Dok predsjednik RH Zoran Milanović razmišlja o molbi koju potpisuje nekoliko hrvatskih generala za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, prisjetimo se za što je ovaj dvojac osuđen na suđenju u Njemačkoj.
28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu u Njemačkoj ubijen je hrvatski emigrant Stjepan Đureković. Bivši direktor u naftnoj kompaniji INA i prebjeg iz socijalističke Jugoslavije brutalno je smaknut hitcima iz pištolja te udarcima sjekirom 1983. u Wolfratshausenu, tridesetak kilometara od Münchena.
>Tko su Josip Perković i Zdravko Mustač, osuđeni pripadnici UDB-e?
U Njemačkoj se Đureković bavio publicističkim i izdavačkim radom, a u svojim je djelima opisivao društvene prilike u komunističkoj Jugoslaviji, što je pobudilo velik interes Hrvata u emigraciji. U svojoj knjizi ‘Jugoslavija u krizi’ tvrdio je kako u Jugoslaviji vlada velika stopa inflacije i nezaposlenosti i da Jugoslavija iskorištava resurse Hrvatske.
Njegovo ubojstvo organizirale su i provele jugoslavenske tajne službe, a odgovornost, među ostalima, snose Josip Perković i Zdravko Mustač koji su 28. svibnja 2018. u Münchenu pravomoćno osuđeni na doživotne kazne zatvora.
‘Nažalost, trajalo je 35 godina’
‘Završilo je onako kako je jedino moglo završiti. Nažalost, trajalo je 35 godina i suđenje se nije odvijalo u Hrvatskoj’, rekao je tada za Narod.hr Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković, udovice Stjepana Đurekovića koja je preminula 2021. godine.
S obzirom na to da u Hrvatskoj ne postoji doživotna kazna, 2018. hrvatsko pravosuđe doživotnu kaznu za Perkovića preinačilo je na 30 godina zatvora, a 2019. za Mustača su odredili 40 godina.
Obojica su 2019. izručena Hrvatskoj. No, podsjetimo se kako je teklo suđenje i za što je ovaj dvojac, nekadašnji šefovi zloglasne jugoslavenske UDB-e, koji su na početku stvaranja hrvatske države zauzeli visoke pozicije u sigurnosno-obavještajnoj zajednici, osuđen.
Kako je teklo suđenje?
Mustač je bio optužen da je kao politički šef Službe državne sigurnosti u Zagrebu, u proljeće 1982., dao nalog Josipu Perkoviću koji je u to vrijeme vodio odjel II (suzbijanje neprijateljske emigracije) u Službi državne sigurnosti u Zagrebu, da izvrši pripremu Đurekovićeva ubojstva u Njemačkoj.
Njemačko državno tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo je u sudjelovanje u ubojstvu s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna.
Tužiteljstvo je smatralo kako je dokazano da je Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića, a motiv je bio uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja Špiljak.
Obrana je pak tvrdila da je Đureković ubijen jer je kao navodni agent Njemačke obavještajne službe Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti).
Obrana je pokušala i diskreditirati svjedoke Vinka Sindičića i Božu Vukušića.
Sudac i obrazloženju presude
Visoki zemaljski sud u Münchenu obrazložio je presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.
‘Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu’, objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.
‘Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića’, dodao je sudac.
‘Motiv za uklanjanje Đurekovića utemeljen je kako njegovim neprijateljskim djelovanjem i upletenosti u malverzacije u Ini. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo’, pojasnio je njemački sudac koji je pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.
‘Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama’, rekao je Dauster.
Lekcija o lustraciji
‘Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato što se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako’, rekao je sudac Dauster.
‘Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara’, primijetio je Dauster.
‘Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio’, zaključio je Dauster.
Lex Perković
Podsjetimo, za Josipom Perkovićem i njegovim ondašnjim nadređenim, Zdravkom Mustačem, te za još nekoliko bivših suradnika UDB-e raspisana je od lipnja 2009. međunarodna tjeralica.
No, do izručenja nije došlo. U to je vrijeme Perkovićev sin Saša obnašao dužnost najprije savjetnika predsjednika Stjepana Mesića, a zatim i Ive Josipovića.
U lipnju 2013. najavljena je mogućnost da će Njemačka dostaviti europski uhidbeni nalog za Josipa Perkovića i Mustač, a, prisjetimo se, Hrvatska je ušla u EU 30. lipnja te godine.
Tadašnji predsjednik Vlade, SDP-ov Zoran Milanović, dostavio je Hrvatskom saboru prijedlog izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije kojim bi se onemogućilo primjenjivanje Europskog uhidbenog naloga za kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. Zakon je prozvan ‘Lex Perković’ te je u Saboru nakon nekoliko dana usvojen.
Reakcije s njemačke strane uslijedile su vrlo brzo. Njemačka kancelarka Angela Merkel otkazala je svoj dolazak na proslavu ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Iako su tadašnji SDP-ov ministar pravosuđa Orsat Miljenić, premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović opetovano bili upozoravani na moguće sankcije te iako je Europska komisija (EK) tražila brz i bezuvjetan ispravak hrvatskoga zakona o Europskom uhidbenom nalogu, nije ga dobila, pisao je ranije Narod.hr.
Premijer Milanović je, braneći usvajanje Zakona, kazao, između ostalog, da se time štiti hrvatske branitelje.
‘Štitimo, ako se ja moram tu razmetati, hrvatske branitelje! Od neugodnih, teških situacija da im se po principu univerzalne jurisdikcije dogodi da neka prijava s Balkana dođe tu na sud, recimo u Bruxelles. Što ćemo onda? Automatski izručiti? Neću! Ako treba, sudit ćemo im u Hrvatskoj’, kazao je.
U rujnu 2013. Europska unija, nakon niza žestokih prozivki, na koje Milanovićeva vlada nije popuštala, uvodi Hrvatskoj sankcije, koje su uključivale uskratu novčanih sredstava iz europskih fondova. Tek nakon uvođenja sankcija, Vlada popušta i mijenja nekoliko mjeseci ranije donese ‘lex Perković.’
Sankcije EU-e
Prijetnje iz Bruxellesa su se ostvarile i EK pokrenula je proceduru iz članka 39 protiv Hrvatske.
Sankcije protiv Hrvatske, zbog nepoštivanja propisa o Europskom uhidbenom nalogu, službeno su pokrenute i ostvarile su se smrzavanjem novca iz proračuna Europske unije koji je bio predviđen za pripremanje ulaska Hrvatske u Schengensku zonu.
Krajem rujna 2013. Hrvatska je postigla dogovor s Europskom komisijom, prema kojem bi promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga stupio na snagu najkasnije 1. siječnja 2014., što je omogućilo prekid postupka za uvođenje sankcija Hrvatskoj zbog kršenja europske pravne stečevine, a Hrvatski je sabor mjesec dana kasnije s 83 glasa za, 28 protiv i 8 suzdržanih, na prijedlog Vlade izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, tzv. ‘Lex Perković’.
Tim je izmjenama izbrisano ograničenje primjene europskog uhidbenog naloga na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002.
Promjene su počele vrijediti od 1. siječnja 2014. te su istoga dana Perković i Mustač uhićeni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa