Nakon malo više od 22 godine postojanja prve Jugoslavije na čelu koje je bila srbijanska kraljevska dinastija Karađorđević sa svojim „suradnicima i poslušnicima“ među generalima i političarima pretežito iz srpskog naroda došlo je vrijeme promjena. Raspala se je kako je i nastala – na brzinu i došlo je do rata o kojemu se i dan danas stvaraju mitovi. Tijekom 2. svjetskog rata je zanimljivo navesti jednu manje poznatu tezu, a to je da su izjave čovjeka koji je bio među četiri najmoćnija čovjeka KPJ i komunisitčke Jugoslavije prvih godina Edvarda Kardelja i nekih Štabova brigada navještale da je potrebno, namjerno s akcijama uzrokovati represijske akcije ustaške vlasti i njemačke vojske nad narodom koji bi se onda trebao pridružiti Narodnooslobodilačkom pokretu. Zanimljivo je recimo navesti i da je tijekom rata na trećem zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom u svibnju 1944. godine donesena odluka da su i hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj jednaki i ravnopravni.
Nakon tmurne četiri ratne godine i tmurnih poratnih mjeseci i godina provodile su se odluke Predsjedništva AVNOJ-a pa se Folksdojčerima (Podunavskim Nijemcima) konfiscira imovina, gubili su prava i bili su kolektivni krivci.
Narodni neprijatelji komunističke Jugoslavije: Oko 25.000 žena i 6.000 djece starosti do 14 godina
U prvim mjesecima komunističke Jugoslavije donesen je Zakon o državljanstvu prema kojem se državljanstvo može oduzeti pripadniku naroda čije su matične (zavičajne) države bile u ratu protiv tadašnje, nove Jugoslavije i ako je bio nelojalan – to se odnosilo i na supružnika/supružnicu i djecu. Prema ekonomistu i demografu Žerjaviću s područja Jugoslavije iselilo više od 400 000 Nijemaca. Također su se prvih mjeseci nakon rata nastavili progoni bogatih Židova, birokrata iz nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, napadi na sve one koji su se smatrali „buržoazijom“ kao što su vlasnici industrijskih postrojenja, trgovina, velikih imanja – te svi su oni smatrani narodnim neprijateljima. Možemo iznijeti tezu da je ustaška vlast napadala ljude prema narodnosnom i konfesionalnom ključu, dok su komunističke vlasti napadale prema takozvanom narodno-neprijateljskom ključu, a to su svi oni koji nisu ulazili u jedan zacrtani okvir dobrog stanovnika komunističke Jugoslavije. Zanimljivo je i da je nakon nekoliko godina provođenja kolektivizacije, kao i širenja procesa kojim se ukidao privatni sektor, a sve za takozvanu dobrobit seljaka i radnika, došlo 1950. godine do napada na aktiviste Narodne fronte od strane seljaka koji su tijekom „izbora“ odlazili u šume, brda i kidali plakate (npr. u Čazmi, Koprivnici, Bjelovaru, D. Miholjcu i mnogim drugim naseljima).
U takvim je okolnostima došlo i do određivanja granica republika koje su tvorile komunističku Jugoslaviju. Granice Narodne Republike Hrvatske određivane prema Ustavu iz 1947. godine, u Predsjedništvu AVNOJ-a u veljači 1945. godine naglašavalo se da su granice nekadašnje granice Savske banovine s 13 kotara Primorske banovine i Dubrovačkim kotarom iz Zetske banovine. Najproblematičnije razgraničenje bilo između Hrvatske i Vojvodine. Komisija Predsjedništva AVNOJ-a na čelu kojega je bio i Milovan Đilas smatrali da se granica treba provesti po etničkom načelu, dok je povijest Srijema gotovo u potpunosti zanemarena.
Narodi istočnog Srijema – svijet koji je nestao?!
Unatoč etničkom načelu sela u kojima su u većini živjeli Hrvati ili sada predstavljani kao bunjevci nisu priključena Hrvatskoj nego su Vojvodini. Tih je prvih godina komunističke Jugoslavije došlo do neprirodne podjele Srijema na zapadni i istočni.
Na prvom popisu stanovništva nakon Drugog svjetskog rata 1948. godine područje istočnog Srijema od Šida i okolice do Zemuna stavljeno je pod Autohtonu pokrajinu Vojvodina. Takvim se činom nastavio trend kojim se neprirodno spajalo Srijem sa sjevernijim pokrajinama Bačkom i Banatom pri čemu se prekinula stoljetna povijesna pa i djelomično politička i gospodarska veza istočnog Srijema sa zapadnim i Slavonijom, a što se još započelo od vremena prve, karađorđevičevske Jugoslavije.
U komunističkoj Jugoslaviji je popisano 15 772 098 stanovnika od kojih je Srba bilo 6 547 117, Hrvata 3 784 353, Slovenaca 1 415 432, Mađara 496 492 i Nijemaca 55 337 kojih je prije Drugog svjetskog rata bilo puno više.
Narodi istočnog Srijema – novi vjetrovi u Prvoj Jugoslaviji
Za demografske promjene, kao i za opisane administrativne promjene granica i „bježanje“ od povijesnih procesa i temelja zbog dnevnopolitičkih razloga je izuzetno zanimljiv prostor Srijema. Zanimljivo je promotriti područje kotara Ruma gdje je popisano 59 307 stanovnika od kojih je bilo 45 665 Srba, 6 973 Hrvata, 515 Nijemaca, 4 753 Mađara i drugih. U gradu Sremskoj Mitrovici je popisano 13 183 stanovnika od kojih je bilo 6 777 Srba, 3 933 Hrvata, 238 Nijemaca, 835 Mađara i drugih. Na nešto istočnijem području kotara Stara Pazova zapisano je 58 645 stanovnika od kojih je bilo 37 641 Srba, 8 908 Hrvata, 435 Nijemaca, 2 166 Mađara i drugih. Svakako je zanimljivo proučiti najzapadnije područje istočnog Srijema, odnosno kotara Šid gdje je popisano 30 547 stanovnika od kojih je bilo 15 764 Srba, 7 381 Hrvata, 2 720 Rusina-Ukrajinaca, 995 Mađara, 153 Nijemaca i drugih.
Za razliku od vremena nakon Prvog svjetskog rata možemo uočiti da su se nakon Drugog svjetskog rata dogodile velike demografske promjene na prostoru istočnog Srijema. Također su se na popisu iz 1948. godine ponovno razdvajali Hrvati i Srbi kao i na popisu 1910. godine, dok se na popisu iz prve Jugoslavije nisu razdvajali iz čega možemo izvući različite zaključke ili možda samo jedan?
Zanimljivosti:
Službeni naziv je komunističke Jugoslavije tijekom prvih godina postojanja bio Federativna Narodna Republika Jugoslavija.
Po Edvardu Kardelju je Ploče iz Dalmacije promijenilo ime u Kardeljevo i to dva puta. Prvi put od 1950. do 1954. godine i od 1980. do 1990. godine.
Više o opisanoj temi možete pronaći u:
Hrvoje Matković – Povijest Jugoslavije
Ivo Goldstein – Hrvatska 1918.-2008.
Dušan Bilandžić – Hrvatska moderna povijest
Popis stanovništva 1948.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
