Nebojša Slijepčević je dobitnik Zlatne palme na 77. filmskom festivalu u Cannesu 2024. godine za kratki igrani film “Čovjek koji nije mogao šutjeti“. Film je i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film. Ovih dana nominiran je i za Oscara. Film je hrvatski, ali posljednjih dana otvara se pitanje je li priča koju prati ‘hrvatska priča’. Film je sniman uz podršku HAVC-a, a nagradila ga je i Vlada RH. HAVC je podupirao i neke druge Slijepčevićeve filmove. Ali i puno filmova kontroverznog sadržaja. Donosimo samo neke od njih.
“To je hrvatski film, ali nije za mene hrvatska priča, to je za mene više priča jedne rehabilitacije tadašnje JNA, u smislu ‘pobili su ih Beli orlovi, a evo bio je pripadnik JNA koji je odreagirao’, nešto slično kao što je bilo na Ovčari kada se sve prebacilo na domaće teritorijalce, pripadnike paravojnih srpskih snaga, četnike, a JNA je bila ‘izvan toga”, ističe o Slijepčevićevom filmu poznata hrvatska braniteljica i spisateljica Tanja Belobrajdić u emisiji “Nova era” na Televiziji Slavonije i Baranje.
A to nije jedini Slijepčevićev film o kojem bi se moglo raspravljati. Prije nekoliko godina snimio je dokumentarni film ‘Srbenka’, opisan riječima: “Zimi 1991. godine u Zagrebu je ubijena djevojčica srpske nacionalnosti Aleksandra Zec. Iako se znalo tko su počinitelji, nikada nisu kažnjeni za zločin. Četvrt stoljeća kasnije redatelj Oliver Frljić u Rijeci postavlja kazališnu predstavu o tom slučaju. Na površinu izviru skrivene traume te kazališne probe postaju kolektivna psihoterapija.”
HAVC je financirao brojne filmove i ranije, a koji se slobodno mogu nazvati kontroverznima.
“15 minuta – Masakr u Dvoru”
HAVC je 2016. skandaloznom dokumentarnom filmu “15 minuta – Masakr u Dvoru”, nastalom u dansko-hrvatskoj produkciji, dodijelio 250.000 kuna. Podsjećamo da se u filmu o ubojstvu deset mentalnih bolesnika 8. kolovoza 1995., samo desetak metara od baze danskog bataljuna UNPROFOR-a – koji nije spriječio zločin, okrivljuje ni manje ni više nego Hrvatska vojska.
Nakon što je izbio pravi medijsko-politički skandal, film je u Dansku vraćen na doradu. HAVC je zabranio korištenje materijala, pravdajući se da prvotno prikazana verzija nije bila konačna.
Hrvoje Hribar, tadašnji ravnatelj HAVC-a, rekao je tada da je to trebao biti film o pasivnosti UNPROFOR-ovog danskog bataljuna. “Scenarij je u mnogome drugačiji od onoga kojeg smo mi odlučili sufinancirati.”
Prema njegovim tadašnjim riječima, u distribuciju je film bio pušten nezakonito. Na inzistiranje voditeljice zašto HAVC nije reagirao nakon prikazivanja na Sarajevo film festivalu, Hribar nije dao konkretan odgovor. Ustvrdio je da je zaustavljena njegova daljnja distribucija.
“Posljednji Srbin u Hrvatskoj”
Za film “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” HAVC je 2018. izdvojio 3,2 milijuna kuna.
Hrvatska je bankrotirala, a zaražena voda pretvara Hrvate u zombije. Imuni su jedino lokalni Srbi, opis je radnje filma.
Redatelj i scenarist Predrag Ličina još je više podgrijao užarenu atmosferu komentarom na Facebooku pokličem “Sprem’te se, sprem’te”, očito dajući do znanja da ga nije strah političkih reakcija s bilo koje strane, objavio je tada Jutarnji list.
Foto: Fah
Ličinin „Posljednji Srbin u Hrvatskoj” odigrava se sedam godina nakon bankrota Hrvatske, ne spominje se vrijeme kad je to bilo, u njoj je čista nezagađena voda postala dragocjenost, luksuz koji si mogu priuštiti samo bogati. Glavni junak je ekstrovertni Mićo srpske nacionalnosti (u filmu ga glumi Krešimir Mikić), koji vozi skupi kabriolet i nehotični je svjedok toga kako zaražena voda pretvara Hrvate u zombije. On je Srbin, zapravo se zove Milan Motika, što se pokaže presudnim u daljnjem razvoju događaja, jer su Srbi iz Hrvatske iz nekog razloga otporni na opasni virus.
“Ministarstvo ljubavi”
Film Pave Marinovića “Ministarstvo ljubavi” 2018. nakon prosvjeda braniteljskih udovica ipak nije emitiran na HRT2 u previđenom terminu, no jest u drugom.
Radi se o filmu koji “prati dvojicu inspektora u potrazi za udovicama hrvatskih branitelja koje krše novi obiteljski zakon prema kojemu gube novčanu naknadu ako žive u izvanbračnoj zajednici”.
Zanimljivo je da je Marinković za razvoj projekta filma “Ministarstvo ljubavi” od HAVC-a 2013. godine dobio 110.000,00 kuna.
> Novi skandal Hribarovog HAVC-a: financirali još jedan lažni prikaz Domovinskog rata
Zatim je 2014. godine za poticanje audiovizualnih djela i stvaralaštva u kategoriji dugometražni film dobio 3.900.000,00 kn.
U ovom slučaju Daniel Rafaelić, tadašnji ravnatelj HAVC-a, nije vidio ništa sporno.
“Čini mi se da je ovdje riječ o klasičnom podmetanju, politizaciji i prizemnom iskazivanju nezadovoljstva s jednim od najboljih hrvatskih filmova u posljednjih deset godina. Ovo je uistinu grozan slučaj”, smatra Rafaelić.
Kakve i čije filmove financira HAVC?
No, ovo su samo neki od spornih filmova, popis je puno duži. S druge strane uzmimo za primjer Jakova Sedlara, čiji filmovi dosad nisu financirani od HAVC-a.
Sedlar se u svojim ranijim istupima zapitao: “Moje pitanje je kakve koristi Hrvatska kultura, mi imamo od dvora na Uni? Šerbedžija je dobio 900 000 kuna za Oslobođenje Skoplja- film na makedonskom jeziku, sniman u Makedoniji s makedonskim glumcima. Kakve to veze ima s Hrvatskom? Hrvatski novac treba ići za hrvatski film.”
“Kod nas je situacija bolesna. Država nekome da pet milijuna kuna za film na koji se potroši puno manje, kupe se stanovi i nitko nikome ne odgovara iako je film pogledalo 200 ljudi u kinu. HAVC-om vlada Hrvoje Hribar(op.a. u vrijeme davanja izjave) i radi što hoće. Ja nisam u toj ekipi. Pogledajte, molim vas, tko dobiva filmove od HAVC-a. To je istih šest-sedam ljudi. Vi ste u komisiji pa date meni. Dogodine sam ja u komisiji pa dam vama. Po meni je to korupcija, ludilo, to je antidržavno, sve najgore”, zaključio je o svemu Sedlar u ranijem razgovoru za Jutarnji list.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.