Hrvatske sveučilišne novine Universitas u broju 131 od 28. rujna 2020. donose osvrt na Preporuke za održavanje nastave od 31. kolovoza 2020. Petra Marije Radelja s Fakulteta hrvatskih studija. Uoči početka nove akademske godine s dopuštenjem uredništva osvrt prenosimo u cijelosti:
Visoko učilište ili njegova sastavnica treba „prevesti“ Preporuke HZJZ-a u vlastitu odluku o načinu odvijanja nastave te tako provoditi svoje ustavno pravo da „samostalno odlučuje o svom djelovanju“.
Formalnopravni nedostatci. Preporuke za održavanje nastave na visokim učilištima od 31. kolovoza 2020., objavljene 2. rujna 2020., nisu urudžbirane ni potpisane. Po svojoj naravi preporuke imaju stručni i neobvezujući značaj (za razliku od zakona, uredbe, pravilnika, naputka, naredbe, odluke, smjernice i naloga). Ove su „dane“. Nisu „utvrđene“. Nisu „donesene“. Nisu „proglašene“. Ne stupaju „na snagu“. Nemaju pravnu osnovu na koju se pozivaju i na kojoj se temelje. Nisu provedbeni propis ni opći akt. Bez pravne su snage. Stoga nisu izravno primjenjive i ne obvezuju. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ni jednim zakonom nije ovlašten donositi opće akte radi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti. Stoga ni Stožer civilne zaštite, Ministarstvo ni Vlada svojim aktom ne mogu uputiti na primjenu preporuka Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo.
Na tragu Nacionalnoga vijeća za znanost
Pomak na bolje. No, u odnosu na prethodno objavljene Preporuke za preddiplomsku, diplomsku i poslijediplomsku nastavu na visokim učilištima (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole) s obzirom na epidemiju COVID-19 od 20. svibnja 2020., u izradu Preporuka od 31. kolovoza 2020. s kvalitativnim učinkom uključeni su Sveučilište u Zagrebu i, na nenametljiv način, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Nove preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo oslanjaju se na Preporuke i smjernice Nacionalnoga vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj od 28. kolovoza 2020. za izvođenje nastave na visokoškolskim ustanovama u zimskom semestru akademske godine 2020./2021.
Nacionalno vijeće u njima poziva „na održavanje nastave u klasičnom obliku dok god to bude moguće“ i ističe: „klasični način izvođenja nastave najbolji [je] i jedini do kraja adekvatan za sve programe koji su i akreditirani kao takvi studijski programi“. On „osigurava pretpostavke i za cjelovito formiranje mladih ljudi, studenata, u stalnoj interakciji s nastavnicima i kolegama studentima te u životu na visokoškolskoj ustanovi na kojoj se obrazuju. To uključuje mnogo više od samoga nastavnoga procesa i nezamjenjivo je u cjelokupnom procesu dozrijevanja mladoga čovjeka u svim vidovima njegove osobnosti. Sagledavajući sveučilišni i sav visokoškolski život kao važan dio života gradova, odnosno društvenih zajednica u kojima se on odvija, očito je da sveukupni život tih društvenih zajednica biva značajno osiromašen izostankom visokoškolskih aktivnosti u klasičnom obliku.“ Stoga je preporuka „da se uznastoji održati normalno odvijanje nastave dokle god to prilike i odluke nadležnih državnih tijela budu dopuštale“.
Neustavni mentalitet
Za razliku od svibanjskih preporuka, kolovoške počinju prepoznavati da je ustavno pravo i obveza sveučilišta da „u skladu sa zakonom samostalno odlučuje o svom djelovanju“. Tu odgovornost visokoga učilišta ne mogu i ne smiju nadomještati Hrvatski zavod za javno zdravstvo ni Vlada Republike Hrvatske, koja je nakon objave kolovoških preporuka dana 3. rujna 2020. donijela Odluku o načinu izvođenja nastave u osnovnim i srednjim školama kao i na visokim učilištima te obavljanju rada u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja u uvjetima epidemije COVID-19 (Narodne novine, broj 99/20). Tom je odlukom Vlada ponovo u isti koš stavila dječje vrtiće i sveučilišta. A točkom V. stavkom 1. te Odluke propisala je: „Visoka učilišta dužna su, u akademskoj godini 2020./2021., postupati sukladno preporukama za održavanje nastave na visokim učilištima (sveučilišta, veleučilišta i visoke škole) s obzirom na epidemiju COVID-19, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.“ Pod tim naslovom Hrvatski zavod za javno zdravstvo bio je objavio preporuke od 20. svibnja 2020. Zašto Vlada Republike Hrvatske ignorira da su donesene nove preporuke i zašto uporno krši Ustav miješajući se djelovanje sveučilišta, koje prema Ustavu ima autonomiju djelovanja?
