Bliži se dodjela Oscara za koji je nominiran u kategoriji kratkog filma i film Nebojše Slijepčevića “Čovjek koji nije mogao šutjeti“. Iako se radi o hrvatskom filmu i dalje se u javnosti vodi rasprave o tome je li priča koju prati “hrvatska” i je li Tomo Buzov uistinu “hrvatski junak”. Dok je o bivšem časniku JNA snimljen film, mnogi istinski junaci iz Domovinskog rata padaju u zaborav. Na jednog takvog, Vladu Sentića, podsjetila je vukovarska spisateljica i braniteljica Tanja Belobrajdić.
“Oficir JNA Tomo Buzov šutnjom je dvije godine promatrao okrutne zločine svoje JNA nad Hrvatima i Hrvatskom. Za razliku od njega Vlado Sentić iz Požege ostavio je suprugu i dvoje djece i otišao braniti Vukovar. U pokušaju proboja, u noći s 19. na 20. studenoga pogođen je u prepone. Umirao je i izdahnuo u najvećim bolovima, ali nije jauknuo kako ne bi odao sebe i svoje suborce. Svojom je patnjom Sentić pokušao spasiti suborce, a Buzov svojom šutnjom nije spašavao Hrvate. I, evo, danas manipulacijama se Buzov pretvara u novoga hrvatskog junaka, a za velikoga junaka Sentića nitko ne zna”, piše Belobrajdić za Hrvatski tjednik.
>Uz podršku HAVC-a i nagradu Vlade: Je li Slijepčevićev film ‘hrvatska priča’?
Zašto je Buzov šutio do 1993.?
Podsjetimo, film “Čovjek koji nije mogao šutjeti“ temelji se na događaju iz rata u BiH, a nastao je uz podršku HAVC-a. U veljači 1993. pripadnici paravojnih postrojbi bosanskih Srba prisilno su zaustavili vlak koji je prometovao između Beograda i Bara, u malom mjestu Štrpci. U vlaku su tražili osobe s muslimanskim imenima i prezimenima kako bi ih odveli i ubili.
Tome se usprotivio Tomo Buzov, Hrvat koji je živio u Beogradu kao umirovljeni časnik bivše JNA. Zbog toga su ga pripadnici srpske paravojske također odveli te su ga ubili, kao i muslimane koje je pokušao zaštititi. Uz Buzova ubijeno je još 18 putnika.
>Markić: Nije problem Tomo Buzov. Problem je Plenkovićeva ministrica kulture
Potez Buzova dakako ne treba sporiti. No ono što je mnogima problematično kod “hrvatskog heroja” je to što je Buzov dvije godine, od početka srpske agresije, šutio. Nije se suprotstavio JNA i velikosrpskoj politici koja je palila, rušila i silovala po Hrvatskoj.
Belobrajdić piše kako se sama pokojna supruga Tome Buzova, Koviljka, u jednoj dokumentarnoj emisiji kazala: “Tražili su mu ličnu kartu, tamo je pisalo Hrvat. On jeste iz Dalmacije i nije Hrvat. Nego Dalmatinac”.
>Sedlar za Narod.hr o HAVC-u: Radi se o plemenskom načinu vođenja i dijeljenja državnih novaca
Susjed obitelji Buzov također je prošle godine napomenuo: “Imam ovlašćenje da napomenem – on je bio Jugoslaven i nije delio ljude, to je jako važno za celu priču oko filma…”
Tko je bio Vlado Sentić?
Dok Nebojša Slijepčević na priči Tome Buzova kupi i svjetske i lokalne nagrade, priče o herojima iz Domovinskog rata još su neispričane. Tanja Belobrajdić piše o junaku Vladi Sentiću.
Vlado Sentić bio je sin, suprug i otac dvoje djece. No osjećaj ljubavi i odgovornosti prema domovini bio je jači od svega pa se Vlado kao dragovoljac pridružio obrani Vukovara.
Kad je već bilo jasno da će Vukovar pasti i da je obrana grada slomljena, branitelji su se s Budžaka povlačili prema centru Borova naselja. U tom metežu Vlado se izdvojio. Kako nije bio iz tog kraj sve mu je bilo nepoznato. Vukovarka Đurđica Nikolašević u jednom je intervjuu 1992. opisala što se točno Vladi dogodilo.
Dok je hodao sam susreo je skupinu branitelja kod Autowill servisa. U toj grupi bili su: Mirko Nikolašević-Brko i njegova žena Đurđica, branitelj sa Budžak Josip Brkić-Gus i još troje. Vlado ih je pitao idu li u proboj i može li on s njima.
>HAVC godinama podupire kontroverzne filmove: Evo koji su to
Otišli su prema Vinogradskoj ulici. U toj ulici kuće su samo s lijeve strane, a desno je bila pruga Vinkovci-Vukovar. Noć je bila svijetla, i dok su se provlačili po ulici začuo se zvuk rafala. Sentić je tada pogođen. Bio je još živ, no ustao je tiho unatoč bolovima. Nije zapomagao kako ne bi odao svoje suborce, ispričala je tada Đurđica, a prepričao prije nekoliko godina vladin suborac Miroslav Živaljić.
Belobrajdić: ‘Šutio je, nije rekao ni riječ’
“U noći studenijoj od studenoga, u gradu u kojem nikada prije nije bio, koji je dragovoljno, unatoč tomu što je imao suprugu i dvoje male djece, došao braniti, u nepoznatoj ulici koju je bez uputa teško pronaći, smrtno ranjeni Vlado Sentić šutio je da zlotvorima pod zvijezdom i kokardom ne bi odao druge, njemu potpuno nepoznate ljude. Šutio je, nije rekao ni riječ. Nije pustio ni glasa. I tako je, u nezamislivim bolovima, izdahnuo”, napisala je Belobrajdić o Sentićevoj smrti.
>Junaci Domovinskog rata – četiri hrabra brata Glavota
Potom se dodatno osvrnula na Slijepčevićev film o Buzovu.
“Slijepčevićev film o ‘časniku JNA’ Tomi Buzovu, kako Buzova, uvrjedljivo za sve hrvatske branitelje, nazivaju brojni novinari (jer niti je Buzov bio hrvatski časnik, niti je u zločinačkoj, tzv. JNA bilo išta časno) Oskara osvojio ili ne osvojio, već se upisao u povijest hrvatskoga filma. Gledat će ga i o njemu će pisati kad već dugo nitko od nas ne bude među živima i kad dugo više nitko od nas ne bude mogao ili znao ispričati ništa o Vladi Sentiću i drugim istinskim junacima koji nisu ni šutjeli, ni kalkulirali kad ih je Hrvatska trebala. Kao što već dugo nisu živi brojni hrvatski branitelji koji su svojim životima i djelima izborili demokratski poredak zbog kojeg se danas u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj izdašno financiraju filmovi i mediji u kojima se veličaju pripadnici one iste armije koja ih je pobila. Koliko god šutjeli o tome”, zaključila je Belobrajdić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.