“Tražili smo reformu. Sudjelovali smo u pokušajima reforme koji su ugušeni. Umjesto reforme, dobili smo tablete i Loomen. U cijeloj toj “Školi za život” nije sve apsolutno loše, ali i ćorava koka nađe zrno; ono što je dobro je pojedinačno i sporadično i nema strateškog značaja za sustav. Umjesto toga, potrošeni su milijuni, stotine milijuna, da bi neki distributer opreme strpao sebi pare u džep, a ministrica se hvalila kako je informatizirala i digitalizirala škole”, poručili su iz Nastavnici organizirano o razlozima štrajka te u svojevrsnom manifestu objasnili zašto uporno štrajkaju zbog nekoliko stotina kuna.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Svi sve znamo, ali riječi nisu uvijek na dohvat ruke kad treba verbalizirati neke stvari. Zato iznesimo još jednom manifest i objasnimo drugima, ali, bogami, i sebi, zašto štrajkamo.
Kao prvo, ad-hoc izračuni i usporedba zahtjeva štrajkaša i ponude vlade pokazuju da bi učitelj dobio više povećanjem koeficijenta za 6,11% nego dodacima na dodatke na dodatke u iznosu od 10,4%. Neka slobodno svatko za sebe provjeri.
Međutim, kao što smo istaknuli u našoj grupi, nismo na popustu. Ovo nije Crni petak (ovo je crno desetljeće, ako ćemo biti precizni, no to je druga tema). Ne štrajkamo za parsto kuna više ili manje. Dobro će doći. Ali ako netko misli da pitanje nekoliko stotina kuna može proizvesti prosvjed kakav se dogodio 25. 11. 2019 godine, taj je terminalni idiot.
Štrajkamo zato jer smo obespravljeni.
Štrajkamo zato jer se naši prijedlozi ignoriraju.
Štrajkamo zato jer nas svaka šuša može anonimno prijaviti za svaku glupost, na koju inspekcija i savjetnik mogu okretati očima dok im ne iscure, ali moraju izaći na teren, a da šuša uopće ne mora ikome ostaviti svoje ime i prezime. Podigli smo glas. Potpisivali smo peticiju. NEMA REZULTATA.
Štrajkamo zato jer nam se u razredu, za koji smo 100% odgovorni, moralno, profesionalno i ljudski vežu ruke i ne dozvoljava nam se da imamo kontrolu. Učenik može skočiti na klupu i mahati spolovilom (dogodilo se!), a mi ga ne možemo odstraniti iz učionice. Trebamo na njega “pedagoški djelovati” jer bi ružna riječ mogla na njega imati teške posljedice. O posljedicama po ostale učenike, u ovom primjeru i svim ostalim primjerima kad jedan ili više pojedinaca opstruira pravo na obrazovanje svima ostalima, nitko ne govori (osim nas). Podigli smo glas. Potpisivali smo peticiju. NEMA REZULTATA!
Naša skupina “Nastavnici organizirano” već deset godina trubi o potrebi nekakvog verificiranja znanja učenika na izlasku iz osnovne škole. Prijemni ispiti, mala matura, BILO ŠTO! Podigli smo glas. Hodočastili smo u Ministarstvo! NEMA REZULTATA!
Tražili smo reformu. Sudjelovali smo u pokušajima reforme koji su ugušeni. Umjesto reforme, dobili smo tablete i Loomen. U cijeloj toj “Školi za život” nije sve apsolutno loše, ali i ćorava koka nađe zrno; ono što je dobro je pojedinačno i sporadično i nema strateškog značaja za sustav. Umjesto toga, potrošeni su milijuni, stotine milijuna, da bi neki distributer opreme strpao sebi pare u džep, a ministrica se hvalila kako je informatizirala i digitalizirala škole! Škole u kojima je internet uveden prije dva tjedna! Škole s kojih otpada žbuka! Škole koje, u nekim slučajevima, rade u tri smjene!
Prigovara se zbog izgubljenih dana nastave. Koliko je dana, tjedana, mjeseci, godina ZNANJA izgubljeno jer pola seoskih škola ne može pronaći učitelja matematike? O informatici da i ne govorimo.
Dežurnim dušebrižnicima bitno je da “sve štima na papiru”, koliko dana je propisano, toliko dana se mora održati. A što je sa znanjem?
Dežurni dušebrižnici znanje ne razumiju jer ga nemaju, pa se njime ni ne bave.
I zato štrajkamo. A ne zbog nekoliko stotina kuna. Vrlo rado bismo mijenjali tih nekoliko stotina kuna za sve gore navedeno.
Nažalost, zbog svega toga ne možemo štrajkati, Zakon o radu je birokratski i neumoljiv, i zato štrajkamo zbog tih 300 kuna. Zato jer možemo. Ovo je demonstracija sile i najava da ćemo i sljedeći put štrajkati zbog prvog izgovora koji nam zakon omogući. Štrajkat ćemo zbog tih nebitnih parsto kuna jer nismo dobili ono bitno, jer nas nisu shvatili ozbiljno. Štrajkamo zato da nas shvate ozbiljno i da uvaže naše primjedbe kad sljedeći put budemo od njih tražili da naprave nešto što je dobro za učenike, sustav i društvo u cjelini.
Slijedi referendum. Možda već danas. Prije nego što donesete odluku kako ćete glasati, samo si u glavi zamislite scenu: štrajk je gotov, prihvatili smo zahtjeve, Vlada je ponizila učitelje, a vi ulazite u razred, nema veze je li s učenicima ili s roditeljima na sastanku. Ulazite u razred i znate da su vas ponizili i da ste zadnje smeće u državi. Kako se u tom trenutku osjećate, dok ulazite u taj razred? Dok znate da vam svatko od njih može reći što god hoće – i prije ili kasnije će vam to i dati do znanja – da vas ne poštuju, da ste slabi i da ste zadnja rupa na svirali. Trinaesto prase.
Ako nemate problema s tim, onda glasajte za sporazum.
Mi imamo problema s tim. I mi vas pozivamo da ga odbijete. jer ovo nije referendum. Ovo je test inteligencije, test morala, test ljudskosti, ističu Nastavnici organizirano.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
