Hrvatske Šume, HRT, HAC, HEP, Zagrebački Holding, Hrvatska pošta, HŽ… sve su to državne tvrtke, u pravilu s pet do deset tisuća zaposlenih, među najvećima u državi. Neke od njih ostvaruju dobit, poput HEP-a, prvenstveno zahvaljujući monopolističkom položaju, unatoč političkom kadroviranju i evidentnom višku radnika. Većina ipak radi s gubitkom, pokrivaju ih tek državne subvencije ili im država pokriva gubitak, dok HRT ni uz pretplatu od 80 kuna ne uspijeva pokriti sve svoje troškove.
No kako te državne tvrtke, koje su nerijetko sinonim za korupciju i nepotizam, barataju s novcem poreznih obveznika kojim se financiraju?
Svadba Marine Lovrić
Krenimo od Hrvatskih šuma, s njihovih gotovo 10.000 zaposlenih, što je upravo nadrealan broj. Jedan od najbizarnijih slučajeva trošenja novca poreznih obveznika dogodio se kad je tadašnji voditelj sisačke podružnice Uprave Hrvatskih šuma Zvonko Rožić u lipnju 2009. naredio djelatnicima podružnice da obave određene poslove na organizaciji svadbene svečanosti Marine Lovrić Merzel, koja je održana u ugostiteljskom objektu Hrvatskih šuma, pri čemu je troškove organiziranja Marinine svadbe knjižio na teret – Hrvatskih šuma.
Petrov: “Briga HNS za Istanbulsku, bitno da imaju HEP”
“Zviždač” Goran Jankov, svojedobno zaposlenik Hrvatskih šuma, upozoravao je na gospodarski kriminal u toj državnoj tvrtki, ali odgovora institucija nije bilo. No prema grubim procjenama, Hrvatske šume zbog potkradanja svake godine pretrpe štetu od čak milijarde kuna.
Hrvatska u samom vrhu EU po udjelu državnih poduzeća – i po njihovoj neučinkovitosti
Nacionalna inventura šumskih resursa RH, koju je po nalogu EU četiri godine provodilo nadležno Ministarstvo, pokazala je da se godišnje u šumama posiječe 7,3 milijuna kubika drvne građe, dok službeni podaci HŠ-a govore da se radi o tek 5,5 milijuna kubika, pa se postavlja pitanje gdje nestane 1,8 milijuna kubika drva, što po tržišnoj cijeni od 300 kuna po kubiku iznosi više od 500 milijuna kuna izgubljenog prihoda. Tom treba dodati još barem toliko zbog prodaje kvalitetnog drva ispod cijene. Iako godišnji prihodi tvrtke koja gospodari sa 37 posto državnog teritorija iznose 2 milijarde kuna, HŠ posluju pozitivno tek zahvaljujući vrlo visokim državnim subvencijama, što će reći da de facto i one gube naš novac.
Šume nestaju, a sve se odvija uz krađe, ucjene i namještanje natječaja. Za Potragu RTL-a svojedobno su svjedočili radnici i kooperanti Hrvatskih šuma, koji su reki da je “Žumberak devastiran do maksimuma, a i Petrova Gora, Dilj, Papuk. Ne postoji šuma ni šumarak koji nije devastiran”.
Sve po partijskoj i obiteljskoj liniji
Nisu sve državne tvrtke gubitaši: HEP ima profit od preko milijardu kuna godišnje, a Auto cesta Zagreb-Rijeka od gotovo 600 milijuna. No njihovi ekstraprofiti uglavnom potječu od monopolističkog položaja i razmjerno visokih cijena, a ne iz nekog naročito racionalnog poslovanja. To naročito ovdje vrijedi za HEP, koji je, kao i ostale tvrtke iz energetskog sektora – JANAF i Plinacro – usko povezan s HNS-om, pa se tako na direktorska mjesta nerijetko dolazilo po političkim vezama. Poznat je primjer predsjednice uprave HEP distribucije, HNS-ovke Ljiljane Čule koja je smijenila Davora Miškovića, magistra elektrotehnike, s mjesta direktora Elektroistre, da bi njegov posao dala osobi s lažnom diplomom Sarajevskog sveučilišta, HNS-ovcu Valteru Krizmaniću. Koji je, da stvar bude bolja, prije toga radio u Elektroistri kao elektromonter, a i s tog posla je otjeran zbog krađe struje. Dobio je godinu dana zatvora.
