U Zagrebu je u organizaciji Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara 3. prosinca
2022. godine održan Okrugli stol znanstvenog karaktera pod nazivom “Ovčara – zločin
bez kazne” na kojem su govorili Irena Kačić, predsjednica Udruge udovica hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata Primorsko-goranske županije i majka najmlađe žrtve s
Ovčare 16-godišnjeg Igora Kačića, Nikola Kajkić, bivši istražitelj u predmetu Ovčara,
Ana Filko izaslanica ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda te prof.dr.sc. Josip Jurčević. Moderatorica skupa bila je Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i vanjski član saborskog Odbora za ratne veterane.
Kako je precizirana lokacija masovne grobnice?
Nakon okruglog stola poslano je priopćenje koje potpisuje Zorica Gregurić, predsjednica udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, te kojeg prenosimo u cijelosti:
“Skup se održao u prepunoj dvorani hotela International koji je nekada bio dom prognanim Vukovarcima. No kako nas je upozorila mag.act.soc/mag.rel.int gđa Ana Filko uz ovu simboličku dimenziju skupa i na još jednu manje poznatu, a odnosi se na susret održan 14. listopada 1992. godine u ovom Hotelu između dr. Clydea Snowa i hrvatskog branitelja Zdenka Novaka koji je srećom izbjegao gotovo neposrednu likvidaciju na Ovčaru; tijekom proboja je zarobljen te razmijenjen 14. kolovoza 1992. godine. Temeljem njegova iskaza precizirana je lokacija masovne grobnice na Ovčari krajem listopada spomenute godine. Njegov je iskaz opisan i u članku koji je Vjesnik objavio 2. listopada 1992. godine pod naslovom „Ranjenike su izveli na stražnji izlaz“.
> Najstrašniji zločin Ovčare: Ružica Markobašić, trudnica ubijena samo zato što joj je suprug branio Vukovar
> Počast žrtvama Veleprometa, Ovčare i Ernestinova: ‘Neopisivo da je netko mogao takva zvjerstva činiti’
Ranjenici iz vukovarske bolnice 1991. godine planski su odvođeni i ubijani. Sramotno je da hrvatsko pravosuđe zaprima prvu kaznenu prijavu za zločin na Ovčari 2016. godine kada je jedna civilna asocijacija – Koordinacija braniteljskih udruga, podigla kaznenu prijavu protiv 59 krvnika s Ovčare. Sramotno je da takvu kaznenu prijavu do tada nije
podigla ni policija niti pravosuđe, nego su prepustili suđenje Srbiji i od kojeg zapravo nije
bilo previše koristi jer je osuđeno tek nekoliko zločinaca na mizerne kazne. O Haškom
sudu koji je trebao odraditi onaj dio razjašnjavanja i osude nalogodavaca da ne govorimo. Bila sam u vukovarskoj bolnici i vidjela sam kako je sve jako dobro organizirano.
Zaustavljane istrage
Nakon podnošenja kaznenih prijava za zločin na Ovčari obavljen je izuzetan terenski rad,
no kada bi se došlo do određenih osoba istraga bi bila zaustavljana. Čuli smo danas u izlaganju g. Nikole Kajkića šokantne detalje o zločinu na Ovčari, o zagubljenim spisima,
zaštićenim osobama za koje je nesporno dokazano da su počinitelji ratnih zločina, pritiscima da se odustane od istraga za ratni zločin.
S druge, pak, strane politika je dobro organizirana da se uspava svijest hrvatskoga
čovjeka koji je preživio strahote rata i zna istinu o Vukovaru. Ljudi su razočarani i polako
dižu ruke, a to je ono što se želi postići. Naše institucije ratne zločine, konkretno zločine
počinjene na Ovčari, opravdavaju na način kako su zakoni loši. Druga stvar je da se
predmet prebacuje malo u Osječko-baranjsku, malo u Vukovarsko-srijemsku, pa opet
malo u Osječko-baranjsku policijsku upravu. To je nedopustivo. To je jedan od načina
službene politike kako opstruirati i usporiti istragu kako ne bi dovela do istine.
Kada će se suditi nalogodavcima?