Ako Ustav određuje: „Jamči se autonomija sveučilišta“, to znači da samo sveučilište, a ne netko drugi, mora urediti održavanje nastave u razdoblju pandemije bolesti COVID-19 uz primjenu protuepidemijskih mjera. Ako Ustav određuje: „Sveučilište samostalno odlučuje o svom […] djelovanju, u skladu sa zakonom“, to znači da država može utjecati na djelovanje sveučilišta samo donošenjem zakonskoga okvira, u Hrvatskom saboru, a ne i provedbenim propisima (uredba, pravilnik, naredba, naputak, odluka), ni općim aktima, a kamoli li stručnim mišljenjima i preporukama koje nemaju obvezujuću snagu, makar bila riječ o pravnoj osobi s javnim ovlastima.
Nova paradigma
Kolovoške preporuke za visoko školstvo artikuliraju novu paradigmu vlasti da se ne smije ponoviti proljetna obustava nastave, zastoj cjelokupnoga života, zabrana kretanja i okupljanja ljudi, pa zato određuju pravilo da se nastava na sveučilištima, veleučilištima i visokim školama „izvodi na klasični, kontaktni način, kao nastava uživo, uz prisutnost nastavnika i studenta na visokom učilištu“, a kao nastava na daljinu samo „iznimno, kad je to propisano studijskim programom, silabom pojedinoga predmeta, izvedbenim nastavnim planom ili informacijskim paketom“ te „kad epidemiološke okolnosti i mjere to zahtijevaju“ (br. 4). Stoga se ističe da se svi akreditirani studijski programi moraju izvoditi „prema sadržaju dopusnica“ (br. 3), a ne prema nahođenju, improvizirano ili iz panike i straha od zaraze. Drugim riječima, ukida se „studiranje od kuće“, a nastava se mora odvijati neometano. Nastavnici ne mogu biti dostupni svojim studentima samo elektroničkim putom.
U kolovoškim preporukama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo temeljito su prerađene Temeljne odrednice (br. 1–18), odlomci su obrojčeni, a protuepidemijske mjere (br. 19–46) postale su provedive. Ukratko se svode na: s povišenom temperaturom ostaje se doma (br. 38); drži se 1,5 metara razmaka u zatvorenim prostorijama (br. 20 i 21); prostori se pojačano prozračuju (br. 11, 20, 22 i 30); svi nose masku osim nastavnika dok drži nastavu i studenta dok izlaže seminar (br. 34); pojačano se provodi osobna higijena (br. 21, 29, 43) i raskuživanje prostora (16c, 30 i 31). Dok se disciplina u predavaonica postiže ozbiljnošću nastave i sjedenjem na udaljenosti (br. 16f), najviše pozornosti treba posvetiti sprječavanju opuštenosti i nedržanju razmaka na hodnicima, ulazima i stubištu (br. 16e). Zaposlenici i nastavno osoblje ne će se ustručavati upozoravati kolegice i kolege na potrebu držanja razmaka na hodnicima.
Kolovoške preporuke donose novu definiciju akademske zajednice, koja se uspostavlja u odnosu na epidemiju: „Nastavnici i studenti zajednica su odgovornih i savjesnih akademskih građana i članova društva koji u razdoblju pandemije paze na sebe i druge, čuvaju i brinu se za svoje i zdravlje svojih kolega, suputnika i ukućana“ (br. 2).
Preporuke uređuju predavanja, seminare, konzultacije i ispite na visokim učilištima učilištima (br. 1a), a sukladno načelu supsidijarnosti odvijanje vježbi u sustavu visokoga obrazovanja ostavljaju svakomu visokomu učilištu da ih samo razradi i objavi (br. 1b). Za taj slučaj Hrvatski zavod za javno zdravstvo stavlja nudi svoje savjetničke usluge (br. 48).
Preporuke su socijalno osjetljive. Visoka se učilišta pozivaju: da studentima, koji nemaju računala, omoguće pristup informatičkoj opremi, ili im je besplatno posude, uz odgovarajuće jamstvo, ili iznajme uz minimalnu naknadu (br. 7); da posreduju kako bi se studentima i na fakultetu i gdje stanuju osigurao pristup telekomunikacijskoj mreži bez naknade (br. 14); da studentima olakšaju pristup obveznoj i dopunskoj literaturi (br. 12). Ispiti na daljinu ne mogu se organizirati ako visoko učilište ne osigura njihovu „pravednu i sigurnu provedbu“ (br. 8).
Nastavnici mogu prilagoditi izvođenje nastave iz klasične na daljinu „samo nakon što utvrde da studenti, s obzirom na materijalne i tehničke uvjete te računalne vještine, mogu provoditi pojedine aktivnosti na daljinu“ (br. 10). Nastavnici se podsjećaju i na obvezu redovitoga držanja konzultacija u živo (br. 6).
Studenti se pozivaju da s drugim studentima koji su bili spriječeni doći na nastavu podijele zapamćeno i bilješke s predavanja: „Studenti se potiču na solidarnost i kolegijalnost prema kolegama koji su zbog epidemioloških okolnosti bili prisiljeni izostati s nastave: da im pomognu u studiranju, učenju i svladavanju studijskih obveza“ (br. 5).
Preporuke su etički osviještene. Da se izbjegne varanje, prepisivanje i drugi neetični postupci, Preporuke traže da se izbjegavaju pisane provjere znanja i pisani ispiti na daljinu te da se prednost daje usmenim ispitima i ocjeni pisanih studentskih radova, uz pojačanu uporabu alata za provjeru vjerodostojnosti studentskih radova (br. 9).
Reformski potezi
Informatizacija: Preporuke traže da se studentima pomogne u nabavi informatičke opreme (br. 7), dostupnosti učionica i čitaonica (br. 11), besplatnoga interneta (br. 14).
Nastava na otvorenom. „Visoka će učilišta, kad god postoje vremenske, organizacijske i tehničke pretpostavke, nastojati omogućiti da se dio nastavnoga procesa (predavanja, seminari, vježbe i konzultacije) odvijaju na otvorenom prostoru na svježem zraku“ (br. 15). To znači da se potiče da se kad vremenski uvjeti to dopuštaju i moguće je postaviti mjesta za sjedenje te osigurati čujnost predavača – dvorište, perivoj, livada ili igralište visokoga učilišta trebaju rabiti kao predavaonice pod vedrim nebom.
Prilagodba rasporeda nastave studentima. Zbog potrebe držanja razmaka od 1,5 metara broj sjedećih mjesta za studente u predavaonica na fakultetima je prepolovljen, pa je rješenje da se postojeći kapaciteti koriste od jutra do večeri. Raspored nastave treba prilagoditi studentima da imaju po više nastave u nizu, bez velikih rupa. Na taj način bi po 4 ili 6 školskih sati mogli biti u istoj predavaonici. Grupiranjem izvođenja obvezatnih predmeta za pojedinu studijsku godinu smanjio bi se broj tjednih dolazaka studenata na visoko učilište (br. 16a).
Podjela studenata u dvije grupe. Kad i gdje ne postoje fizički uvjeti da se nastava drži u prostranijim dvoranama tako da je cijelo nastavno godište, smjer, studij ili polaznici pojedinoga predmeta uz držanje razmaka mogu pratiti, a nastavnici ne mogu udvostručiti svoju nastavu, visoko učilište može odrediti da će se nastava držati skraćeno: primjerice, izvorno predviđeno 90 minuta predavanja kao 60 minuta predavanja za polovicu studenata upisanih na taj kolegij, a drugih 60 minuta za drugu polovicu studenata drugi dio toga dana ili neki drugi dan u tjednu. „U mnogim slučajevima i tako skraćena klasična nastava potrebnija je i učinkovitija od nastave na daljinu“ (br. 16b).
Skraćivanje nastave. Visoka učilišta mogu odlučiti da trajanje školskoga sata skrate s primjerice 45 na 40 minuta, ili trajanja blok-sata s 90 na 85 ili 80 minuta, kako bi se dobilo više vremena da se između pojedinih nastavnih jedinica provede nužna dezinfekcija ulaza i katedre (ako se istoj skupini studenata u istoj prostoriji nastavlja nastava), odnosno da se dezinficira cijela predavaonica, ako u nju dolazi druga skupina studenata (br. 16c).
Susljedna nastava u susjednim predavaonicama. Nastava u susjednim dvoranama (u istom hodniku ili krilu zgrade visokoga učilišta) trebala bi počinjati s razmakom od po pet ili deset minuta od predavaonice do predavaonice i da tako završavati da se smanje gužve na hodnicima (br. 16d), na kojima treba izbjegavati zadržavanje (br. 16e).
Provedba po zadaćama. Visoka učilišta trebala bi smatrati kolovoške preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo aktom obvezujućim samo u pogledu rezultata koji je potrebno postići u uvjetima proglašene epidemije, s tim da je izbor oblika i metoda postizanja tih rezultata sukladno Ustavu prepušten visokomu učilištu. Preporuke na početku pozivaju visoka učilišta da sama razrade, donesu i objave smjernice za izvođenje visokoškolske nastave (br. 1b), a na kraju (br. 46) ih upućuju da odrede više zaposlenika koji će pratili provedbu pojedinih zadaća radi održavanja nastave u razdoblju pandemije bolesti COVID-19.
* Petar Marija Radelj je teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge. Zauzima se za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.
* * Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