Smjene na HRT-u: Drago Ćosić dobio otkaz zbog slučaja s ulaznicama za SP
U HEP-u je Čule zaposlila i četvero članova svoje obitelji. Sina u Elektri Zagreb, kći u tvrtki HEP odmor i rekreacija, snahu u kadrovskoj službi, a zeta u Sektoru za informatiku HEP distribucije. Samo kao ilustracija kako posluju državne tvrtke, naročito pod kontrolom HNS-a.
Posljedice političkog kadroviranja
A kamo vodi političko kadroviranje u HEP-u, govori slučaj bivšeg predsjednika uprave Zlatka Koračevića. Sud je 2013. naložio HEP-u da ga vrati na posao, i isplati mu više od 1,1 milijun kuna zaostalih plaća te na korištenje vrati službeni Audi A6. Koračević je u tužbi naveo da je 2012. s HEP-om sklopio ugovor o radu za predsjednika uprave kojim je ostvario pravo na korištenje automobila i mobitela te na životno osiguranje i da je bio u obvezi izvršavati poslove prema propisima i statutu HEP-a. Istaknuo je i da je sukladno ugovoru i na temelju odluke Nadzornog odbora njegov mandat kontinuirano trajao od 2012. do 2016. No njegovo mjesto je zatrebalo,moguće, nekom drugom iz Vrdoljakovog portfelja, pa ga je on uklonio. Koračević je rekao kako nije bilo nikakvog obrazloženja odluke o opozivu, a da mu ni Glavna skupština HEP-a nije izglasala nepovjerenje.
Most je u srpnju 2017. jasno okrivio ministra Ivana Vrdoljaka za poskupljenje struje i kaos u HEP-u. “Vrdoljak je apsolutno izbacio HEP iz svih projekata koji bi značili daljnji razvoj sektora i političkim pritiscima silom ga je gurao u megalomanske i neisplative investicije u izgradnju elektrana na plin i ugljen, svima je jasno iz kojih razloga. Ovime navedenim u sektoru obnovljivih izvora stvorene obveze od 6,2 milijarde kuna do 2020. godine za koje nikakvom analizom nisu prikazani učinci. Jasno je da nisu kada učinci idu na teret građana i gospodarstva, a ne na teret državnog proračuna. Tako podlo, ‘planski’ i apsolutno protivno državnim interesima.”
Na što pak HRT troši 1,4 milijarde kuna godišnje je posve nejasno: Oni su izgubili gotovo sve prijenose reprezentacija i sportskih događaja, često uzimaju skupu opremu u najam od privatnika umjesto da ulažu u vlastitu pri čemu postoje sumnje da je to povezano s korupcijom, kvalitetni dječji program po kom je nekadašnja TV Zagreb bila poznata više ne proizvode, u stvari ne proizvode praktički nikakav program koji bi opravdao megalomanske troškove. Ogroman novac zapravo odlazi vanjskim kooperantima od kojih HRT naručuje ono što bi trebao – uz svoj broj zaposlenih i infrastrukturu – raditi sam. Ono što proizvode su uglavnom – sapunice, što je nešto čime se nacionalna TV kuća jednostavno ne bi trebala baviti, i trebala bi to prepustiti komercijalnim televizijama.
