I više od tjedan dana nakon izbora za predsjednika Republike Hrvatske strasti se nisu stišale. Poraz Ive Josipovića je za neke toliko težak za podnijeti da se traži krivac, pa i kad dežurni krivac nije krivac, ne smeta ga se kao takvog prozvati.
Tako unatoč poznatim činjenicama, autor The Economista piše kako su Hrvati iz Hercegovine pomogli da “Barbika” postane predsjednica. Jelena Lovrić iz Jutarnjeg lista priznaje da Hercegovci nisu odlučili izbore, ali vidi problem u tomu da oni glasaju. I dok su hrvatski državljani iz BiH i oni iz dijaspore stali u obranu svog ustavnog prava, na društvenim mrežama pojavila se ideja da se raspiše referendum kako bi se „dijaspori“ ukinulo ustavno pravo. Uz tu raspravu se pojavila izjava novoizabrane predsjednice kako su svi u Hrvatskoj za nju Hrvati u smislu hrvatskih državljana. Time je izazvala toliko burne reakcije da su neki vidjeli povratak NDH, odnosno hrvatsko nazadovanje u neka mračna vremena. A oni objektivniji se pitaju, poznajemo li mi u Hrvatskoj razliku između etničke i političke pripadnosti jednoj državi, i znamo li što iz te razlike proizlazi.
Austrijski kancelar Fred Sinowatz – Hrvat ili Austrijanac?
Europski kontinent su obilježili migracijski tokovi, prekrajanje granica nakon mnogobrojnih ratova i nestajanje i nastajanje država. Da je jedan čovjek proveo cijeli život u svom selu i živio u nekoliko različtih država, to u Europi u prošlom stoljeću nije bilo nemoguće. Takva povijest je dovela do toga da danas skoro i nema države na europskom kontinentu koja nema svoju manjinu – Danci u sjevernoj Njemačkoj, Nijemci u Francuskoj, Poljaci u Ukrajini, Mađari u svim svojim susjednim državama…I mi Hrvati imamo iskustva sa svojim manjinama – npr. u Gradišću ili u Vojvodini, ali i mnogobrojnim manjinama u Hrvatskoj. Tim manjinama je zajedničko da se razlikuju po jeziku i kulturološkoj pozadini od većinskog naroda, te da su im njihov jezik i zaštita njihovih posebnosti u velikom dijelu europskih država zajamčeni zakonima. Svi oni su pripadnici one države u kojoj žive.
Nije Nijemac Klaus Johannis novoizabrani predsjednik Rumunjske, to je Rumunj Klaus Johannis koji je ponosan da je pripadnik njemačke etničke skupine. Nije Hrvat, nego Austrijanac – pripadnik manjine gradišćanskih Hrvata- Fred Sinowatz vodio austrijsku vladu od 1983. do 1986. Tako su pripadnici srpske manjine Dado Pršo i Miki Rapaić poznati kao hrvatski, a ne srpski nogometaši. Pa i u svijetu glume je Rade Šerbedžija hrvatski, a ne srpski glumac.
Prema tome, Kolinda Grabar Kitarović nije mnogo pogriješila kad je rekla da su za nju u Hrvatskoj svi Hrvati – u smislu državljana. Malo je jedino ostalo nejasno što je sa strancima u Hrvatskoj. Neshvatljive su reakcije u kojima se optužuje za nacionalizam i promicanje NDH. Toliko se napada novu predsjednicu i njezinu izjavu da su neki i požurili iskazati svoju brigu za hrvatsku manjinu u Vojvodini, pa se odjednom pitaju kako bi se predsjednici sviđalo da netko te etničke Hrvate prozove Srbima. Jako je zanimljivo da su danas u toj brizi najglasniji oni koji su bili jako tihi kad su se u Srbiji od etničkih Hrvata pravili etnički Bunjevci. Tihi su oni i kad bi trebalo tematizirati progon hrvatske etničke skupine ’90.-ih godina prošlog stoljeća iz Vojvodine. A ti pripadnici hrvatske manjine u Vojvodini i jesu politički Srbi. Ako imaju uz srpsko i hrvatsko državljanstvo, onda su politički Srbi i politički Hrvati.
Kako postati državljanin?
Svaka država ima svoje zakone po kojima se stječe državljanstvo. Većini država je cilj osigurati sebi dovoljan broj državljana. Mnoge europske države imaju kombinaciju u kojemu se državljanstvo stječe po principu podrijetla (ius sanguinis), po principu mjesta rođenja (ius soli) i po takozvanoj naturalizaciji stranaca uz određene uvjete, npr. integracijom ili da pridonosi mnogo toj državi. Tako sportaši i znastvenici mogu u većini slučajeva birati, dok kriminalci i teroristi nisu poželjni u demokratskim državama. Neke države, kao npr. Mađarska ili Njemačka, ius sanguinis shvaćaju tako široko da on važi i za njihove etničke pripadnike u drugim državama.
