P. Bilić: ‘U 2021. velika radost bila je što su brojni mladi ljudi otkrili vrijednost sakramenta ispovijedi’

Pater Niko Bilić, hrvatski katolički svećenik, doktor teologije, član Družbe Isusove, docent Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu za religijske znanosti i redoviti predavač na Filozofsko-teološkom institutu, redoviti propovjednik u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u razgovoru za Narod.hr komentirao je prošlu godinu koju je obilježio vrlo snažan porast “on-line života” te je istaknuo koliko je prošla godina pokazala koliko nam je potreban Otkupitelj i nova evangelizacija.

Narod.hr: Kako biste prokomentirali 2021. godinu koja je iza nas? Ima li neki događaj za koji smatrate da ju je posebno obilježio?

Pater Niko Bilić: Veselim se i zahvaljujem da smijem upravo u osmini Božića progovoriti za Narod.hr na kraju 2021. Punih osam dana slavimo osnovnu tajnu kršćanske vjere o Vječnoj Riječi koja je podigla šator u našem prolaznom svijetu, uzela na sebe ovo raspadljivo, smrtno ljudsko tkivo da u sve dane bude s nama.

Isusovci po cijelom svijetu u protekloj 2021. ponajprije gledaju prvi dio jubilejske Ignacijeve godine o 500. godišnjici njegova obraćenja. Započeli smo je u svibnju 2021. a vodi nas sve do blagdana sv. Ignacija 31. srpnja 2022. Među Hrvatima na tom je području najistaknutiji zacijelo Centar Ignacije (ignacije.hr) koji je okupio silnu mrežu suradnika i pokrenuo brojne pothvate. Glavni program nam je: vidjeti sve novo u Kristu.

Prva misa u Bazilici nakon potresa – događaj godine

Koliko je to važno i korisno sada svi osjećamo! Sv. Ignacije Lojolski, veliki učitelj zapadne duhovnosti i tvorac čuvenih Duhovnih vježbi najviše je poznat po uputi da treba tražiti Boga u svemu. Za nas u Hrvatskoj rekao bih da je prva sveta misa u Bazilici presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu, nakon strašnih potresa, glavni događaj. Zašto? Zato što smo svi zajedno u potresima do u srž osjetili kako u cijelom stvorenom svijetu jednostavno nema vječno postojanog uporišta pa smo iznova zavapili Bogu.

Zato, što usprkos svim teškoćama, nedostatku ljudi, odgodama i otezanjima, obećanjima koje tek treba provjeriti, ipak život dolazi. Zahvaljujući našem patru Ekonomu koji sve okuplja i prof. Galiću koji stručno vodi obnovu ipak je moguće otvoriti crkvu za živi Božji narod tako da se nedjeljom i blagdanom ondje služi misa. Premda obećana javna sredstva još čekamo, dosadašnji računi podmireni su zahvaljujući velikodušnim donatorima i Zakladi Anamarija Carević. Svima njima od srca hvala!

Prošlu godinu obilježila svakako druga godina života s pandemijom, sa svim zdravstvenim, političkim i psihološkim posljedicama. Potresi su bili grozni, ali bolest je strašnija kad nam odnosi drage ljude koji su još neki dan bili u punoj snazi. Još jednom uočavamo da nam je život u Božjoj ruci. Meni je osobno vrlo utješno bilo čuti staroga, iskusnoga profesora koji zna da je, nažalost, u prošlosti bilo pošasti i da je to dio našega ljudskoga iskustva.

S druge strane, od svih znanstvenih analiza i ubrzane bitke, čini mi se najvažniji podatak o tome da povijest govori o tri godine trajanja epidemija, pa nam – i u ovo naše doba u kojem smo navikli na instant-rješenja – valja biti strpljiv. Prava je zgoda da s velikom zahvalnošću ponovno otkrijemo povjerenje u naše doktore – liječnike koje već iz iskustva poznajemo i na njih se oslanjamo.

“On-line” život

Vezano uz pandemiju prošlu je godinu obilježio vrlo snažan porast “on-line života”. Odlično smo uvidjeli staru mudrost: baš kao vatra i voda, tako je i Internet dobar sluga, ali zao gospodar. Izvrsno je, koliko se može upotrijebiti za zdravu, brzu komunikaciju i za lijepe radove ljudskoga stvaralaštva. Predivne su prilike da upoznamo našu prebogatu povijest i dubine žive vjere. Ali strahota je kako se lako psuje, vrijeđa, širi zablude i strah. Koliko energije i truda ode uludo! Rekao bi sv. Pavao: rječoborstvo i praznorječje.

Prošla je godina do vrhunca pokazala koliko nam je potreban Otkupitelj i nova evangelizacija. U nebo je vapijući grijeh kad se braća i sestre koji se hrane za istim Kristovim stolom međusobno postavljaju upravo sotonski kao protivnici. Iznova nam je postalo jasno kako biti katolik znači u Duhu Svetom prihvaćati puni autoritet Svetog Oca i crkvenoga vodstva, inače sami sebe isključujemo iz zajedništva Crkve.

Potražiti slogu

Upravo oko blaženoga Kardinala, našega svetog nebeskoga zaštitnika izvrsno se pokazuje kako glavni neprijatelj nije netko drugi i negdje drugdje, nego mi sami sa svojim podjelama, lažima i bestidnim, oholim optuživanjima. Proslava Kristova rođenja, blagdana Marije Bogorodice na Novu godinu izvrsne su prigode da se obratimo i potražimo onu slogu koja je u Kristovu Srcu.

U prošloj godini velika radost bila je vidjeti kao su brojni mladi ljudi otkrili vrijednost sakramenta ispovijedi, i to redovito i ustrajno. Utješno je vidjeti kako “Molitvena zajednica Srce Isusovo” s Alanom Hržicom živi i raste. Veselim se što je “Laudato televizija – obiteljska televizija” toliko uzrasla i napredovala.

Narod.hr: Što biste poželjeli u 2022. godini?

Moja želja za 2022. godinu? Ponajprije žarko želim i Boga molim da projekt “Magis 2022.” donese što više ploda. Okupit će se mladež sa svih strana na praktičnom proučavanju i primjeni duhovnosti sv. Ignacija. Svim studentima Svetoga pisma, prošlim, sadašnjima i budućim, koji s ljubavlju slušaju i usvajaju Riječ Božju želim u 2022. ustrajnosti, dubine i duhovnoga svjetla. Želja mi je da novo izdanje spektakla “Progledaj srcem” postigne što više svetih uspjeha.

Svim čitateljima, vodstvu i suradnicima Narod.hr u novoj 2022. želim svu silu one božićne radosti koja ide u dubinu, koja traje, koja je Isusova radost. Svima nama pak da u velikoj Europi mi kao Hrvatska donosimo ono pravo bogatstvo Evanđelja, euharistijski život i odanost Majci Mariji koje kao narod dobro poznajemo. Mi iz iskustva znamo da je u tome budućnost.

Izvor: narod.hr