Odvjetnik Vladimir Gredelj, nastavno na zahtjev koji je 08. prosinca 2014. godine uputio Ustavnom sudu radi ocjene protuustavnosti držanja biste Josipa Broza Tita u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, podnio je danas nadležnom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu protiv aktualnog predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića.
Kaznena prijava je podnesena zbog činjenice da držanjem biste Josipa Broza Tita Ivo Josipović postupa protuustavno, pribavljajući pri tome imovnisku i neimovinsku korist čime se ispunjena bitna obilježja kaznenog djela iz članka 291. st.2. Kaznenog zakona – Zlouporaba položaja i ovlasti, navodi se u priopćenju.
Od nadležnog državnog odvjetništva se također traži da u odnosu na Predsjednika odredi pritovor, kao i mjere opreza zabrane obavljanje dužnosti predsjednika Republike Hrvatske budući da je isti javno izjavio da bistu iz Ureda Predsjednika neće maknuti čime se ukazuje postojanje ozbiljne opasnosti da bi Ivo Josipović mogao ponoviti navedeno kazneno djelo, piše u propćenju odvjetnika Gredelja koji je u svojoj prijavi predlažio Državnom odvjetništvu da od Ustavnog suda Republike Hrvatske, u skladu sa člankom 106. stavak 2. Ustava, zatraži davanje prethodnog odobrenja za pokretanje kaznenog postupka.
Donosimo cjelovito Obrazloženje kaznene prijave:
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović je dana 22. lipnja 2014. godine (na dan obilježavanja antifašističke borbe) javno, bez ikakve zadrške i gotovo ponosno izjavio da u svom uredu drži bistu predsjednika Josipa Broza Tita – predsjednika bivše SFRJ i jednog od najpoznatijih predstavnika totalitarnog režima te da bistu ne namjerava maknuti iz Ureda Predsjednika jer je ona tamo bila i prije njega pa će onda biti i nakon njega.
Ovakvom izjavom javnost je došla do saznanja da je Predsjednik počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. Naime, postupanje Predsjednika u sebi sadrži sve elemente kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. Kaznenog zakona – Zlouporaba položaja i ovlasti te prijavitelj predlaže da se protiv njega provede kazneni postupak.
Da postoje elementi zloupotrebe položaja i ovlasti proizlazi iz činjenice da Predsjednik, držanjem biste Josipa Broza Tita u službenim državnim prostorijama, postupa protivno obvezama koje su preuzete domaćim i međunarodnim pravnim izvorima a koje Predsjedniku nalažu da je dužan osuditi svaki oblik totalitarnih režima i od takvih oblika se jasno ograditi i distancirati. Ovakve obveze Predsjednika temelje se na članku 3. Ustava Republike Hrvatske kojim su vladavina prava (koja uključuje i obvezu poštivanja međunarodnih akata koje je Republika Hrvatska prihvatila i na nju se odnose) i višestranački demokratski sustav (kao negacija jednostranačkog partijskog sustava) utvrđeni kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Isto tako, u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske u alineji 12. izričito je naglašeno “odbacivanje komunističkog sustava” kao bitna vrijednost ugrađena u stvaranje hrvatske države a u istom dijelu Ustava naznačena je i “odlučnost i spremnost hrvatskog naroda za uspostavu i očuvanje RH kao samostalne i nezavisne države“.
Dakle, navedene odredbe ustava propisuju dužnost Predsjednika da poštuje demokratski i višestranački sustav, te volju hrvatskog naroda da Republika Hrvatska bude samostalna država pri čemu on takvu dužnost krši držeći bistu Tita koji je simbol upravo onog što je u prošlosti bilo u potpunosti suprotno današnjim ustavnim određenjima. Na taj način Predsjednik prekoračuje i granice svojih ovlasti koje mu daje Ustav jer on, kao Predsjednik, nije ovlašten promicati vrijednosti bivših totalitarnih režima koje upravo Ustav RH zabranjuje i osuđuje.
Osim Ustava, Predsjednik držanjem biste Josipa Broza Tita krši dužnosti i prekoračuje granice svojih ovlasti a koje proizlaze iz Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine (kojom su prihvaćene i potvrđene Rezolucija 1096 o uklanjanju nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava i Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima) Navedenom Deklaracijom Republika Hrvatska je preuzela obvezu jasnog distanciranja od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i nužnost njihove osude bez ikakvih nejasnoća. Držanje simbola totalitarnog režima nikako se ne može smatrati ispunjenjem dužnosti osude totalitarnih režima.
Predsjednik ovakvim svojim postupanjem također krši dužnosti preuzete Deklaracijom o promicanju europskih vrijednosti u jugoistočnoj Europi (NN 121/2011) kojom se Republika Hrvatska obvezala da će se “zauzimati za promicanje europskih vrijednosti mira, slobode, vladavine prava, demokracije i socijalnog tržišnog gospodarstva, te da će navedene vrijednosti promicati na području jugoistočne Europe. Predsjednik, kao dio vlasti Republike Hrvatske, svakako spada u kategoriju osoba koje su dužne promicati europske vrijednosti ne samo u Hrvatskoj nego i na širem području a sve sa ciljem razvijanja svijesti o potrebi raskidanja bilo kakvih spona sa totalitarnim režimima i potrebe njihove osude.