Vladimir Nikolov Kazajev iz Sibira, kojeg krasi istočnoslavenski izgled, i kojemu je jedino šukundjed bio Nijemac ili njemačkog podrijetla može postati politički Nijemac bez problema. Za njegovu ženu Nataliju ta mogućnost isto postoji, s tom razlikom da kod nje i u 30 prošlih generacija nitko nije morao biti Nijemac. Hrvatska se pri raspadu SFRJ odlučila ponuditi i etničkim Hrvatima u BiH hrvatsko državljanstvo, a oni su ga u velikom broju i uzeli. Tako su ti Hrvati danas državljani BiH i državljani Hrvatske.
Zašto Eric Bana ne odlučuje o hrvatskoj sudbini?
Bez obzira kako jedna država regulira svoj zakon o državljanstvu, važno je da se državljanstvom stječu određena prava i određene obveze. U većini država dobivena prava uključuju i pravo glasa. Ono se veže uz državljanstvo, nikad uz nečije podrijetlo ili etničku pripadnost. Prema tome, poznati glumac Eric Bana(dinović), po ocu naše gore list, a po majci njemačke gore list, kao politički Australac ne odlučuje ni o hrvatskom Saboru, niti o njemačkom Bundestagu. On odlučuje samo na australskim izborima. A švicarski nogometaš Josip Drmić sa švicarskom i hrvatskom putovnicom ima pravo sudjelovati na izborima u Švicarskoj i na izborima u Hrvatskoj. Porez ipak masno plaća u Njemačkoj, u kojoj nema pravo glasa. Krivo je reći da na izborima u RH sudjeluju etnički Hrvati iz BiH. Ne sudjeluju etnički, autohtoni Hrvati u BiH na izborima u Hrvatskoj. Pravo glasa imaju samo hrvatski državljani. Istina, u slučaju BiH se hrvatski državljani u velikom postotku poklapaju s etničkim pripadnicima hrvatskog naroda. No, nije svaki etnički Hrvat u BiH hrvatski državljanin i nije svaki hrvatski državljanin etnički Hrvat. Željko Komšić, bivši hrvatski član bosanskogercegovačkog predsjedništva, znao je isticati da on nema hrvatsko državljanstvo, dok ga njegova žena, Bošnjakinja, ima.
Netrpeljivost Jelene Lovrić prema bosanskogercegovačkim Hrvatima
Kojim je principom netko stekao državljanstvo je nevažno, važno je da Ustav vrijedi za sve državljane i da se državljani ne mogu i ne smiju dijeliti na one prve, druge ili treće kategorije. Jelena Lovrić to očigledno ne želi prihvatiti pa u svom pamfletu protiv bosanskohercegovačkih Hrvata piše da je dobro za legitimnost što je Kolinda Grabar Kitarović dobila većinu bez njih odnosno dijaspore. Što to znači? Da je „dijaspora“ presudila, rezultat ne bi bio legitiman? Na koji li se ona ustav, na koje se zakone ona poziva, pišući takvu izjavu?
A najgore je što oduzimanje pravo glasa dijaspori i bosanskogercegovačkim Hrvatima opravdava navodnom brigom za njihovo dobro. Tako piše da se njihovom pravu glasa suprotstavlja dvije trećine građana u Hrvatskoj i da korištenjem svog prava izazivaju bijes na sebe. To je zanimljivo iz više razloga. Najprije novinari poput Lovrićke pumpaju javnost lažima kako „dijaspora“ odlučuje o sudbini onih koji žive u Hrvatskoj. Kad se u javnosti zbog toga onda stvori negativna slika o „dijaspori“ i izazove se protivljenje korištenju demokratskog prava, onda se ukidanje tog prava opravdava negativnom slikom u javnosti.
Da se novinari poput Lovrićke drže etičkog kodeksa i informiraju narod o pravima u demokraciji, o tome kako npr. Europska komisija zagovara pravo glasa za državljane koji žive izvan granica svojih država, umjesto da narod pumpaju lažima, slika u javnosti o tom pitanju bi bila vjerojatno mnogo drukčija. A zamislite da netko Jeleni Lovrić savjetuje da se ostavi svog demokratskog prava slobode govora i slobode pisanja, jer sa svojim pamfletima izaziva ljutnju kod onih koji nisu primorani sve vjerovati njoj i sličnim, jer imaju mogućnost informirati se i u drugim medijima.
I kad Jelena Lovrić pita je li Kolinda Grabar Kitarović predsjednica Hrvatske ili svih Hrvata, može se odgovoriti kako je ona predsjednica Republike Hrvatske i predstavljat će sve političke Hrvate. Ako bude radila svoj posao, zalagat će se za prava političkih i/ili etničkih Hrvata u Europi i svijetu. Izabrana je od većine političkih Hrvata koji su iskoristili svoje pravo glasa. A oni koji nisu, neka čekaju. Za najdulje pet godina su novi izbori.
* Branka Raguž je poduzetnica, pripadnica iseljene Hrvatske koja živi i radi u Njemačkoj
Tekst se nastavlja ispod oglasa
