u stanu”.

Međutim, posve je upitno može li se takvom mjerom ograničavati nečija ustavna prava kad je nedvojbeno da postoji test koji potvrđuje ili opovrgava zaraženost. Zatvaranje ljudi u vlastite kuće bez testiranja stavlja ih u prekarni položaj: postaju niti zdravi niti bolesni, stigmatizirani su do mjere ugroženosti od većine. Svjedoci smo da ih legitimiraju neovlaštene osobe (apotekari!), a priprema im se (navodno) i mjera praćenja mobitela.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Zbog nedefiniranosti mjere i zbog postojanja testa na bolest mjera samoizolacije nije niti proporcionalna prema čl. 16., niti primjerena prema čl. 17. Ustava. Njome je dana prednost štednji na testovima tj. ekonomskim interesima države nad temeljnim ljudskim pravima. To je nedopustivo, to čak nisu vrijednosti istog ranga”, kaže Abramović.

Nema te nužde koja opravdava postupanje mimo zakona i Ustava, jer i Ustav i zakoni reguliraju (i) stanja nužde. Ako je nužda takva da zakone treba mijenjati, Ustav predviđa i postupak promjene, i osigurače zaštite. O krizi se misli unaprijed, hladne glave, da bi se onda kad kriza nastupi, moglo vjerovati samome sebi i svojoj trijeznoj procjeni. Ne čini zajednici najbolje onaj koji traži prečace, već onaj koji održava puteve. Procedura je glavna zaštita demokracije, a dugoročno gledano, šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom.

“Nitko ne zna kakve mjere treba poduzimati protiv pandemije nepoznatog virusa. Različite zemlje bore se na različite, i potpuno oprečne, načine. Svi se stručnjaci slažu da će spas biti kad postignemo „imunitet krda“. Ali u svrhu postizanja tog cilja mi u međuvremenu krdo ne smijemo postati. Cilj ovog teksta nije da polemizira s mjerama koje se poduzimaju, već s pitanjem tko ih poduzima. Cilj je da se upozori da mi imamo zakonske i ustavne mehanizme, koje smo sami stvorili, i kojih se moramo držati da ne bismo izgubili one vrijednosti koje su u demokratskom društvu važnije čak i od ljudskih života. Trebamo poštovati vlastiti Ustav i vlastite zakone. U demokratskom društvu sloboda se očituje upravo u tome, u poštovanju zakona”, piše Abramović.

“Već je izigravanje važećih i zakonskih normi, pravna nesigurnost, stvaranje uvjerenja u javnosti da sve može “i ovako i onako” udar na ljudska prava samo po sebi”, zaključuje Abramović.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tko je Andrej Abramović?

Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1993. Pravosudni ispit položio je 1995.

Nakon diplome zaposlio se u odvjetničkom uredu Jurja Vedrine, a zatim kod Milorada Čađenovića, gdje radi izbora za suca Općinskog suda u Zagrebu 1996. Od 2007. bio je sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu, gdje je određeno vrijeme bio i voditelj grupe za medijske sporove. Od 2012. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bio je sudac i predsjednik Upravnog suda u Zagrebu. Bio je član Radne skupine Ministarstva pravosuđa za praćenje i primjenu Zakona o upravnim sporovima.

Kako su izabrani suci Ustavnog suda?

Suce Ustavnog suda biraju zastupnici Hrvatskog sabora. Godine 2010. postrožen je uvjet za izbor sudaca Ustavnog suda: umjesto natpolovične većine glasova sada je potrebna dvotrećinska većina.

Ustavni suci trebali bi se birati iz redova istaknutih pravnika, sudaca, državnih odvjetnika i sveučilišnih profesora, ali dvotrećinska većina zahtjeva dogovor, uglavnom dviju najvećih stranaka SDP i HDZ, a to znači i potencijalnu opasnost politizacije Ustavnog suda i udaljavanje neospornih pravnih stručnjaka potrebnih ljudskih i profesionalnih kvaliteta od mogućnosti da postanu suci Ustavnog suda.

U lipnju 2016. na dužnost je stupilo desetero ustavnih sudaca, a još tri ustavna suca izabrana su odlukom Hrvatskog Sabora 11. listopada 2017., među njima i predsjednik Ustavnog suda dr. sc. Miroslav Šeparović

Iz kvote HDZ-a i Mosta 2016. imenovani su Davorin Mlakar, Snježana Bagić, Miroslav Šumanović, Mario Jelušić i Branko Brkić, a iz kvote tadašnje oporbe, SDP-ove koalicije, Ingrid Antičević Marinović, Josip Leko, Lovorka Kušan, Rajko Mlinarić i Andrej Abramović. Javnost ih, međutim, izuzmemo li one politički eksponirane među njima, poput Ingrid Antičević Marinović, Josipa Leke ili Davorina Mlakara, slabo poznaje.

Nakon godine dana izabrana su još tri suca, Mato Arlović, Goran Selanec i Miroslav Šeparović, kao rezultat političke trgovine HDZ-a i SDP-a. Plenković je gurao Miroslava Šeparovića i Antuna Palarića, ali SDP nije bio spreman pristati na podršku Palariću. HDZ je na kraju podržao SDP-ovog Matu Arlovića, kao što su, očito zbog Šeparovića, prihvatili Selaneca, kojeg je predložio SDP.

Mandat Ustavnog suca traje osam godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci. Ustavni sudac ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci – o čemu bi se moglo promišljati obzirom da je dio ustavnih sudaca dolazio upravo iz redova političkih stranaka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.