Zato upravo ovakvim znanstvenim okupljanjima želimo potaknuti hrvatske institucije na
djelotvorniji rad te ukazati koliko je važno podnošenje kaznenih prijava protiv ratnih zločina te iako su suđenja često u odsutnosti, ona itekako imaju svrhu budući da je uz
zločinca pravno osuđen i počinjeni zločin. Znamo kako je ključ u Srbiji ali i kod domaćeg stanovništva srpske nacionalnosti u Vukovaru i okolici koji znaju gdje su grobnice i tko su počinitelji. Jedno je sigurno: problematika ratnih zločina izuzetno je kompleksna tema i ne smije se koristiti u dnevnopolitičke svrhe.
U toj priči najbitnije su žrtve te suočavanje s prošlošću, što u Srbiji teško ide, na što godinama upozoravaju braniteljske i stradalničke udruge. Da bi se ratni zločinci procesuirali, potrebna je dobra međudržavna suradnja, a ona se sve više usporava. Počinitelji tih zločina uglavnom su u Srbiji, a Srbija do sada nije pokazala ni volju ni želju da sudi nalogodavcima, visoko rangiranim pripadnicima vojske ili politike pa se uglavnom sudi niže rangiranim pripadnicima paravojnih postrojbi ili JNA.
Također ne treba zaboraviti kako je predsjednik stranke koju je osnovao osuđeni srpski
ratni zločinac, a koja okuplja abolirane četnike i ratne zločince zaštitio od progona bivšeg
dožupana VSŽ za kojeg je nesporno utvrđeno da je bio na Ovčari u noći 20./21.11.1991.
kada su krvnici s Ovčare počinili nezapamćen ratni zločin na prostoru ne samo Hrvatske
nego i cijele Europe nakon II. Svjetskog rata.
Svaki zločin ako nije osuđen, kao da se nije ni dogodio!
Krvnici s Ovčare i dalje šetaju Vukovarom. Postavlja se pitanje što se čeka? U svakom slučaju očekujemo da se ovaj proces koji je bio zaustavljen zbog „prekomjernog
istraživanja“ konačno dovrši, a krvnici zasluženo kazne. Ovo odugovlačenje je sramota
ne samo za hrvatske institucije, nego i za hrvatski narod. Prošlo je 31 godina od ovog
strašnog zločina i nema opravdanja za institucije zbog nepostupanja svih ovih godina.
Nikoli Kajkiću požrtvovnom kriminalisti i istražitelju velika zahvala jer da nije bilo njega
slučaj Ovčara u Hrvatskoj ne bi postojao. To je činjenica, neosporna.
Čuli smo danas o dobivenim odštetama obiteljima ubijenih na Ovčari temeljem pravomoćnih presuda suda u Beogradu. Nećemo sada ulaziti u ponižavajuće niske iznose jer ljudski život doista nema cijenu i ništa ga ne može nadoknaditi ali ovo je temelj za daljnje postupke koji se otvaraju budući da je Srbija priznala odgovornost za zločin na
Ovčari. Očekujemo sada potez hrvatskih institucija osobito glede zahtjeva za isplatu ratne odštete Hrvatskoj. Sada ona ima itekako temelj u presudama koje su svojom upornošću dobile obitelji ubijenih na Ovčari.
S ovog Okruglog stola upućujemo kao zaključke dvije inicijative ponajprije Vladi RH koja
sada ima priliku temeljem pravomoćnih presuda iz Srbije pokrenuti zahtjev za ratnu
odštetu od Srbije, a Ministarstvu znanosti i obrazovanja zahtjev da se u svim školama u
Hrvatskoj, osobito u onim gdje su većina djeca pripadnika srpske nacionalne manjine
uvede jedinstven obrazovni sustav u kojem će djeca o Domovinskom ratu učiti kao o
obrani hrvatskog naroda od srpsko-crnogorske i jna agresije, a ne kao do sada o
građanskom ratu.
Druga inicijativa jest prijedlog dopune Zakona o općem oprostu (tzv. zakon o aboliciji) s novim člankom koji glasi: „Svi obuhvaćeni Zakonom o općem oprostu ne mogu obnašati
nikakvu dužnost na državnoj i lokalnoj razini“, stoji u priopćenju Udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, kojeg je potpisala njihova predsjednica Zorica Gregurić.