Arheološki reket
HAC je pak u pretprošloj godini ostvario ogromnih 1,92 milijarde kuna prihoda, 14 posto više nego u godini prije. Doduše to je više rezultat reorganizacije strukture poduzeća. Unatoč ogromnim prihodima, one i dalje posluju s gubitkom, što je prvenstveno posljedica velikih kredita za gradnju auto-cesta. Ministar Butković ima ambiciozan plan da do 2030. reorganizacijom i restrukturiranjem duga dovede Auto-ceste do toga da budu profitabilne.
No to je dosta ambiciozno, jer ove godine HAC mora otplatiti kredit od 400 milijuna eura koji je izdao Deutsche Bank, a oko njega još nije postignut dogovor o refinanciranju. No kao i svaka državna tvrtka, i Auto ceste su podložne političkom reketu i korupciji, pa je tako Ivo Sanader svojevremeno izvukao pola milijarde kuna iz HAC-a u ime – arheoloških istraživanja, koja je provodila, naravno, njegova supruga Mirjana.
Naime, HAC je morao platiti 507 milijuna kuna od 2003. godine do 2009. za brojna arheološka istraživanja na gradilištima hrvatskih cestovnih pravaca. Da bi tvrtke koje su ih gradile uopće mogle dobiti lokacijske dozvole, morale su platiti arheološki reket, odnosno višemilijunske iznose za besmislena arheološka istraživanja kojima je rukovodila Mirjana Sanader.
I naravno, tu je i HŽ, osim po rekordnim gubicima poznat i po sporosti vlakova, i neulaganju u infrastrukturu. HŽ PP je u svom godišnjem izvješću za 2017. naveo kako je stanje pruga loše, kašnjenja vlakova česta, a bilo je ukupno 382 otkazanih vlakova bez supstitucije, 475 ih je supstituirano autobusima, a 224 vlaka su otkazana zbog izvanrednih prilika. Samo 2016. godine na subvencije za željeznice otišlo je HŽ Infrastrukturi 474 milijuna kuna, a subvencije društvu HŽ Putnički prijevoz d.o.o. za poticanje željezničkog putničkog prijevoza su bile 447 milijuna kuna.
HŽ živi na potporama
Stručnjaci Instituta za javne financije (IJF) Anto Bajo i Marko Primorac u publikaciji “Restrukturiranje željezničkih poduzeća u vlasništvu RH” izračunali kako su od 2006. do 2015. sektoru željeznica dodijeljene potpore od 8,7 milijardi kuna, a ukupne državne potpore redovito su godišnje nadmašivale 700 milijuna kuna. U razdoblju od 2000. do 2015. odobreno je i državnih jamstava u iznosu 12,64 milijardi kuna.
Naravno, neke stvari idu na bolje, iz HŽ-a je proteklih godina otpušteno oko 7.600 suvišnih ljudi, no unatoč tome teško je objasniti zašto direktori gubitaške tvrtke troše ogroman novac za luksuzno uređenje svojih ureda, ili na večere s jastozima i kamenicama. Samo kao primjer, 2016. godine je predsjednik uprave gubitaške HŽ Infrastrukture Ivan Kršić u dva navrata u poznatom opatijskom restoranu Bevanda službenom karticom platio dvije večere koje su tu državnu tvrtku stajale čak 8.430 kuna, od kojih je ona prva koštala 3.490 kuna. No nije se radilo o večeri s poslovnim partnerima, već s – dvije kolegice iz HŽ-a.
Ministar Tolušić: Drvna sirovina se više neće dijeliti po “babi i stričevima”
Na kraju, kao primjer bizarnog trošenja, iako doduše beznačajnog iznosa, spomenimo slučaj bivšeg člana Uprave Hrvatske pošte (HP) HSLS-ovca Jadranka Mijalića koji je davne 2006. potrošio je 165 eura za vrijeme boravka u bečkom hotelu ‘Renaissance Penta Vienna’. Stotinjak eura platio je smještaj, na što je naravno imao pravo o trošku tvrtke, ali je 52,5 eura potrošio na gledanje hotelskog TV programa na kojem se uglavnom vrte pornići, što je također platio mastercard karticom HP-a. Nije puno, ali je bezobrazno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