Iz do sada navedenog proizlazi da je Predsjednikova dužnost osuda totalitarnih režima, promicanje vladavine prava i demokratskog sustava te europskih vrijednosti, a on te dužnosti, držanjem biste Tita svjesno i namjerno krši. Dakle, Predsjednik, u službenom svojstvu, krši propisane dužnosti i prekoračuje ustavne ovlasti čime su ispunjeni uvjeti koji se traže za postojanje kaznenog djela iz članka 291. st. 2. KZ-a (postojanje „službene osobe“ iz članka 87. stavak 3. KZ-a i modalitet iz članka 291. st. 1. KZ-a „Službena ili odgovorna osoba koja…prekorači granice svoje ovlasti…ili ne obavi dužnost“). Također, izjavom da neće maknuti bistu Josipa Broza Tita Predsjednik također čini ovo kazneno djelo budući da odbija učinit nešto što je dužan učiniti (maknuti bistu iz službenih prostorija državne vlasti). Osim što na opisane načine Predsjednik krši svoje dužnosti i prekoračuje granice svojih ovlasti, on za sebe, ali i drugog stječe i ostvaruje znatnu imovinsku korist.
Držanjem biste Josipa Broza Tita Predsjednik koketira sa njegovom ličnošću i zločinima te iskazuje svoje ideološko opredjeljenje usmjereno na rehabilitaciju bivšeg režima iako je u demokratskom društvu nužno eliminirati svaku simboliku, pojmove i likove koji izravno asociraju na jugokomunistički režim i njegovu glorifikaciju. Upravo kroz navedeni način Predsjednik ispunjava i drugi uvjet koji se traži za postojanje kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. Kaznenog zakona. (pribavljanje znatne imovinske koristi sebi ili drugome).
Naime, nesporno je da je Predsjednik osoba koja je prije izbora na tu funkciju bio član Socijaldemokratske Partije (SDP) – dakle političke stranke koja je slijednik bivše komunističke partije kojoj je na čelu bio upravo Josip Broz Tito. Koketiranje Predsjednika sa likom Tita i režimom kojemu je on na čelu ne predstavlja ništa drugo nego dodvoravanje biračkom tijelu koje ima isti svjetonazor kao i Predsjednik i koji Tita smatraju herojem, a ne zločincem. U tom smislu, nesporno je da je Predsjednik, kao visokoobrazovana osoba i političar, svjestan uloge Tita u prošlom režimu i što njegova bista simbolizira. Upravo zato se nameće logičan zaključak da se Predsjednik svjesno i namjerno služi njegovom simbolikom sa ciljem ostvarenja znatne imovinske i neimovinske koristi bezobzirno na taj način zanemarujući sve svoje dužnosti poštivanje kojih mu nameće obnašanje takve službene funkcije.
Nesporno je da izbor na mjesto predsjednika Republike sa sobom nosi brojne privilegije od kojih se posebno ističe plaća Predsjednika od oko 40.000,00 kuna bruto mjesečno, što kroz 5 godina mandata iznosi oko 2.400.000,00 kuna. Osim imovinske koristi u obliku plaće Predsjednika i prava na povlašteni iznos mirovine (koja iznosi oko 20.000,00 kuna), neupitno je postojanje i ogromne neimovinske koristi koju nosi institucija Predsjednika a čija je jedna od osnovnih zadaća zastupanje i predstavljanje Republike Hrvatske u inozemstvu, primanje delegacija stranih država, sudjelovanje u radu tijela Europske Unije, stjecanje važnih poznanstava koje su temelj bilo kakvog funkcioniranja u današnjem svijetu.
S obzirom da iz navedenog proizlazi kako su ispunjeni svi elementi nužni za postojanje kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. KZ-a a koje se progoni po službenoj dužnosti, podnositelj ove prijave predlaže Naslovu da, u svojstvu ovlaštenog tužitelja, zatraži od Ustavnog suda odobrenje za kazneni progon Ive Josipovića te isti provede te mu izrekne kaznu u skladu sa zakonom.
Zaključno, podnositelj također predlaže Naslovu da, kao ovlašteni tužitelj, u odnosu na Ivu Josipovića odredi pritvor budući da se isti može odrediti ukoliko postoje sumnje da je počinjeno kazneno djelo (a u ovom slučaju osnove sumnje postoje) i ako postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora a jedna od njih je opasnost od ponavljanja djela. Da postoje osobite okolnosti koje ukazuju da će Ivo Josipović ponoviti kazneno djelo proizlazi upravo iz njegovih izjava da će bista Tita ostati u Uredu Predsjednika dok god on obavlja dužnost Predsjednika pa postoji opravdana bojazan da će opet kršiti svoje dužnosti i prekoračiti granice ovlasti, postupati protuustavno i time ispuniti sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 291. st. 2. KZ-a.
Isto tako, prijavitelj smatra da postoje dostatne osnove i da Naslov, nakon pokretanja kaznenog postupka, postupi u skladu sa člankom 98. ZKP-a i prema Ivi Josipoviću primjeni mjeru opreza zabrane obavljanja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske budući da iz do sada izloženih razloga postoji osnovana sumnja da će, u slučaju izostanka takve mjere opreza, isti ponoviti kazneno djelo (kao što je i sam najavio) te će biti u mogućnosti utjecati na svjedoke u kaznenom postupku, budući da će u kaznenom postupku u svojstvu svjedoka biti potrebno saslušati osobe zaposlene u Uredu Predsjednika a kojima je Ivo Josipović neposredno nadređen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa